S’moje strane pogleda ZP Izdvojeno

OD GOVANA DO ZVIJEZDA

Ante Tešija

 |  ruj. 11, 2019

DEMONTAŽNA DEMOGRAFIJA

Mi hrvati smo hrabar i nesritan narod.

Imali smo opaki rat koji nas je brenza u razvoju dok su druge države nesmetano grabile ka napretku.

U niko prošlo vrime , kao dija JU zajednice, bili smo koplje iznad Poljske, Čehoslovačke, Mađarske,

Rumunije, Bugarske i Albanije. Danas ih promatramo koplje ispred nas. Bar tako tumače neovisni

pokazatelji iako se ja sa tim baš, potpuno, ne slažen.

Taj rat smo dobili, pokazavši svijetu silnu hrabrost u borbi sa nadmoćnim neprijateljem, u naoružanju.

No paralelno sa tim ratom vodimo drugi rat. Sami sa sobom. Taj rat dugo traje i pomalo ga gubimo.

Tu nema neprijatelja priko granice, taj neprijatelj nije aspirant na naš teritorij, nije neke druge

nacionalnosti. Taj rat se vodi zbog nikad veće razjedinjenosti među nama hrvatima. Naprosto smo se

rascipili, hraneć se ideološkim podjelama gacajući duboko u prošlost.

Milion je primjera koji ukazuju na tu nepogodu no jedan se posebno ističe. Nestajemo. Sve nas je

manje sa tendencijom da se stanje silno pogoršava. Puno brže umiremo nego se rađamo. Stampedo

bižanja preko granice ne jenjava. Biži ona najvažnija karika svakog društva. Biže školovani koji će

teško uzest povratnu kartu kad okuse blagodat poštovanja struke i čovjeka.

Silno me rastužila fotografija malenog đaka koji nije moga u učionicu prvi dan nove školske godine.

Tužan, sidi sam na betonu isprid školskog ulaza, jer mu ko ditetu sa autizmom društvo nije dodjelilo

pomoćnika na kojeg ima pravo.

I ne samo njemu već svima koji bez toga pomoćnika ne mogu redovito i kvalitetno pratit nastavu. A

svako dijete ima pravo na obrazovanje prema svojim mogućnostima a to mu obrazovni sustav mora

omogućiti. Zašto nije? Tko je kriv? To je ono pitanje na koje teško dobivamo odgovor jer svi

odgovorni, od sebe turaju problem nekomu drugom u njidra,

Sramotno da ne može biti sramotnije. Administracija nam je krcata, za svoj posao i obveze primaju

pozamašan proračunski novac bez obzira zaslužuju li ga oli ne. Komu će odgovarati? Koje su

sankcije?

Puno je tu pitanja a samo je jedan odgovor.

Postali smo društvo nereda i nerada.

ŽUPANE, ŠTO JE SA OBEĆANJEM

Vrime pomalo biži a jedna kvalitetna obavjest-obećanje, od prije par godina, nikako da se realizira. Sa

strane SDŽ smo bili obavješteni kako se hitno kreće u realizaciju stavljanja u funkcije napuštenih

škola u Dalmatinskoj Zagori. Funkcija obrazovanja se briše jer naprosto nema đaka. Druga korisnost

se sama po sebi nameće.

Svjedoci smo kako se sa strane SDŽ realiziraju neki kvalitetni projekti kod subvencioniranja

stambenih problema mladih, kako se dile pomoći mladima koji kreću u proizvodno poljoprivredne

projekte, što raduje i budi nadu da će naša zagora krenut putem zaustavljanja izumiranja.

Zašto se zastalo sa ovim projektom? On je veoma brzo riješiv, bez imalo ulaganja koji bi opteretili

proračun županije. Ovdi triba imat samo volju te donijeti odluku o načinu kako te napuštene zgrade

privesti svrsi korisnosti. Sve ta kamena zdanja se nalaze na državnoj zemlji, osim jedne a ta jedna

parcela je u vlasništvu čovika koji nije dobija naknadu za oduzimanje a oduzimanje nije niti izvršeno

na uobičajen i zakonit način te za to postoji i pravomoćno sudsko tumačenje.

Iz grla novog ministra državne imovine jasno se moglo čuti kako za povrat tako oduzete imovine svu

nadležnost imaju županijski uredi. Zahtjev za povratom već stoluje i u škafetinima ministarstva i u

SDŽ službi.

Što se čeka po tom pitanju ili je taj čovjek naprosto maknut u stranu kao netko nebitan.

Možda je potrebna mala pomoć u savjetu. Raspišite natječaj kojim obvezujete odabranog korisnika na

uvođenje u novu funkciju sa strogim vremenskim rokom i obvezama.

Te kamene zgrade nikako neće bit premještene negdje drugdje, sigurno je da će njihova daljnja

iskorištenost biti u korist stanovništa Dalmatinske Zagore. Ovakva neodlučnost stvara preduvjete da

postanu samo hrpa kamena i otpada

Župane, samo na tebi je odgovornost i obveza.

