KONZUM – S VAMA KROZ ŽIVOTARENJE
U pokušaju da složim slagalicu pljačke na hrvatski način, došla sam do sljedećeg retoričkog pitanja…
Koja je razlika između I. T. koji stoluje u svom dvorcu, i jednog njegovog radnika koji radi prekovremene sate, dobije slobodan dan jednom u dva tjedna nakon desetosatnih smjena i nalazi se na samom dnu kapitalističke piramide?
S obzirom na razlike u društvenom položaju (jedan je na vrhu, drugi je na dnu), mora da je razlika u sposobnostima ogromna. Ipak, za uspon u divljem obliku divljeg kapitalizma, nije potrebno biti genijalni poduzetnik. Samo genijalan lopov.
Dok Gospodar sjedi u harmoničnoj izolaciji svog dvorca, masturbira, sprema se za lov, ili smišlja koju sljedeću tvrtku kupiti, cijela vojska radnika volontira za njega. Postavlja se pitanje staro već tisućljećima – zašto neki žive kao kraljevi, a drugi kao životinje?
I zašto ako netko radi po cijele dane, odradi tisuću prekovremenih, se opet ne može značajno pomaknuti s mrtve točke životarenja? Dok se nekima bogatstvo udvostručuje iz dana u dan, novac stvara novi novac dok oni praktički ne moraju raditi ništa.
Uvijek mi je zanimljivo kako je netko postao to što je. Svačije bogatstvo bi se gomilalo da ima ispod sebe hrpu radnika ucijenjenih poslom koji moraju prisilno odrađivati prisilni volonterski rad. Da ne plaća poreze ni troškove dobavljačima. Ali to se ne promovira kao nešto nemoralno, jer Gospodar je medijski zaštićen, tako da se o njemu može rijetko nešto pročitati u medijima. Jer je on dovoljno moćan da je iznad Vlade, politike i medija.
Kako netko može postati vlasnik svega? Kako to da iznenada, u jednom trenutku vidimo da netko posjeduje pola Hrvatske? I kako sve tu može biti čisto? Onaj radnik u crveno-zelenoj odori sigurno neće preko noći postati vlasnik tvrtke koju je kupio za kunu (jer samo takvu može priuštiti radeći u Konzumu).
Najteže je početi. Prvi milijun je malo problematičan, nakon toga sve ide glatko. Svi oni, Legalizirani Lopovi, su postali nešto jer im je sustav to omogućio – sustav je stvorio frankenštajne poput Robovlasnika iz ove priče. I na koga se onda ljutiti, na sustav ili njegove proizvode?
Puno odgovora zakopano je u početku devedesetih. Ono što se tad događalo velika je crna rupa u povijesti Hrvatske, i nikakve tajne službe ne mogu rasvijetliti sve što se zapravo događalo. I nitko ne zna kako je I. T. postao notorni bogataš. Svima je izbrisano sjećanje, ni najbolji istraživački novinari ne mogu doći do pravih informacija. Za razliku od drugih tajkuna koji su se okoristili privatizacijom, I. T. nije izbjegao iz legalno opljačkane zemlje, već je otišao u kontru: ostao je tu i sagradio dvorac iz kojeg kupuje sve što je ostao u Hrvatskoj. I svakoga.
Hrvatska imovina bila je na rasprodaji, dijelila se čak i mukte. Samo si se trebao naći na pravom mjestu da ti Gazda udijeli nekad socijalističku državnu firmu. A priča s ovim počinje, kao i sve slične priče, dosta nevino: Bio jednom jedan Hercegovac koji je otvorio trgovinu cvijećem… Zatim nailazimo na izbrisana poglavlja iz knjige, pa onda zvjezdani uspon. Sa puno kolateralnih žrtava koje ionako uvijek ostanu anonimne.
Kad bolje razmislim, uopće nije teško širiti svoje carstvo pored kulture neplaćanja. I to je poduzetništvo? Naši „poduzetnici“ (u hrvatskom rječniku „poduzetnik“ je u tranziciji konvertirao u „kriminalca“) obogatili su se od sredstava koje nisu platili radniku ni dobavljaču, od neplaćanja poreza jer su iznad Zakona, od zloupotrebe subvencija. Sva ta inače ilegalna neplaćanja trebala bi biti …pa procesuirana, kao i kod ostalih kojima se prijeti ovrhama ako ne plate jedan račun. I zato me ljuti kad se takve, kao glavnog protagonista ove priče naziva “uspješnim poduzetnicima”. Pa i nije neki štos biti uspješan na ovaj način.
U vremenu kad bi trebali biti izbrisani sa lica zemlje svi zločinci privatizacije, I. T. pohlepno konzumira sve što je ostalo na hrvatskom proizvodnom tržištu.
Možda bi svi trebali otvoriti trgovinu cvijećem, pa čekati da se ono toliko rascvjeta da kupite sve tvrtke u kvartu.
Sretno životarenje s Konzumom, i pripazite da Gospodar u velikom zaletu ne kupi i vas.