S’moje strane pogleda ZP Izdvojeno

SOLINSKA KARTOLINA: MAJBAH KARIJOLA

Ante Tešija

 |  tra. 11, 2022

SOLINSKA  KARTOLINA

AKO  NEĆE  PJESNICI, TKO ĆE?

Oduvik su postojali ljudi pokretači. To vam je ona vrsta ljudi bez posebni kalkulacija.

Ovdi je rič o pjesnicima. Tko je ta ljudska vrsta?

To su vam obični, obično neprimjetni ljudi, koji neprimjetno skladaju svoje pjesničke note. Nisu nametljivi, nisu oholi, nemaju zle namjere, a obično vataju najneobičnije zgode koje pretvaraju u stihove.

Pjesnike teško razumiju mase. Oni i ne žude za  tim. Oni traže svoje, bliske, iste ili slične. Njima triba jako malo. A to malo se ogleda da netko posluša njihov „isklesan“ stih koji nastaje u posebnim prilikama, u posebnom stanju, sa posebnim potribama.

Pisme su pjesnikova dica. Ljubomorno ih čuvaju, nerado dile na konzumaciju prostacima no vape za društvom koje razumi jedno druge, di se razvija svjest, razmjenjuje osjećaj i traži putokaz zajedničkom svjetu posebnosti.

To su vam pjesnici. Ljudi bez kojih bi život na planetu bija manjkav. Oni su sol za konzumaciju života.

Solinski pjesnici kreću u poseban okvir udruživanja kako bi jedni drugima bili na usluzi u trenima suživota, nadajući se da će ih Grad prihvatit i znati iskoristiti prednosti koje oni nude.

Zapantite, vi nas trebate.

LJUDSKE  TRAGEDIJE NE POZNAJU  GRANICE

Svakodnevne slike koje nas proganjaju ne kane nestati sa ekrana, sa stranica novina i zvučnika. Te slike su pogubno stravične jer nas upozoravaju na svu jadnost društava, i čovika, koji ih proizvode.

Pandemija je zaključana u škafetin potrošenosti. Ukrajina „cvate“ u prolitnjim strahotama smrti, a kod nas u domaji caruje bizarna zapuštenost i nevirovatna „snaga“ prostakluka.

„Znadete li što je ovo ispod pokrivača? Sanduk! Koji sanduk? Pa pogrebni! Izradija san ga da kad umren iman bar bit pokopan ko čovik. Valjda će me netko spustit u grob?“ Riči su nevoljna starca koji živi sam u metalnoj kutiji pored razorenog doma.

Nevirovatna scena sa Banije. Razorene Banije, di se nakon 15 miseci ništa ne dešava. Strahote prirodni poremećaja razrušile tisuću domova, uvele tisuće ljudi u nevolje a demokratski, KONAČNO, izabrana društvena vlast ne zna što joj je raditi.

PAZITE, sredstava ima, volje ima, ma nema druga TITA da to u roku HITNO izgradi.

Imamo ministra obnove koji broji 49 godina i cca isto toliko miljuna „zarađeni“ kuna. Imamo društvo i vlast koji ne znaju, ne umiju, ma umišljaju. Imamo što nam ne triba, nemamo što nam triba.

Oni bidan stanovnik iz nekog sela na Baniji oće samo toplu sobu, kuhinju, toalet, da na miru dočeka i iskoristi oni kapsil koji je pripremija za svoj jadno jebeni život.

Život koji mu je demokracija servirala.

HARAČ  ZA  RAZARAČ

Da se ne naslućuje kraj kontranapadima Države na njenu sitnavelj pokazuje najnovija štorija oko mizerni parcela karakterističnih za moju Dalmatinsku Zagoru. O čemu se radi?

Nikin predlogon, uputon, akcijon, mila nam Domovina nameće nevirovatni harač za kojeg san siguran da ga ni ona ne razumi. Komu je to palo na pamet, zašto i što se tim dobiva, valjda će nam bit razjašnjeno.

Naime, đaba ti didovina, đaba što si u ostavinskom rješenju dobija nasljedstvo ako ti parcele nisu veće od hektara.!?? Neš se upisat u zemljišno vlasnički list!?

Tko je autor te bedastoće i što to poručuje? „Ona tvoja mala vrtača pored Klanca, koju ti je ćaća iskrčija, oteja kamenu, di ti je mater sadila kumpire, kapulu i luk, više nije tvoja.“

A čija je onda?

Jel, državna? Ove države koja ne zna sa ničim upravit. A možda i može.

