|  |  | 

S’moje strane pogleda ZP Izdvojeno

JEDNO JE KAD MIČE FACA A DRUGO KAD TO ČINI ŠTRACA

Foto: Solin Live

JEDNO JE KAD MIČE FACA A DRUGO KAD TO ČINI ŠTRACA

Sjajni su ovi prilozi Slobodne Dalmacije di nas iz dana u dan vode kroz zemane protrčalog vrimena. Pogodak u sridu, kako bi se spomenuli šta smo to jučer suživotno žvakali.

Današnji prilog me se posebno dojmija jer je naprosto istresa svu našu zalutalost , pogrešnost i blesavost, prije 15 godina,da bismo usporedili sa sadašnjosti.

Meni se pari da je sve, skoro pa isto.

Prva sličica koja mi je uletila u zonu interesa jest slika rušenja Jugoplastike. Taj zločin nad zdravin razumom. Takovu glupost, a ona je zanijeta u toku samog rata, da se puste tisuće radnika potira doma u bjedu i „proda“ velikoj „nadi“ gospodarstva, domaćem čouku, očito je teško ponovit.Doduše, više se i nema šta sorit. Bija san živ svidok kad je dinamit sravnija sve zgrade, koje su ranile, i othranile, desetine tisuća splitskih, i okolnih, familija. Potom se šut i silni otpad iskrca u dubinu plavog Jadrana negdi kod Dugog Rata.

Daljnji „pornografski“scenarij sa tim prostorom i galebovima sa rive je poznat.

Druga sličica , to jest dvije, odnosi se na dva lidera. Jedan prošli i jedan trenutačni. Prošlom sorilo spomenik a trenutačnom se izglasalo povjerenje sa 99%. Jedan je odavna mrtav a i drugi ne „živi“.

Nasljednici, šegrti demokracije, upravo sve čine da sliče tom „zlotvoru“ pa po uzoru mrklog mraka miču sve od sebe što krivo namigne. Bilo livo, centar oli desno, stvarno nešesno.

Jedno je kad miče faca a drugo kad miče štraca.

Za Slobodnu san emotivno vezan pa me sljedeća sličica potpuno razoružala.

Kutle osuđen na 6,5 godina zatvora.

A taj gospodarstveni „div“ kojemu je mlada Država poklonila sve što je valjalo u Splitu i okolici, tako je dobio, ni kriv ni dužan, upravo Slobodnu Dalmaciju. Potiralo sve šta je valjalo, od urednika do novinara, od menađera do likovnjaka. Sve što se nije uklapalo u sustav novog vođe. Uklopila lola kravu „Slobodna“ muzaru u svoj hranidbeni lanac nezasitnosti.

Pola radnog vika san da’ Slobodnoj. I danas pričaju da san bija velika korist u njenom razvoju. Razbolija san se i poslan hitno pod nož, a po povratku me čekala lipa uputnica. Ili u penziju ili na ulicu. Pokuša san protumačit da ja mogu i dalje bit na istom nivou, no kutleraj tu nije naša razumjevanje. A ja, kad bi se ponovo rodija, tu sjajnu firmu bi odabra.

Eno ga i danas slobodno se gega Bosnon a zločin, nad privredon u Splitu i okolici, nikako da se sankcionira.

PROLAZ ZA BUDUĆNOST OD 49 CM

Opet mi Slobodna dade ruku da iman o čemu pisat.

Negdi na putu do škole, u mom Solinu, malena dičica imaju stazu od 49 cm širine, uz živu prometnicu, da dođu do klupa i počmu ćućat obrazovanje.

Znan za tu „velebnu“ stazu no ne znam ime arhitekte, prometnika, građevinca, gradskog oca, koji su dozvolili tu pogubnu glupariju.

Srićon su dičica sitna pa se mogu provuć, no volija bi vidit odgovorne drobonje da koriste svakodnevno taj put do svog radnog mista. Doduše oni su stalno tu blizu, u autima jer diš drob izlagat stradanjima.

Čitan kako je obećano „hitno“ rješenje. Normalno, nakon novinarskog teksta.

Usput san se obradova vidjevši kako je netko vodon opra okoliš ispišanog Glorijeta.

SABORSKI NJUNJORI TEŠU POLITIČKO ZNANJE

Volin kuvat. Vrag bi zna šta se to u mene uvuklo nakon 60 godina. Naprosto guštan.

Uz taj gušt volin slušat HRT 4, jer , il’ se prenose sjednice Sabora, il’ su aktualnosti tu. Danas san se iznenadija spoznavši da nan dičica imaju svoju saborsku sjednicu u pravom Saboru.

