Istina je listina ZP Izdvojeno
PUT
Baš san maloprije komentira kako je u ovo doba godine temperatura optimalna mom jesenskom ukusu.
Ne zna se ko je ležerniji, život oko mene ili život u meni, no ono šta je sigurno jest da trenutno ležin.
Znači li to da vanjštinina ovisi o mom doživljaju ili san ja doživljaj sredine?
Napijan se vode kako bi se osvježia, a čini mi se da bi uskoro moga prominit klupu, jer zemlja se kreće, palma stoji, a Sunce me vata.
Ako ste dosad čitali moje osvrte, onda van je poznato da san u vječitoj potrazi za hladom, baren gornjin dijelom tijela, noge na Suncu brinu se da mi nikad nije hladno.
Zahvalan san nebesima šta je tako, jer čak i zimi, jutra na rivi su prilično osunčana.
No opet se nameće pitanje, dali se razlog sunčanim satima nalazi u klimatološkim kretnjama ili uzrok leži u mojoj solarnoj svjesnosti.
Bilo kako bilo, toplo je.
Šta će se dogodit kad posjetin sjevernije krajeve?
Oće li me Sunce i tada doslovno pratiti?
Žitelji moga grada naviknuti su na Sunce, ono se podrazumijeva, ima ga i viška el, posljedica je i veći broj cvika nego ljudi.
Zanimljivu je stvar upita jedan moj prijatelj, zašto nuditi Sunce tamo di ga ima i prikoviše?!
Ne znan kako bi mu odgovoria na to retoričko pitanje a da ne uključin sentiment, ponos i dubinsku identifikaciju s ovin dilon svita, koje istovremeno otvara i zatvara, motivira i sabotira, ubrzava i usporava.
Ostavimo li sentiment po strani, nema valjanog razloga zašto ne osunčat oblačne, tmurne sredine koje u nedostatku sunčanih sati činovnički grabe ka razvitku.
Ok, možda bi odlaskom Sunca na sjever naš turistički potencijal kratkoročno splasnia, no smatran da bi dugoročno stekao dodatnu prepoznatljivost.
Nisan stiga do kraja napisat današnja primjećivanja na rivi, ovaj dio teksta pišen u Kući Sunca, ležerno ležuć.
Jasno vam je stoga da i sunčani dan dolazi svom kraju, lagano prikrada se noć.
Kad se nad nama nadvije dugačak mrak
Tada triba nam svitla, triba nam znak
Svitli zvizdo svitli, ostavi svoj trag
Otisni se, otisni u sjaj
Do sljedećeg buđenja…