Ja bi nju da Paladinu, znat će on što valja.

A vidi mene blente. Možda je ovo i dobro. Bar za mene. Država moja, čitaj SDŽ, oće na silu da se uknjiži na moje parcele u Raduniću di je protuzakonito uzela i izgradila Osnovnu školu koje više nema.

A te dvi parcele su svaka manja od hektara.

Baš će bit interesantan taj rasplet.

Jad je jad, glad je glad, a prilika će biti tad i tad!

ONI SU FAŠISTI, A JA SAN RAZJEBA ANTIFAŠIZAM

Bit’ budala je legitimno pravo svakomu pojedincu.

Činit drugog budalom već pomalo prelazi granicu dozvoljenog.

Dozvolit da od tebe netko pravi budalu, upada u intiman odnos dvoje budala.

Hrvatska je bogata budalama. Tu nema dvojbe. No opasno je kad ima profesionalne budale. To su vam oni koji računaju da je najlakše stić u zagrljaj budali i dobit njegov glas, ako se i sam maskiraš u to svojstvo.

Tako je nedavno, u ratu za novu splitsku poteštašku katrigu, osvanija jedan kolpolet izjava jedne notorno dokazane budale, koji zna posao pa tako i bljuje po medijskom prostoro. A to što medijski usisivači vabe takove, spada u posebnu analizu bez nekog učinka.

Izjavi on tako sljedeće, za one koji mu smetaju na željenom putu povratku; „ Oni su vam fašisti……“.

Potom, u dodvoravanju nadolazećem travanjskom datumu, izvali; „Za mog’ mandata su maknuta sva antifašistička obilježja u gradu“.

I sad sljedi dvojba. Što je budala mislila? Budale i tako ne razumidu a „budalama“ nije ni stalo.

Sad ćete i vi pomislit svašta. Zamislite, on „antifašista“ maka antifašiste da bi prozva „fašiste“.

Gospe moja, ko da se tu snađe?

ŠVABE NEMAJU POJMA

Njemačka je odavna uzor našem svitu. Je da su nas razjebali ’41, sorili, poubijali, pa platili buletu i ošli kući posrani.

Što je to čarobno što nas rado vraća tom narodu? Njihova kultura rada, organiziranosti i mogućnost gasterbajsterske zarade. I svakako, devize koje ostavljaju dok guštaju naše, još malo naše, plavo more.

Sve u svemu, narod za ugledat se. Doduše, neki su se i ’41 ugledali na njih, pa se zajebali.

Ali dođe vrime da ih prešišamo. U čemu? U organizaciji administrativnog poslovanja.

Zamislite „bjednih“ švaba koji na 85 miljuna stanovnika škrtare na državnoj administraciji. Jedva našli i  zaposlili 260 tisuća kancelarijske sitnavelji.

A mi? Mi ko prave svitske baje, na 4 miljuna stanovnika zaposlišmo 230 tisuća „stručnjaka“.

MAJBAH  KARIJOLA

Jesu Tesla, Bošković, Penkala, Vrančić, Zrinski, Mažuranić, Radić, Jelačić, Tito, Zajc, Lisinski, Tadijanović, Parun, Držić, Smoje, Meštrović, Ružička, Prelog, Marulić, Bukovac, Agustinčić, Generalić, Starčević, Gotovac, i sva sila sjajnih hrvata pronilo slavu hrvatskog imena sviton no ovih dana je jedan naš izumitelj zasjenija sve te velikane i postavija novu ljestvicu vridnota koju treba slavit.

Javnosti je predstavljen jedinstven izum koji je uzdrma sva svjetska dostignuća. Jebeš izum poluge, kotača, dinamita i niz ostvarenja bez kojih bi današnji komforni život bija nemoguć.

Čudi samo kako su tribale stotine tisuća godina da taj izum dodirne dil ljudskog mozga i nametne se ko nestvarni promašaj u dosadašnjem otkrivanju mogućnosti.

Naime, kako javljaju svi mediji, sve društve mreže, potkripljeno slikovnim dokazom, u malom mistu Kaštela, u Dalmaciji, na OPG-u „Pršut“ po prvi put je isproban čaroban aparat za spravljanje ribe na gradele.

Kako javla Asošied press, Routers, BBC, CNN i svi važniji mediji, uspija je eksperiment „KARIJOLA“

Presretni izumitelj se potrudija dočarat taj veličanstveni trenutak, sa feton fršuta, sa kriglon crnjaka, sav van sebe izustija je i ime tog čuda.

„Majbah karijola“ nek se zove.