ZAGORO MOJA
Ante Tešija
S’moje strane pogleda ZP Izdvojeno
TKO ĆE VODIT NAS SOLINJANE?
Ante Tešija
ELITA NA POKVARENI POGON
Što, i tko, je današnja elita u Hrvatskoj?
Po mom skromnom sudu elitom se mogu kitit samo ljudi iznimni kvaliteta u bilo kojoj sferi ljudskog života i djelovanja. To bi trebali biti ljudi koji vidljivo odskaču od prosjeka na način da su oboružani obrazovanjem, znanjem, moralom, pozitivnim djelovanjem, humanošću, prepoznati po umjetničkim dostignućima i gospodskim manirima ponašanja.
Ja neman nikakvu predrasudu u vezi materijalnog, no kod nas je ustaljena praksa da se elitom smatraju samo oni koji imadu moć potkovanu materijalnim bogatstvom. Oni koji odskaču sa mogućnošću luksuznog življenja, koristeći svaki tren isticanja te činjenice, vozeći skupe terence, ploveći u višemilijunskon vridnosti jahti, gradeći luksuzne vile i uz to kupujući dici „igračke“ kojom sami žele da ih razdvoje od sredine.
Ta „elita“ se nametnula i na miljun načina teži da se takvom predstavi u javnosti jer su naprosto gladni pažnje koju do trena bogaćenja nisu imali. Novac ih je totalno izopačija te u svom suludom faraonskom điru nikako da se zasite već traže nove mogućnosti dokaznog.
Ta „elita“ je zabasala u svjet moći kroz nakaradnu privatizaciju, kroz politiku i okruženošću istim, tvoreći čvrstoću kojoj je teško ući u trag jer su svoje pipke razbacali posvuda ne dajući šansu da im se naudi. Onog trena kad su zgrabili naše, zajedničko, i preveli u svoje, političko djelovanje im se pokazalo ko obrambeni mehanizam te zato i nije čudno što stalno teže političkoj moći.
Viditi ih možete po skupim banketima, druženjima gdje vode glavnu rič pričajući bezvezne viceve kojima se moraš smijat, di drže mikrofon pred žvaljama baratajući sa dvi tri rečenice i na plaćenim medijskim stranicama uljepšane u fotošopu sa izgovorenim rečenicama čiji nisu autori. Sve su oni to sebi osigurali novčanom moći.
Prava elita se može sresti na sasvim drugačijim prostorima i sa temama koju barabe „elitaši“ baš i ne cjene jer se tu ne snalaze, zapravo znadu da su tu strano tjelo koje nema što tražiti.
A narod!?
On se pokaza izuzetno neprilagodiv istinskin vridnotama te radije biži u nuđeni šund valjda misleći da su sami dio tog derneka.
SPRDAČINA U SLUŽBI DEMOKRACIJE
Bija san u politici jedno kratko vrime. Od 1997g. do 2005 g. i to uz velikana Vladu Gotovca, LS. Devedesete nisan uša ni u HDZ, ni SDP, ni u bilo koju drugu stranku što sugerira da me politika nije zanimala niti sam kanija od nje imati koristi. Sve se svelo na praćenje i glasanje.
Taj kratki period, za kojim ne žalim jer san steka iskustva jako dragocjena da bi danas sasvim trezveno mogao biti pošten pratilac tog „obrta“ koji se kod nas pokazuje ko jako korisna djelatnost.
Najnovija zbivanja u politici i okolo nje upozoravaju da vrag dolazi po svoje. Toliko se nezadovoljstva valja ulicama tračanja među ljudima, tako da je teško sa nekim porazgovarat a da ne svidočiš da je to istina.
Demokracija je najuzvišenij vid suodnosa među ljudima gdje se bira po vlastitoj volji i uvjerenju. Demokracija nudi, ma i traži. Nudi bogatstvo mogućnosti ma tu mogućnost valja gradit na temeljima obveza. Obveza je obično teret a prava se koriste ko luksuz.
Luksuz je izazov za svakog pojedinca. Luksuzom se zadovoljavaju silne potrebe, ma grabežljivost, koja se prilipi uz luksuz, tare mnoge obične koji se ne znaju gurati i grabiti. Potom nastaje haos. Međuodnosi se remete, neprijateljstva ispoljavaju u niz tragičnosti a raslojavanje tira strah uz nemoć minjanja.