Gospe moja sa kojin san gušton sluša te naše mlade ljude. Toliko ozbiljnosti, pametni izlaganja, discipline…

Svaku malo bacin pogled na face. Nigdi Steve, Zlatka, Peđe, Darinka, Bože, Mira……….

Ručak gotov, oni izglasali zakon, a ona sa posla.

-Ma da si samo slušala i vidila mladost kako upravlja saboron, ma neman riči, toliko liposti, poštenja, normalnog. Ma ja bi njima da sve u ruke. Neiskvareni mladi ljudi.

-Je, je, sve je to bajno dok ne dođu na vlast, dok ih ne uprave.

-Ma ko će ih upravit?

-Nebojse.

Odma mi je prisija ručak.

MINISTAR BI U RINGU PODUČAVA

Greze su mi pritnje. Ne volin njanci krivi pogled, a kamo li lošu namjeru.

Novinari su duša svakog društva. Duša i razum. Normalno, radi se o PRAVIM novinarima. Ostalo spada u škart i tranzicijsku nus pojavu.

PRAVI novinari malo žive. Razlog je stres i vična borba sa zaprekama. Pravi novinari su dragulji.

Čemu najnoviji „udar“ na tu profesiju. Što motivira jednog od stupova društva, ministra, da se skala tako nisko i posere sebe i funkciju.

Odma da se razumimo. Ministrov sin ima sva prava ko i svako drugo ljudsko biće u demokratskom društvu, da se školuje, da radi, da zasnuje obitelj i vično bude na ljestvici uspješnosti. Ni procent više, ni procent niže. Zar se ministar nije zbog toga borija.

Svatko onaj ko to pravo spočitava nije vridan spomena.

No kad živiš u društvu di je NAJNORMALNIJE da sin, ćer, rodbina, prijatelji, partijski druzi, imaju prednost nad svim gore navedenim, pušeš i na ladno.

Svidok san svakojakih svinjarija u društvu, ma jednu svinjariju nikako da ubacin u podnošljivost.

To je zločin nad mladima. Ne biže oni uzalud vani, ne otiskuju se oni u nemoralne radnje uzalud. Oni su svjesni stanja pa u nemogućnosti minjanja ovdje di su rođeni, traže izlaz za sebe.

Najnoviji susret koji san ima, virno kazuje našu pogubnu stvarnost.

-Jebe mi se. Uspija san utrpat svi troje na državne jasle. Sad san miran.

Ovo „utrpat“ nije potribno tumačit.

DALMATINCI KUKAJU

Došla nam u posjet braniteljica za ljudska prava. Čut iz prve ruke što muči stanovnike Južne Hrvatske. A može li pomoć, teško za povirovat.

Iz iznijetih pritužbi jest očito da sa ničim nisu zadovoljni. Neki pretjeruju, a neki bojažljivo šapuću. Nije pametno izletit na „streljanu“.

Glavna pritužba se odnosi na pravosuđe, sudove i odvjetnike. Kako to funkcionira nije tribala ni dolazit da sazna.

Dovoljno bacit oko na nerješene sporove i rok trajanja.

Potpisnik ovih redaka je 23 godine obijao prag Općinskog suda u Trogiru, a vjerojatno bi još toliko, dok ne umre, da se nije desila nagodba po kojoj je dokazao kako se taj mizeran slučaj mogao rišit u misec-dva dana.

No tada bi bija ugrožen hranidbeni lanac silne sudačko-odvjetničko-vještačke- katastarske obitelji.

Taman kad san se ćutija slobodan, moja SDŽ se potrudila da me nanovo uvuče u tu grezu trakavicu. Oće koalicijski partner baš tu česticu i tu nema šta da se priča.

A ja postavljan sam sebi, i sudstvu, pitanje; Može li se pravomoćna presuda poništit novom pravomoćnom presudom, a da nije uključen Vrhovni sud ili Ustavni sud. Bumo videli.

Druga pritužba braniteljici se, očekivano, odnosi na uhljebništvo. Čitan da se polovina maturanata izjašnjava kako će nastavak svog života pokušat pronać negdi vani di se traži znanje a zaobilazi sranje.

Mladi ljudi nisu pretjerano skloni parolama domoljublja. Rođeni su dovoljno dugo poza okršaja sa fašizmom pa i ne gaje neku simpatiju prema fosilima. Svit se užurbano razvija i traži nove vizure ka savršenstvu dok ovdi bilizu epicentra vikovni pizdarija ko da se vrime zaledilo.

Ono što piza pobić će vani, a „razlog bižanju“ i tako nitko normalan ne želi kod sebe.

mm

ABOUT THE AUTHOR

ANTE TEŠIJA rođen je 1953. Spisatelj, kolumnist, esejist. Piše poeziju, priče, romane i aforizme. Služeći se satirom i humorom pokušava opisati svakodnevnu društveno-političku paradigmu društva.