S’moje strane pogleda ZP Izdvojeno

INVENTURA

Ante Tešija

 |  pro. 27, 2019

ADVENT U SOLINU

Di god proćiriš u medijski prostor, zapljusne te tvrdnja kako je u njihovu gradu najbolji Božićni advent. Bandićgrad se samoproglasija ko najbolji na svitu.

Moj Grad nigdi , ili je ritko, se ne spominje.

A triba bi. Zato nek mi ne bude zamireno, ma mislin kako je ovu godinu, u ovi blagdanski zeman, moj Grad zaslužija posebnu pohvalu. Za trud, za odabir prostora, a napose za sadržaj.

Kako običajno zvirlan naokolo, jer ništa ne prepuštan da mi drugi tumači, tako san izvučen i rado odšetan na kuvano vino, u društvo silno puno mladog svita, dičice i odraslih.

Ovakav advent ima smisla. Bravo.

INVENTURA

Na kraju svake godine zbrajadu se rezultati, donosi konačan sud i dili kritika.

Znan da kritiku mnogi nisu spremni prihvatit, no bez nje bi utonuli u „diktaturu“ prosječnosti i zasićenosti. Pametna vlast kritiku uvažava , ne aplaudira, ma koristi u svom daljnjem vladanju.

Naš Grad ima stabilnu vlast. Ona je preduvjet normalnog četverogodišnjeg služenja narodu.

Ne stoluju ovdje nikakve posebne afere, nema ni jednog ekcesa državne razine, a „sitne“ nepogodnosti i „nastranosti“ se uklapaju u opće poznatu matricu ponašanja.

Možda nije najsritnija situacija što od postanka neovisnosti, ovdje uvjek vlada jedna stranka, što nikako nije nedemokratski, ma provjetravanje bi bilo korisno iz mnogih razloga zbog očite zasićenosti i malaksalosti, upakirano u nedodirljivost, a ona utren iznjedri i loše poteze dalekosežnog negativnog učinka.

Stvar se ogleda i u poimanju odgovornosti a ona je u rukama glasača koji ima tu moć da postavi pozicije po svom nahođenju što proizlazi kako briga nije baš bezazlen pojam.

Sve u svemu Grad napreduje ma tempo je objašnjiv, i opravdan, na različite vrednosne ocjene.

ŠKORIĆEVE OPASNE BRAVURE

Grad Solin je, po meni, dio Splita. Mala je tu razdaljenost. Još kad se uzme u obzir da pol Solina radi u Splitu, da su tu splićani zbog jeftinijeg kvadrata, onda se stopljenost potpuno razumije.

Ali po mnogo čemu se ipak razlikujemo. Većinu svog života san proveja u Splitu pa mogu komotno, i odgovorno, iznosit neke tvrdnje a da ne budem etiketiran ko zabadalo.

Radostan sam što u mom Solinu ne stoluju ljudi skloni ponašanju poput nekakvih; Škorića, Marušića i Pauka. Različitost je i ovdje ogromna, osjeća se na svakom koraku no to se sve može upakirati u obrazac normalnog i očekivanog. No ta različitost ne seže u opasna tumačenja i brkanja oko ljudskih sloboda i mogućnosti.
Izjava kojom izvjesni Škorić zaziva povratak Grada Splita u Hrvatske okvire, zbog poraza njegova kandidata u prvom krugu izbora za predsjednika Države, spada u opasnu misiju kojom zapravo on postaje, i predstavlja se, neprijateljem Hrvatske. Devedeset posto svojih sugrađana vriđati na tako primitivan i budalast način može samo netko tko nema rendes sa stvarnošću. No on ne bi bio toliko na teret da nije, po nekim drugim pokazateljima, zapasa pozicije sa kojih mu je manevarski prostor još povoljniji. Obnašati četiri, poznate, funkcije od izuzetne važnosti i potrebitosti može samo čovik megaloman, a megalomanstvo je najgori oblik sputavanja.