Pobogu, birali smo te uzdajuć se, vjerujuć, upravo u riješavanje problema kao što je ovaj.

Jer, ne postoji problem i manji problem.

Molimo bar objašnjenje. Ko i zašto koči?

KREDITI ILI „KRADETI“

Ko se još ne sića Jozini kredita iz doba samoupravnog socijalizma.

Sa tim, i takovim, kreditima se sprdalo no oni su izgradili silno puno domova u kojima danas žive

potomci.

Kakovu vezu imaju oni sa današnjim stanjem kreditiranja? Imaju, i te kakovu, samo djelomično.

Ja san zadnji stvor koji bi se pobunija u dodjeljivanju povoljni kredita onima kojima su potrebni da bi

realizirali svoje projekte, ko injekciju, koji će im osigurati normalan razvoj obitelji.

Čitan da su se dodjelili pusti krediti braniteljima iz domovinskog rata a na osnovu njihovih potriba i

želja za ulaganje u vlastiti biznis. Potez društva na koji se nema primjedbi. Još kad se znade o

kakovon se kategoriji građana radi.

No isto čitan kako se od tih kredita vratilo samo 2% što nikako nije zanemarivo stanje jer naprosto se

tim činom radi novo raslojavanje među hrvatima.

Dok ovo pišem na ekranu se nižu slike sramotnog odnosa prema branitelju koji na Duilovu živi, sa

šestero djece, jednim teško bolesnim, u baraci od 30 m kvadratnih. Srićom ima ljudi kojima nije teško

priskočit u pomoć pa se vidi da će uskoro i taj dom priličit čoviku. On je nadnarednik Ivan Višić. Da

ponovim. SA ŠESTERO DJECE.

Šteta je još veća ako su ta sredstva, koja se ne vraćaju, uložena u nešto drugo mimo namjene.

To više nije kredit. Drugo ime tu priliči.

SVASTIKA SE ŠETA PO SOLINU

Neugodno san se iznenadija ugledavši pročelje betonskog zida ispod šoping centra Lidla, nakon

objave na našem portalu, gdje su nepoznati pituri dali sebi oduška i potrošili vrime mraka, jupol i kist

kako bi nas podsjetili na strahote drugog svjetskog rata.

Jutros sam nanovo bacija pogled i , vid’ vraga, svastika nestala. Prekrilo ju sivilo. Odšetala na niku

drugu lokaciju.

Bravo za hitroću brisanja. No jedno pitanje se ipak nameće.

Kojem idiotu je to gušt isticat.

Domomrz.

NAŠA GOVNA VIDLJIVA IZ SVEMIRA

Google maps nas podari fotkon iz svemira tvrdeći da je oveća siva mrlja u Jadranu zapravo skup

govana koje je netko iskrca i ostavija. Ne radi se tu o sitnom incidentu već se jasno vidi kako su govna

opasno zapasala naš prostor.

Koga kazniti i kako?

Teško je tom belaju stat na kraj. Taj skup smrada je ispliva na površinu no što da radimo sa onim

smradom kojeg ne vidimo, koji je opasno zapasa prostor i skriva se u mraku dubine.

On je naš. Mi smo ga proizveli i gurnili pod „tepih“.

A govna sa Google mapsa. Neka ih, naša su.

NOVA POLITIČKA ZVJEZDICA NA HR. MAPI

Kad su onomad Bruna i Hasan pohodili Solin, posjetivši svoje saveznike, mnogi su mi zamjerili na

komentaru.

U to vrime su bili zvjezde u naponu. Nezavisni za Hrvatsku. Kuš neg’ ih dočekat rašireni ruku.

I raspadoše se na duplo. Sad stižu informacije da je muški dija krenija u osnivanje stranke sebe

samog. Sloboda i narod će se čedo zvat.

Valjda će nam doć u posjet. I objasnit. Od koga će nas to on oslobodit? Na koji to narod računa?

Po pustim pokazateljima proizvodnja u Hrvatskoj stalno pada. Ali proizvodnja idiotarija silno

napreduje.

ZDRAVSTVO GRE NA BOLOVANJE

Mučno je pratiti ovu sapunicu između zdravstveni djelatnika i vlade. Još mučnije biva kad se skonta

koliko je tih dragulja otišlo, i spremno otići, priko granice. Bolestan čovik može odmah krenut ka

vičnom počivalištu.

Zdravstvo je najznačajnija karika svakog društva. Zdravstveni radnici su onaj sloj o kojem ne bi

tribalo imat zbora u podršci i poštivanju njihovih prava na dostojanstven odnos društva prema njima.

Sve kritike koje se upućuju na njihove, izdvojene, ekcese su toliko minorne prema nepravdi koja im

se nanosi.

U svom dugom životu san ima niz potriba za uslugom zdravstva i njihovih djelatnika. Nemam naviku

govoriti laži, lažno optuživati no imam silnu želju izreći jedno veliko hvala na svemu di su mi

pomogli.

Jedna poruka vladi.

Ne zajebajimo se, obit će nam se o glavu.