Grad Solin Zanimljivosti ZP Izdvojeno

Helena Čerina: “MOJA SICILIJA” – 2. dio

Helena Čerina

 |  lis. 9, 2017

Foto: Helena Čerina

Sunčano jutro u Catanii i mi nakon jutarnje kave s razrađenim planom krećemo prema predivnoj Siracusi i Ortigi. Nakon sata pažljive vožnje autoputom, Lidija prije ulaska u grad preuzima svoju ulogu… sad livo, sad desno, nakon kilometra polukružno, strogo se drži sredine i tako redom, jer ako želite sačuvati auto, koje ćete inače, ako vam se ne posreći, masno platiti, morate strogo pratiti ulijetanja automobila i motora s lijeva, s desna i otvoriti više pari očiju da biste ugledali svjetlo semafora skriveno iza nekog stabla s nabujalom krošnjom.

Na Siciliji zaboravite na standardne semafore crveno žuto zeleno, jer tu postoji samo narančasto i zeleno.

Sicilijanci su, mogu vam gotovo sa sigurnošću tvrditi nakon proputovanja mnogih zemalja što automobilom što motorom, najgora noćna mora, pa nije čudo što smo gotovo zasigurno bile jedine osobe koje su vozile automobil bez i jedne friže, ijednog udarca, a vratiti ga u takvom stanju je bio naš jedini cilj i naša sveta misija.

Nakon dolaska u Siracusu i Ortigu, najprije zahvalismo dragom Bogu da je auto ok, to će postati naš svakodnevni ritual na svakom novom kilometru.

Siracusa je antički grad na istočnoj obali Sicilije i glavni je grad provincije Siracura, ujedno i trgovačko središte za poljoprivredne proizvode maslinovo ulje i agrume, te proizvodnju soli i vina.  Za radoznale, Ciceron je ovaj grad opisao kao “od svih, najveći i najljepši grčki grad”, a upravo je taj grad danas na UNESCO-ovom popisu Svjetske baštine. Stari dio grada proteže se na otoku Ortigia i osnovali su ga Korinćani 734 pr.Kr., na ne baš lipi način, tako što su tjerali njene bivše stanovnike prema planinskim dijelovima otoka.

U Siracuzi se nalaze znamenita Normanska katedrala, dvorac, gotičke palače Bellomo i Parisio(13.-15. st.), Montalto (14. st.), fontana Fonte Aretusa, te antički spomenici: Apolonov hram (565. pr. Kr.), grčki hram I kazalište (5. st. pr. Kr.), citadela (4. st. pr. kr.), oltar Hijerona II. (3. st. pr. Kr.), rimski amfiteatar (2. st.) I katakombe. Siracuza obiluje arheološkim ostatcima iz doba stare Grčke.

Obzirom da smo od Richia dobili sve preporuke za Ortigiu odlučili smo po našem dolasku upiti svu tu lipotu najprije morskim putem.

Malo pregovora s puno osmijeha i riješili smo kartu za morsku turu po super cijeni od one početne, a tako ćemo se potruditi i kada ju budemo razgledavali kočijom jer to je poseban doživljaj, a pogotovo kad uspijete užicat dvi karte za cijenu jedne…što reći…triba znat.

I tako smo mi najprije po predivnom vremenu krenuli s morske strane doživiti Siracusu i Ortigiu, znamenitosti koje ne možete vidjeti dok šetate ulicama ovog predivnog Sicilijanskog grada, spilje s predivnim koraljima koje lako možete dotaknuti rukom dok brodićem ulazite u njih, a one na stijenama daju tonove zelene i ljubičaste idile, pa onda do spilje zaljubljenih, gdje vam sreća ne gine ako se strastveno poljubite pri ulasku i izlasku iz iste, a ulaz u samu spilju je u obliku srca.

Nakon obilaska znamenitosti i spilja s morske strane, kupanje u predivnoj vali otoka Ortigia, sunčanje i povratak natrag koji je bio nezaboravan.

Kako je Ortigia puna mostova, malih kanala i prolaza, tako je i nas pri povratku dopalo da se takoreći moramo provlačiti s našim čamcem kroz iglene uši.

Plovimo prema jednom od mostova s četiri luka kroz koja ne možemo proći ni slučajno, ali obzirom da nemate kud samo čujete kormilara kako na smiješnom engleskom progovara: dragi moji sada svi zauzmite položaj u sredini barke i lezite jedan po drugome dok prolazimo kroz takozvani tunelić mosta.

Samo smo se pogledali i započeli istovremeno smijati ne vjerujući svojim očima kako ćemo uopće proći, a da se zasigurno ne zaglavimo…brzinom munje sam popričala sa sobom i svoj strah od zatvorenog skučenog prostora stavila pod tepih da ne bude ajla bajla…

Barka je lagano ali sigurno osvajala centimetar po centimetar dok smo se mi i dalje ne vjerujući što se zbiva hihotali pokušavajući bar milimetar proviriti ne bismo li opalili bar jednu fotku ove lude vožnje, ali tome nije bilo šanse jer je i naša barka teškom mukom dobila bitku i nakon duže škripe ugledala svjetlo dana.

Kako ti male i neobične stvari i zbivanja mogu ostati uspomena za cijeli život koju ćeš prepričavati kao jednu ludost koja će ti uvijek izmamiti osmijeh na lice.

Riješile smo morsku stranu priče, i sad je vrijeme da s kočijom uživamo u lipotama Ortigie…

Izabrali smo najlipšeg među najlipšima, bijelog konja s najneobičnijim kočijašem koji nas je neumoljivo podsjećao na glumca iz filma „La vita e bella“….

Ova naša Sicilijanska tura puna je dvojnika slavnih glumaca ili smo samo nas dvi bile u tom filmu…

Pozdravi Sicilijanaca neznankama na kočiji u uskim ulica Ortigie nisu nikakva novost, poljupci i pozivi pljušte na sve strane. Ako imate imalo mašte vozeći se tako ulicama Ortigie možete doživjeti povijest i zbivanja koja su se odvijala na ovom predivnom otoku kako za vrijeme Grčkih, tako i Perzijskih, Arapskih i Rimskih osvajanja, jer svi su oni ostavili traga na predivnoj Siciliji, i vjerujte nigdje nećete naći ni susresti sve te kulture na jednom mjestu, zato je Sicilija posebna i drugačija, ona je svijet u malom i ako dovoljno dobro otvoriš dušu možeš zagrliti i doživjeti čitav Svijet na ovom predivnom mjestu.

Kasni ručak u elitnoj marini Oritgie, muzika koja nas je uz hranu za bogove doslovce dovela do ekstaze, osjećaja u kojem se duša sjedinjuje s Bogom, i jednostavno se osjećate da želite ostati baš na tom mjestu zauvijek, samo su dodatno potvrdili da je ovo raj koji nitko ne bi smio zaobići.