Istina je listina ZP Izdvojeno

NOVINA

Kralj Sunca

 |  ruj. 12, 2020

Foto: Julio Juraga

Dva miseca su prošla otkad san počea stihove pretvarat u prozaične, osobne osvrte.
Na samom startu najavia san da nas čeka jedno nepredvidivo zajedničko putovanje.
Oni koji su pažljivije čitali moje tekstove već znaju da običavan preusmjeravat svaki prividni problem u svrsishodno rješenje.
Moja prva kolumna nastala je u situaciji u kojoj san bia emotivno pogođen “nepravdom” koju san doživia od jedne državne, obrazovne institucije.
Isto tako, vrlo brzo san prihvatia spoznaju da nepravda ne postoji, postoje različiti putevi.

Koncentrirat se na “nepravdu” znači jačati istu!

Pogođenost situacijom me nagnala da se krenen izravnije izražavat, tj. odlučia san svoje subjektivne istine pretvarat u izražajni jezik koji je “prosječnom” čitatelju ipak bliži.
I baš jučer san promislia o benefitima koje san postiga u ova dva miseca.
Naravno, kroz ovu formu pisanja sazna san puno novih detalja o sebi ali i o drugima koji rezoniraju s pojedinim stavovima i mišljenjima.
Podsjetilo me koliko govorna riječ može imat odjeka ako je spisatelj dovoljno emocionalno privržen i fokusiran na ono šta piše.
Svakon sljedećom rečenicom upuštan se u novi spoznajni proces.
Često percipiran bili papir kao svojevrsnu ispovjedaonicu u kojoj dilin duboku intimu misli i osjećaja s narodom, narodom koji je slobodan interpretirat riječi na malih milijardu načina.
Teško je stoga valorizirati vrijednost napisanog.

Opipljiviji “vanjski” benefiti proizašli u zadnja dva miseca svakako su reakcije ljudi koji mi svakodnevno šalju note podrške i ljubavi.
Oni me dodatno motiviraju da pišen ovu formu.
Ubrzo nakon šta san počea pisat osvrte, u priču se uključia urednik televizijske online platforme koji je u mojim razmišljanjima uočia potencijal, te mi ponudia suradnju.
Rezultat suradnje je podcast kojeg vodin svakog četvrtka iz vlastitog doma.
Moj dom zove se Kuća Sunca, koncept galerija za koju su mnogi već čuli.
Osim šta u njoj živin i stvaran, ona potiče druge kreativne duše da oslobode svoje talente i budu ono šta jesu, bez ikakvog straha da će naić na osudu ili nerazumijevanje.

Ka šta vidite, moja medijska priča nije se zaustavila na podcastu.
Prijatelj Solinjanin pomislia je da bi kolumne koje vodin mogle bit zanimljive široj publici.
Drago mi je da je baš solinska novina pronašla prostor za ovakvu vrst izraza.
Spominja san ranije da je jedan od najprosperitetnijih hrvatsko, dalmatinskih kraljeva okrunjen upravo u Solinu.
Riječ je naravno o Zvonimiru podno čije tvrđave san odrasta.
Hvala Solinu i Solinjanima šta su pripoznali i okrunili moje riječi.
Neka ova kolumna bude povelja kojom van obećavan svoju naklonost.

Putovanje je tek počelo!