S’moje strane pogleda ZP Izdvojeno

E, DA JE SAMO RIKA MUTNA!

Ante Tešija

 |  stu. 25, 2019

ZNAŠ RJEŠENJE MA TI SE NEDA

Pametran čovik u dvi rečenice rastumači i najtežu dvojbu, objasni stanje i iznese rješenje.
Izvjesni gospodin Topić, umerovljeni šumarski stručnjak upravo je priko stranica Slobodne Dalmacije sve to uspija a dvojba je otkrivanje razloga za zagađenje i mutnoću naše Rike, izvora života.

Ja mu virujen, iako nisan stručnjak, jer san u niz svojih napisa dotaka tu temu, znajući kakva nam opasnost priti.

Konačno znademo da sve od Ogorja, priko Dugopolja i Lećevice, što voda odnese pod tle, gutaju podzemni kanali koji isporuku završavaju na izvoru naše Rike. To i običan blento znade jer kako drugačije objasnit blatnjav izgled Rike kojem svidočimo dok uz nju šetamo.

Veliki požari su oslobodili tle po kojem hodamo, i iskrcavamo nepotribni otpad, pa samim tim kod velikih kiša, zemlja, i sve što je na njon parkirano, biva povučeno u podzemne kanale i kud će već naniže, na izvor.

Ok, pošumljavanje je rješenje ma stabla ne restu ko cviće u pitara te je pročištač priko potriban.

Evo se grobari VIK- a međusobno svađaju, i prozivaju ko je veći krivac, dok im uzdanice partije, ni krivi ni dužni, side po katrigama novouređenog „hotela“ u Kopilici.

Uvik je bilo i bit će. Masa guši kvalitetu.

Plaću primaju, znanja nemaju.

INVENTURA

-Znaš li ti rodijak moj kako bi ovom narodu dobro došla jedna inventura?

-Čega?

-Paz’ vamo. U doba partije na vlasti, znalo se ko ima prednost i tu nije bilo prtljanja sa strane. Prošlo i nek’ je. E sad bi valjalo, s’vrha ka dnu vlasti izvršit inventuru zaposleni na državnin jaslama.

-Neš ti. Pa ima registar, platne liste. To se zna.

-E tu san te čeka rodijak. Ne na taj način.

Popisat sve premijere, predsidnike Sabora i Države, sve Ministre, Sve tajnike i pomoćnike, saborske zastupnike, župane, gradonačelnike, načelnike i šefove raznoraznih agencija, ustanova, državni poduzeća, bolnica, sveučilišta, škola i predsjednike stranaka koje su bile na vlasti.

-Šta s tim?
-Sad dolazi glavno pitanje. Inventuron utvrdit dali imaju nezaposlenog ili nezbrinutog člana porodice.
-Valjda sumnjaš na nešto, inače se ne bi ovako zapinija?
-Kladin se u vlastite bubrige da nebi našli njanci jednoga.
-Misliš?
-Znan.

ŠTRAJK, TUMAČEN KO „BLJAK“

Liga šampiona, došla i prošla. Mene ta olimpijada privatnog šušura nije ni malo zanimala, ni dotakla. Priko oka san zna bacit pogled na raskoš Arene, Mimare i Šeratona i tu je presta sav moj interes. Doduše, lažen. Oni talijanski klošar, što u devedesetim pituraje kosu, me izazva da ga pinkicu poslušan. Bolje bi bilo da nisam. Čujen da se skršija dok je snima selfi i da sad leži u nikon bolnici u Milanu.

Uviren sam kako su svi troškovi podmireni sa privatnih računa. Zapravo, drugačije nije moguće.

O krkljancu prometa san čuja ma volija bi digod pročitat kako je dilovalo na uzvanike, protestiranje naših bidnih učitelja i nastavnika, te da li su razumili parole i zviždanje?

Bojin se da neću to pročitat jer su oni valjda to sve shvatili ko pozdrav dragim, dokonim i uvaženim gostima. Pa valjda je jasno kako su u metropolu stigli ko prijatelji.

Sumnjan da im je netko, ko se moga kretat iza njihovih zaštitara, to drugovačije protumačija.

Šušur proša novi štrajkački dan doša.

Nastavlja se domaći šampionat.

TO TE JA PITAN

Ne gledan ti ja nogomet uživo. Lin san a i nema se što vidit. Ma san ovu subotu prošeta do mosta i prisustova jednoj lipoj priči. Igradu Solin i Osjek II. To ti je ko da igra rezervni sastav prvoligaša i to se respektira. Znan da je NK Solin izgubija 8 utakmica zaredon i da je kormilo zauzeja mladi stručnjak Duje Tokić.

Ajd’ da vidimo tu novitadu. I imalo se što vidit. Rezultat sve govori. Glatkih dva nula a mogla je i viša razlika bit. No mene je više zanimala igra i spoznaja što to nudi novi strateg. Ljudi, koji prate NK Solin, mi pričali kako je prethodnih utakmica bilo samo nabijanje baluna pa šta bude.