Zašto je vlast toliko slasna?
Iz jednostavnog razloga što se tradicijski spoznalo da se uz nju puno toga može, bez truda, znoja i posebnog obrazovanja. Važno je da si snalažljiv obogaćen alatima manipulacije. Onoliko veselja u stožerima na noć proglašenja pobjednika kazuje sve ovo što san naveja.
Manipulatori su ljudi nadareni sposobnostima procjenjivanja, aktivni u traženju sudrugova, odvažni uz ustrajanost kako je najplodnije proniknuti u svjest običnog puka čiji je glas njihov cilj. Tim putem se iznjedi populizam ko alat di „mukte“ nudiš ono što glasaču triba. Blebetanje do besvjesti o gorućem, mnogi rado zgrabe i naivno povjeruju u mogućnost jer je običnu puku drago vidit da je taj netko uspija pa se, eto, valja pouzdat da i sam možeš zagrist u komad tog kolača.
Glas na izborni dan je mjerljiv ko jednak bez obzira da li dolazi iz penkale vrhunskog znanstvenika, velikog humaniste, sjajno obrazovanog čovika, radnika, seljaka, mlada čovika ili babe pred konačnosti. On se samo zbraja i zbroj odlučuje u čije ruke će doselit štap moći.
JAVIJA SE SMOJE
-Alo mali, ča se to doli kotrlja?
-Barba Smoje, ne kužin pitanje!?
-Blento, pitan te da me izvistiš o nikom bumu kandidat za splitskeg poteštata.
-A to! To vas zanima? Ol’ van je gori dosadno pa slušate ove pizdarije ispod Merjana?
-Ne pizdi. Evi Šanto poša radit brujet, Boris igra na trešetu a meni dosadno. Požuri da mi nebi pokusali moj dil’. Ča je to doli?
-A moj barba sve popizdilo. Svaka šuša bi tila vodit Grad. Zasad ih je duzina a do kraja će bit i dvi.
-Jema li ča ča vaja?
-Ma jema niki koji pinkicu vrididu no nisu grlati ni moćni pa ih se ne čuje.
-A koji su to drugi?
-E ti su ti moj barba prave napasti. Bekrije i lole kojiman ništa ni sveto. Grme ki naj jači topi, obećavadu, nude, kledu se…..
-Koji su to?
-A oni Rico, pa Vuco, pa…
-Dovoljno mi. Aj mali napiši da usvoje oni moj davni pridlog kako bi van bilo boje.
-Koji to?
-Nek kupidu u kinezi ceradu, prikriju grad i na ulazu, tamo o’ Solina napisat, „SVITSKI CIRKUS“.
-Čemu to?
-Blento, to van je jedini spas da čagod zaradite. Da priživite. Artište jemate a publika će nagrnit. Ne boj te se, nećete omanit.
JURE PAVIČIĆ SAZNA DA IMA BRATA
Lipo je doživit iznenađenje. Naročito u poznin godinama kad saznaš da imaš brata a to nisi zna.
Još kad se brat javi te te sa tim upozna priko medija. Štaš neg popizdit o’ sriće.
Mogu zamislit kako se osjeća naš veliki pisac, kolumnista, novinar, kritičar i profešur Jure Pavičić. Iz vedra neba mu prid okice osvane čaroban lik brace kojeg godinama poznaje, čak nisu ni bili u dobre, a sad slidi blaženo vrime suživota i nadoknađivanja izgubljenog.
A da nebi bilo zabune oko indetifikacije dovoljan je samo jedan podatak iznesen ko dokazni materijal.
-Dragi moj brate Jure, nikad me nisi izda, uvik mi na kraju pomogneš, a koko i neš kad mi se i drugi brat zove Jure na našeg dida Juricu.
Eto razloga za novi roman.
MODERNI FARAONI
Kad demokratski izabrana vlast, „demokratski“ postavi na čela glavnih firmi u državi, bračni par i tutne im u žep cca 200 000 kuna misečno, nema dvojbe da se tako ustoličila plemićka obitelj, sa svim počastima, grbom, zastavom i našom obvezom da im se klanjamo.
