ZAGORO MOJA
Ante Tešija
Mlada snaga, novi smjer ili stari običaji? Intervju sa Stipom Čogeljom
Ante Tešija
MLADA NADA
U vremenu kad nam ne ide, kao društvu, baš kako triba, kad se silne tegobe produciraju i prite lošim stanjem, ostaje jedna općepriznata teza kako se budućnost mora povjeriti onima koje ta budućnost čeka.
Naše društvo je prije trideset godina ujedrilo u demokratski sustav, ne baš spremno jer je prethodnost gnječila, te su se otvorile silne smjernice različitog interesa. To su te porođajne muke, no naše muke su posebne, i namisto da budemo na trasi blagostanja dozvolismo da nam se nakaleme paraziti kojima nismo postavili zamke.
Naša domovina je jedna od najlipših, tu nema zbora, jedna od silno puno potencijala, no nameće se pitanje zašto nismo iskoristili sve te mogućnosti i već danas bili ubiljuženi na karti svita ko oaza blagostanja.
Tražiti razloge je postalo suludo. Poznati su. Tražiti promjene je obvezno. Zadatak.
Promjene mogu donijeti samo mladi ljudi. Onaj dil našeg društva pred kojima je budućnost. Ja virujen u mladost. Samo đaba virovanje ako im se ne dozvoli da sami uzmu timun sudbine u svoje ruke.
Danas vam predstavljamo jednog mladog čovjeka, političara, koji spada u razloge za virovanje bolje budućnosti. Njihove bidućnosti. Zašto njihove? Zato jer su mladi!
Predstavljamo vam mladog, angažiranog i nadasve svjesnog dožupana SDŽ-a. Stipu Čogelju.
Foto: Pomorsko je dobro
Poštovani gospodine Čogelja, već drugi mandat ste na odgovornom mjestu našeg SDŽ-a te sam siguran da mnogi naši župljani žele saznati nešto više o Vama. Predstavite se.
Od 2016. do prošle godine bio sam pročelnik za turizam i pomorstvo, a od prošle godine prvi put u životu dužnosnik, odnosno zamjenik župana. Odgovorna pozicija pročelnika za pomorstvo, koja je dosta dinamična i intezivna, svakako me dobro pripremila za izazove dužnosničke pozicije. Što se mene osobno tiče, najbitnija je informacija da sam sretno oženjen i otac dvije curice. Marte i Klare. Obitelj mi je na prvom mjestu. Profesionalno sam se usmjerio u sektor turizma i pomorstva te posebno za menadžment u javnoj upravi. Cilj mi je napraviti funkcionalan i transparentan sustav koji će biti na usluzi svakom poduzetniku, radniku, građaninu,…nekad tek sitne promjene u sustavu mogu donijeti veliku korist za širu zajednicu.
Što je to što vas je povuklo u političke vode?
Moj otac Tomislav je osnivač HDZ-a,velika većina moje obitelji su članovi ili glasači HDZ-a te je sukladno tome i moj život obilježen tom državotvornom strankom. Od malena me je zanimao politički angažman za javno dobro i za „malog“ čovika a kontra velikima i sili. Tako da meni HDZ ide u onaj rang stvari koji se nikad ne mjenjaju….obitelj, vjera, klub za koji navijaš ( Hajduk naravno).
Kao mladom čovjeku na tako odgovornoj dužnosti, dosta angažiranja po nizu pitanja, raduje nas, no dali je vaš politički put pod stranačkon stegom ili ste u mogućnosti da djelujete samosvjesno te da svoje ideje možete nesmetano realizirati?
Kao i u svakoj demokratskoj društvenoj organizaciji, tako i u hdz-u postoji pluralitet mišljenja. Svatko ima svoje mišljenje, a kada uskladimo stav, toga se držimo. Kao i u obitelji. Što se posla tiče, nema tu stranačke stege dok radiš svoj posao ispravno i redovno. U mom slučaju je bilo mnogo teških situacija i “velikih igrača” koje je trebalo svesti u okvire zakona, iseliti s pomorskog dobra ili tome slično. Nikad se nitko iz stranke nije umješao ni zvao.
Što je u našoj županiji vaš konkretan zadatak?
Po neformalnoj podijeli ja sam zadužen za pomorstvo, turizam, školstvo, zdravstvo, socijalu i digitalizaciju. Naravno, to ne znači da se ne bavim i drugim područjima. S obzirom da smo često na terenu s ljudima, onda de facto i nema te podjele.
Dali ste zadovoljni razvojem, i stanjem, u našoj županiji te nam navedite koji su trenutačno kapitalni projekti u realizaciji a koji u planovima?
Radimo sve što u tom trenutku treba riješiti i što ljude konkretno muči. Uglavnom se radi o infrastrukturnim pitanjima. Ajmo biti realni. Nažalost, naša Županija je bila u infrastrukturnom smislu godinama zapostavljena. Zahvaljujući Vladi RH i EU sredstvima naša Županija trenutno doživljava infrastrukturnu renesansu. Vodovod i kanalizacija kroz aglomeracije, širokopojasni internet, nikad više novih luka još od Franje Josipa, izvode se ili su pred realizacijom veliki prometni projekti poput Širine, čvora Mravince-TTTS, tunela Kozjak, zapadne rampe, cesta Pučišća-Povlja, brza cesta Imotski, priprema se projekt reverzibilne HE Blace koji će nam donijeti energetsku neovisnost,…oni su okidač i za veća privatna ulaganja u turizmu, obnovljive izvore energije i IT industriju. Moram reći da sam itekako zadovoljan. Naravno, uvijek može i bolje i više. Radimo na dugoročnoj gospodarskoj politici čiji će efekti biti vidljivi kroz naredno desetljeće. Županija smo koja odvaja preko 2% izvornoga proračuna na inovacije, istraživanje i razvoj, a što je EU prosjek. Želimo stvoriti startup ekosustav kroz naše projekte ICT Županija i Centar izvrsnosti, a koji su ogledni primjer na nacionalnoj razini i šire. Nedavno su naši učenici na Europskom prvenstvu u robotici, a koje se održalo u Portugalu, osvojili prvo mjesto. Svi naši projekti se temelje na 3 stupa: edukacija, zajednica i poslovne prilike. To je vrlo zahjevan posao, ali zato vrlo isplativ. Posebno je bitna i suradnja sa Splitskim sveučilištem koje je nikad jače na svjetskim listama i postaje motor pokretač cijelog sustava.
