OJ ORAJE ORAJE, DALEKO SAM OD TEBE
Svaki prekaljeni turistički djelatnik kakvim i sam težim biti mora uz ostalo položiti i ispit poznavanja grada. Taj ispit i nije nešto pretjerano težak, no kako mu pristupate tako ćete sutra više ili manje uspješno gradom voditi turiste i pokazivati im njegove znamenitosti. Praksa je uvik bila bitnija od teorije, jer naštrebat je lako, al u praksi se vidi koliki si majstor svog zanata. Zato je i praktični dio poznavanja grada ono što odvaja momke od dječaka.
Naš grad je poznat kao kolijevka kršćanstva, vrelo povijesti i uistinu ima šta za ponuditi turistima koji će ga pohoditi. Što se njegovih ulica tiče, vjerojatno najpoznatija je ona glavna put policije, popularna “kroz oraje”.
Kad mladić ide divojci i kaže joj da je “u orajima”, šta se našminkala, našminkala se. Kad šef zove radnika di je više, a ovaj veli da je “u orajima”, nije još ni krenija od kuće. “Oraji” su u solinskim okvirima dosegli kultni status i zato malo ko znade za ostale solinske ulice i rijetko imade priliku upoznati ih. Sve do jučer…
Naime, “oraji” su od sutra zatvoreni, sad će i ostale solinske ulice otkriti svoje čari. Uređuju se prilazi, štemaju se zidovi, lickaju se fasade, dobrodošli kroz prolaz iza naše zgrade. Da mi je kojim slučajem licenca izdana, moga san čekat na stanici ispod semafora kod Mercatora i vodit goste do Rupotina i Ninčevića alternativnim putevima i to uredno honorirat.
Genijalnost gradskih otaca je još došla do izražaja a da toga ni sami nisu svjesni. Zatvorili su glavnu, a otvorili sporedne ulice. Dadoše time priliku onima s periferije da se predstave “urbi et orbi”, da daju svoj obol turističkoj vizuri grada.
Ideja je napretek, od prodavanja palačinki na semaforu put Sv. Kaja, rizanje pršuta po starinski u Gašpinima, mljevenje žita u Bašinima, šijavice u šest punata u Dudinima.
A što se “oraja” tiče, spustili su svoje ocvale grane i sa sjetom se sjećaju vremena kad su bili “prvi” u selu.