U isto vrime izvjesni Marušić svoje sugrađane, drugačijeg svjetonazora i poimanja vridnota, naziva spodobama uz poruku kako nisu dostojni da pored njega, i ovog prije navedenog, šetaju kaletama Split i dile istu arju.

Treći, još tragičniji, izvjesni Pauk toliko zagrženo tura povjesne sramotne trenutke ko obrazac ponašanja da je u svom suludom spomeničkom traženju uspija, uz kvalitetnu razmjenu, nametnut postavljanje biste na Marjanu izvjesnom momčiću, kojeg su ubili njegova nezrelost i nametnuta domoljubivost, od onih koji prema mladosti nisu imali odnos čovječnosti i očinstva.

Vrime je različitih sloboda, petljanje u tuđe mu dođe ko normalno ali te rabote oslikavaju našu svakodnevnicu i zapravo tiraju čovika u osamljenost jer suprostavljanje se tumači na nakaradan način sa prosipanjem straha. A strah je najveći neprijatelj slobodnomislećem čoviku.

Skala odgovornosti je uziđana u svaku društvenu zajednicu, jedino kod nas hrvata svaka bena umislila se u svoje mesijanstvo i bljuje puste splačine idiotizma.

Split se nekad crvenija. Nepotribno je tumačit tu sjajnu prošlost. Naročito ne onima koji su ponosno koračali njegovim kaletama. Danas se Split nanovo crveni. Nekon gnjilon nijanson nalik truljenju. Nijanson srama.

Solin nije Split. To posebno raduje. I ovdje se znaju desit monade no daleko je to od zabrinutosti. Ovdje ponekad noćni pituri zamrče pokoji zid ili spomen obilježje, a to se sve može svesti u primitivni kućni odgoj, a nikako kao pojavu koja priti. Ovdje se ne ita daleko, samo pokoji vjenac završi u vodi Jadra, a te sramote su plod individualne šupljoće.

SVEĆENIČKA DEMOKRACIJA

Ko se još ne sića onog mladog momka, vjeroučitelja, koji je na prosvjedu prosvjetara glasno iznija svoj stav, na hrabar, pošten i potrebit način.

Takova mladost budi nadu. Oni su zapravo toliko potrebni da ih se jedva dočekuje.
No onim istupom počinju njegove, i naše, muke.

Ekspresno je prozvan od svećeničkog vrha, i upozoren, kako on nije na to misto vjeroučitelja postavljen da bi mislija svojom glavom, da bi mu bilo dozvoljeno javno isticanje, a ne daj Bože da bi se triba bunit.

Okvir u koji je on instaliran ima stroge međe djelovanja. U tom ikviru ni zarez iza izgovorenog se ne smi minjat a kamo li misli i poruke koje su uklesane u „mramor“ tog nauka.

Dokaz tomu nije tribalo dugo čekat.

Vjeroučitelj je kažnjen premještajem, a taj potez je toliko sličan obrascu postupanja u „omrzlom“ sustavu nekih prošlih vrimena.

Vrimena se minjaju ma obrazac je posebnim „ustavom“ zaštićen.

ROTOR PRITI

Evo svi jači mediji javljaju o vražjem rotoru u Solinu di se samo čeka tren kad će putem osmrtnice bit izvješćeno da je stradala prva žrtva.

Pisa san o tom vražijem mistu i nada se kako će prevladat pamet pa se udružit velike glave i iznać rješenje. Zaziva san istinske prometne stručnjake da se zauzmu, no očito je da od toga neće bit ništa. U prethodnom pasusu san naveja jedno prezime i njegove četiri odgovorne funkcije, jedna je ravnateljstvo cestama ovog područja, no on se radije bavi prebrojavanjem krvnih zrnace a nikako prometnim znakovima i prednostima u prometu.