Da nebi zaostajali za modernim svjetom pouku je dao naš prvi predsjednik kad je obeća kako će Lipu našu oslobođenu, obogatit sa 200 moćnih familija. Brojka koja bi nas tribala uturat u društvo kraljevina i carevina. Zašto bi mi zaostajali i „smrdili“ na samoupravni socijalizam,di se k’o štitilo čovika, kad možemo sve to svalit na demokrate faraone pa nek se oni o nama brigaju.
CJEPLJENJE BALVANA
Divota jedna, tira milinu u srce, kad naš mali čovik spozna kako u svojoj vlasti ima ljude koji su kadri poginit za njih.
Kako je to samo plemenito dilo pa se zaletiš, sidneš na katrigu, skineš jaketu, đemper i košulju i ponudiš rame za ranjavanje.
-Ajde mala, koju Gospu čekaš, bodi a ti tamo snimaj i dokaži kako san se stavija na čelo pa ako umren nek se zna da san to uradija za svoj narod. Bodi više java te nosa!
Stvarno, moramo im se naklonit do poda jer nisu podlegli kurbanjskim tvrdnjama da će cjepivo zajebat čovika i turnit ga u greb jer ništa još nije dokazano ko povjerljivo.
A koji smo mi debili. Napali bidnoga Đakića koji se nako korpulentan probija kroz gužvu da bi bija prvi. Napadamo savršeno šesnog rektora koji se sa ženom naša di ritko kad svraća da bi primija ubojito cjepivo, da se ne baci. Skupo je. Što nan je skrivija diplomac sa banjalučkog privatnog učilišta, koji se prihvatija teškog posla za pizdastih 60 000 kuna a nitko ne zna da je dotični invalid, da je pribolija tuberkulozu, bronhitis i astmu. I sve mu to nije smetalo kako bi za nas bija pokusni kunić.
Bidnog Jamba su onomad napadali i makli ga a on prvi krenija na špricu.
Spomenik njima triba dignit. Makar od kartona.
TKO ĆE VODIT NAS SOLINJANE?
Svaki dan na površinu ispliva koji kandidat da bi preuzeja vlast na nadolazećim lokalnim izborima. Ritka je sredina di se već ne zna ko traži naš glas nudeći nam blagostanje.
U našem Solinu nitko da se istrči. Još nisan sazna za njanci jednog kandidata. Doduše, onako uz ćakulu čuješ svašta no potvrde nema.
Evo san i ja, rashodovani političar, dobija ponudu da uzmen misto na listi. Zanimalo me koje mi se nudi. Bolje da vam ne kažen a isto pretpostavljate.
A volija bi da se već rastrčalo sa nuđenjima. Volija bi da se mladi jače aktiviraju i stvore čvrstu bazu te da razdrmaju učmalo stanje dokonosti. HDZ je uspavan na čelu Grada, dosad neometan u apsolutnoj vladavini a svi znademo da to vodi zasićenosti i nezainteresiranosti. Oporba ko da i ne postoji. Sve registrirane stranke na području grada spavaju mirnim snom.
NLM je možda oni povjetarac koji može i mora puhnuti malo jače da se razbistre mnoge nejasnoće te da se stvore otvorene pretpostavke kako Grad može, i mora, biti na višoj skali demokracije i kvalitetnog suživota.
Jer su mladi budućnost, oni su razlog našeg aktivizma i nitko nema pravo njih obuzdavati a naročito biti u suludom djelovanju njihova raslojavanja. Budućnost pripada samo njima. Školujemo ih i odgajamo na korisnost, i njihovu i društva u kojemu žive.
A upravo oni koji sa moćnom vlašću privilegiraju jednog mladog na račun drugog, svog, najveći su neprijatelji kako mladosti tako i njihove bolje budućnosti.
Zazivam, za ove lokalne izbore, puno žešće nadmetanje sa puno više kvalitetnih kandidata, a građane našeg Grada da iziđu na glasačko mjesto i po vlastitoj savjesti zaokruže. Vara ih svatko ko im tumači da je njihov glas, bačen glas ako nije za onog kojeg im se sugerira.
TEMELJ RODNE KUĆE GOTOV
Je doli zelena mriža razvučena da se izvana ne vidi ma jasno je da su temelji gotovi te da kreće prolitnje klijanje nakaradne biljke profita.
Brzo će to izrest jer je zagnjojeno gnjojivom posebne „kvalitete“.
