Don Frane - Jesi li džabe krečija?

Izgleda da jesi!

Foto: arhiva SL (spomenik don Frane Bulić u Solinu)

Položili smo vijence na grobu don Frane bulica i prisjetili se njegova rada i doprinosa. Gradski oci, muzej itd..

Don Frane Bulic nesumnjivo je titan naše novije povijesti. U pokrajini koja je bila jedna od najsiromašnijih u tadašnjoj Austriji, bez struje, strojeva, infrastrukture, vladajućih i svega ostaloga, otkopao, istražio i na svjetlo dana pokazao amfiteatar, kapljuc, forum, bedeme, terme, starine, Manastirine, Marusinac, Rižinice, Gradinu itd..

Od cara Franje Josipa (opasan car kad u sebi nosi i Tuđmanovo i Titovo ime) uspio je izlobirati zemlju i sredstva za gradnju muzeja salone koji se danas nalazi na Spinutu.

Don Frane je čak izlobira da prvi MEĐUNARODNI kongres starokršćanske arheologije se održi u Solinu. Salonu je tada, bez auta, aviona i interneta, posjećivalo 10 tisuća ljudi godišnje.

Što je danas ostalo od don Franinog djela?

Salona se raspada, krade se kamenje, oko njegovog groba mnoštvo je pasjeg izmeta, a Salonu posjeti 10 tisuća ljudi. Kao i prije sto godina. Samo što smo u međuvremenu dobili brzu cestu, autocestu, aerodrom, internet itd..

Kažu nema se novaca. Triba vatat EU fondove.

U don Franino doba bili su AU (Austro-Ugarska) fondovi. On ih je zna privući i dobar posal s njima napraviti.

Ali nije sve tako crno. Gradonačelnik često jogira Salonom, jer zdravlje je jako važno i treba biti fit. Kad je Noć muzeja neko se maskira u don Franu i okolo se šeta. Teže ruganje.

Najbolja od svega je manifestacija Romantika u Saloni, iako tu nema ni antike ni romantike, a bome ni S od Salone. Don Frane se zasigurno u grobu privrće kad to gleda.

Prošli misec malo sam prošeta Salonom (od milja Starinama) i sretnem susida koji mi, onako utiho dobaci, “Šteta što je don Frane sve to otkria. Koliko se zgrada odi moglo izgradit.”

I eto tako, moj don Frane, pitan se ja, jesi li džabe krečija.