Ja san danas prisustova nečemu drugom. Zrelon igri, taktici za pet, a svako misto u ekipi je bilo pokriveno sa odgovornim izvršavanjem zadataka.

Svaka ekipa nosi timbar svog stratega.

Ovo danas je Dujin timbar. Bravo.

MILANOVIĆ-KITAREVIĆ 1:0

Rodija san se i odgoija u malom selu. Školova i radija u velikom gradu, a smiraj života provodim u malom gradu sa tendencijom čestog povratka na početak.

Šta oću reć. Uvik san ima svoje, odabrano, društvo. Strogo san pazija di se motan i tko se mota oko mene. Taj sveti zadatak odabira se nameća ko normalno.

Naprosto ne volin bit u društvu kojem ničim ne pripadam. Nikakav interes ne može poremetit tu moju zakonitost. Predstavljat se drugačijim od onog što jesam spadalo bi u blud i prostituciju.

Živija sam većinu života u društvenom sustavu koji je po nekom tumačenju izumra. Samo po tumačenju, no u praksi nije. Prominila se samo krnjevalska maska. Akteri su naučili nove uloge, uživili se u ponuđeni scenarij, i pozornica teatra obmane njihov je novi smisao postojanja.

Trideset godina živemo trene lažnog sjaja.

Trideset godina koja će kao povjesne, u budućnosti, bit’ vrime za analize i traženja razloga neiskorištenosti silnih mogućnosti.

Trideset godina nevirovatni akcija raspašoja.

Družit se valja. Ma samo sa društvom koje ti paše, pripada. Zato se triba čudit, i križat, kad ti se servira informacija da se višestrukom USKOK-ovom optuženiku, na rođendanu, pridruži čestitar sa tortom koji te predstavlja i doma i u svijetu.

Razumljivo je da se osuđenik javno dodvorava mogućem pobjedniku. A još je razumljivije da se kandidat od toga ogradi.

A sasvim je jednostavno bit stalno u okruženju koje ti pripada.

Dobro je ako varaš sebe no što sa varanjem nas koje zastupaš, koji tražimo i zaslužujemo poštenje i iskrenost uz moral kao osnovnu značajku.

Privatnost je za izoliranosti.

Javnost je za kritičnost.

POŠTAR

Poštari su oduvik bili posebni, u kvaliteti ljudskosti, ljudi. Znan to od malih nogu. Čestitost i uljudnost krasi svakog pismonošca jer da nije tako teško bi oni izdržali do penzije.

Evo jedan splitski poštar je pokaza kako je ta „sorta“ ljudi poštena i posebna.

Naša takujin, tri dana tražija bidnu ženu da bi vratija njeno. Za naklonit se. A moga je po lopovskim pravilima strpat u žep 1500 kuna i bogovski se častit. Još k’tomu nije, za Boga milog, tija da se to dozna.

Eto kako se može živit po posebnim ljudskim vridnotama. Danas kad je lopovluk svuda okolo nas, kad se grabi di se stigne, kad se sa oružjem otima direktno, a tek lopovluk koji se ne vidi na transakcijama među odabranima i viđenijima.
Bravo meštre i moj naklon do poda. Vraćaš nadu.

ZVIŽDAČI MUTAVE ZVIŽDALJKE

Bit zviždač u Hrvatskoj je jako opasna zamisao. Licemjerje kojom Državne institucije pozivaju obična čovika da prijavljuje sve negativno i protuzakonito prelazi granicu obične izdaje, dobrog ukusa i postaje navlakuša gdje zvizdač uplovljava u vode koje ne jamče normalan nastavak života.

Odma da se razumimo o čemu pričan. Ne pričan o pustim lažnim prijavama bez dokaza, o bezveznim osvetama i anonimnim budalaštinama iz blesavog interesa.

Upozna san čovika koji se grdno zajeba. Mislija je da prijavom, sa imenom i prezimenom, pomaže sebi i susjedima, jer se usudija, uz dokazni materijal, razotkrit otimačinu zajedničkog prostora, na otoku di je ima vikendicu.

Epilog je poznat. Razotkrilo ga se i posta je omržen, od svih susjeda, ko izdajnik, do te mjere kako je proda vikendicu i obeća sam sebi da neće prijavit ni najteži zločin kojemu možda bude svidočija, jer bi ga prijava tog zločina mogla dovest u zločinačku odmazdu.

Moja prijateljica Ankica Lepej, i niz drugih, su viran dokaz kako je bolje držat jezik za zubima, jer iz dokazanih svakodnevnih slučajeva o kojima svidočimo, biva jasno da nije sazorilo vrime za nešto drugo.

Moramo se pomirit. Nismo sazrili za obračun sa nedaćama koje nas svakodnevno čepe i vode u dugotrajnu propast.

A da li je to dobro za lipu našu, saznat će mo kad bude kasno.