ZA DIŠPET KORONI
Nima lipšeg lika kontra zla od pisme. Još kad je ta pisma „isklesana“ od meštrovice kalibra međunarodno priznate, naše kolegice, pjesnikinje Anđelke Korčulanić.
Sinoć, u ambijentu kameni dvora u Hrvojevoj ulici u Splitu,disciplinirano i radosno smo svidočili momentima koji dušu liču. Davno san negdi napisa da njen libar biva apoteka a pisme pirule za radost duše.
U vrimenu kad nam je puno tega uskraćeno, kad se mimoilazimo u straju, ovakvi susreti pojmljivo organizirani služe ko putokaz da nam je trgnut se i krenut jedni drugima u susret.
Anđelkine pisme nikoga ne ostavljaju ravnodušnim jer je autorica kadra doprijeti do najudaljenijih dilova ljudskog stanja, izokrenut ga i nadojit nadanjima, lipoton i utrpat u posebni osjećaj čarobnosti.
„Duša je svoju tajnu silaska u tijelo povjerila pjesnikinji Anđelki Korčulanić i njezinom je rukom napisala ove Svjetlice koje su dušina pohvala, dušina Himna tijelu.“
Riči su velikog Enesa Kiševića a kad on to tvrdi tko smo mi da mu ne povirujemo.
No kad večer obogate svojim učešćem sjajni mladi muzičari Petra Hrnjak Skroza na violini i Ratko Letilović na gitari onda i božanstvenost stiha biva u novoj dimenziji opijenosti.
Kompletnost stihovnog uživanja treba posrednika a kad ti se glas, i lik, Mejreme Reuter ponudi, tada večer dobiva učinkovitost sna, a budan si.