Naš Gradonačelnik ponekad spomene taj problem uz primjedbu kako to valja riješit ma nikako da mu se omakne malo jača pritnja i da zajedno sa Županom pokrene akciju minjanja stanja. Kad netko pogine bit će kasno za pranje i opravdanje. Bože sačuvaj da pomišljam na njihovu odgovornost no njihov posao traži da se pod hitno aktiviraju. Ne obećajite nam tunel kroz Kozjak, bit će mo vam puno zahvalniji da nam napravite siguran odvojak a to silno manje košta od buže kroz brdo.

Dobro je navedeno kako na tom crnom prostoru prestaju važiti nauci iz auto škole jer da se kojim slučajem polaznik pohvali da zna prednosti, temeljene na ovom primjeru, ekspresno bi bija upućen na blagajnu da uplati popravni ispit.

Ja sam jedan od onih stanovnika Solina koji koristi taj cestovni pravac, odlaska i dolaska, jer mi je naprosto tako udiljeno. Više ga ne koristin.

Dujmovača i Kopilica su moji odabrani pravci.

Ipak je glava najvažnija. Ne prosipaju mi se krvna zrnca po asfaltu.

DRUGI KRUG UŽEG PROMJERA

Nakon Božićnih blagdana i začepljenih ušiju za prelaza u novu godinu, čekadu nas izborna mista da odaberemo najlipši posao za jedno od dvoje.

Kažedu da ovo radno misto spada u rang deset euro lutrija ma ja san potpuno siguran kako kandidati biraju ovo prvo.

Nema brajko moj lipše rabote od one di gucaš šta oš, a ne odgovaraš nizašto.

Taj luksuz će ćopati samo jedna usta pa čudi ovoliko veliki interes puka za tog srećkovića.

Prvi krug je iznjedrija sav jad našeg odnosa.

Toliko razjedinjenosti malo di na drugim meridijanima, osim na Balkanu, se nudi. Malo u kojim izbornim prilikama se nude slične parole.

Svi ko jedan grme u mikrofon o potribi jedinstva a nejedinstvo cvate na svakom kantunu.

Nude se silni programi. Nude se vizije. Nudi se zaštita očinstva i majčinstva u svakom trenu našeg življenja.

Za desetak dana će u Hrvatskoj osvanut još jedan dan slavlja nejedinstva. Večernja euforija će na tren prekrit svu jadnost i siromaštvo koje nam već dugo priti i ostvaruje svoje pritnje.

Ja reztultat već znam. Siromašni i opustošeni dija Hrvatske imadu svog odabranika.

Gradovi i razvijeni dija imadu svoga.
Idemo na birališta. Odabra ovog ili onog, svejedno je.

PROVANSA

Rečenica koja ljuti, koja je bez razloga izgovorena, koja obična čovika čini nakaradnim.

Imali smo veoma uspješnu turističku sezonu, sad trebamo uprit svim snagama da goste usmjerimo u našu Provansu.

Jebi ga, rečenica je plasirana u medije i data je na prosudbu. Pošto nisan blento, pošto malo više znan, tako san obogatija, čitajući, svoja saznanja o plemenitom i bogatom prostori istinske Provanse.

Ta regija na jugoistočnom djelu Francuskog sredozemlja, naslonjena na Italiju sve do Alpa jest najčarobniji prostor u Evropi koji životom tumači i otkriva stanje od doba ljudskog nastajanja. Ta regija nalikuje kućnom pitaru, „izorana“ lipoton savršenstva upakiranog u silnu brigu i očuvanost, gdje svaki centimetar biva pokriven ljudskom pažnjom i smislenošću održavanja.

Ja san dite naše „provanse“, one koju netko olako uzima u svoj repertoar briga, i najbolje znam za njeno stanje. Moj prostor, tj.

Dalmatinska Zagora, ne smi i ne triba bit uspoređivana sa regijom koja je svemirskom daljinom udaljena od prostora naše nebrige i napuštenosti. Mojon Zagori ne tribadu obećanja. Zapravo ne triba nam ništa. Potribno je da ju dostojno ostavimo da umre jer našim primjerom i odnosom to svakodnevno potvrđujemo.