Naša županija je izuzetno velika te sa te strane razumijem i silne nedaće u zadovoljavanju, svih i svačijih, potreba no pitam vas zar je moguće, i normalno, da postoje područja koja još nisu pokrivena sustavom pitke vode i kanalizacije. Konkretno mislim na općinu Marina, naselje Sevid na moru, gdje je cca tisuću domaćinstava koja se bave turizmom a moraju plaćati cisternu vode po sto eura. Zašto je taj rubni dio naše SDŽ zaboravljen?
Tužno je što u 21. stoljeću razgovaramo o osnovnim životnim uvjetima poput vode, kanalizacije i struje. Kao što sam već rekao, kroz aglomeracije se provukao veliki dio naše Županije i očekujem da će do kraja ovog financijskoga razdoblja EU investicije biti i završene. Obišli smo svaki kutak naše Županije, upoznati smo s problemima i radimo na njima sustavno. Bez obzira što nije naša nadležnost, borimo se aktivno kod državnih institucija za realizaciju tih projekata pa bih rekao da ipak nismo niti jedan kutak naše Županije zaboravili.
Dotakao bih se veoma važnog problema, znam da ste vi sa njim jako upoznati, te vas pitam, zašto dozvoljavate betonizaciju obale? Zašto se ne stane na kraj toj pogubnoj raboti profitera, koja priti uništenju obale a samim tim i uspješnom turizmu. Što po tom pitanju radi naša SDŽ?
Betonizacija naše obale generacijski je problem. Što ćemo ostaviti našoj djeci ako se nastavi? U financijskom smislu obala se devastira i betonizira za vrlo mali ekonomski učinak. To vam je kao da imate Ferrari i koristite ga u poljoprivredne svrhe. Mi smo kroz Županijski prostorni plan dodatno zaštitili naš obalni pojas, onemogučivši da općine i gradovi predvide gradnju na više od 20% obalnog pojasa. Nažalost, inspekcije ovlasti nemamo. Tražili smo ih i tražiti ćemo ih opet kroz novi Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama koji bi se trebao donijeti do kraja ove godine. Pokrenuli smo projekt „Pomorsko je dobro“ kojima smo sustav gospodarskog korištenja pomorskog dobra učinili efikasnijim u financijskom smislu, transparnetnim, a devastaciju pomorskog dobra vidljivom. Što je vidljivija teže će biti nadležnim službama ne reagirati, a možda će izazvati i neugodu kod onih koji devastiraju.
Niz je kvalitetnih projekata koje SDŽ realizira u mandatu župana Bobana, po pitanju demografskog oporavka i revitalizacije ruralnog područja Dalmatinske zagore, no čini mi se kako niste iznašli ravnopravan odnos. To pitan jer konkretno područje općine Muć, točnije Ogorje, kao da ste zaboravili. Zšto se ne daje šansa tom dijelu da krene jače naprijed?
Tu postoje uvjeti za ostanak, i povratak, mladih, no za to je potribno riješiti niz gorućih problema, voda, putevi, prevoz, zdravstvena skrb, jača struja, pomoć mladima pri izgradnji doma, pomoć oko poljoprivrede i stočarstva. Taj kraj traži samo svoj dil kolača koji im pripada.
Pitanje opstanka mladih u Dalmatinskoj Zagori kao i u ostalim dijelovima Hrvatske je i nacionalno pitanje. Drago mi je što je ministar Marić najavio pomoć u visini od 100 milijuna kuna za infrastrukturne projekte onim općinama koje krenu u funkcionalno spajanje. Postojanje adekvatne infrastrukture donekle određuje povratak mladih. Kroz razgovor s ljudima na terenu primjetio sam da su prometna povezanost, javni linijski promet te kulturni i športski sadržaj za djecu također bitni faktori. Splitsko-dalmatinska županija u izradi je mreže linija koja je preduvjet za raspisivanje dodatnih linija, a ministar Butković je na inzistiranje župana Bobana obećao i povećati sredstva za javni linijski promet. Županija ima stavku u Proračunu za sufinanciranje javnog linijskog prometa u Zagori. Također, pripremamo jedan projekt za kulturnu jesen i zimu u našoj Županiji. Iskoristili bi potencijal postojećih i novoizgrađenih društvenih domova te doveli neovisnu kulturnu scenu na vrata svih općina i gradova u razdoblju kada i nemaju previše posla. Građanima dajemo sadržaj, a umjetnicima posao. Konkretno, za područje Muća bi nova mreža javnih linija, projekt aglomeracije za vodu i kanalizaciju te izgradnja tunela Kozjak, a koji su u tijeku, mogli doprinijeti demografskoj revitalizaciji.
Kao mlad političar ostavljate ozbiljan dojam te nije tajna kako vaša stranka na vas ozbiljno računa kao Bobanova nasljednika. Osobno to podržavam, no postoji jedna prepreka koja vas već dugi niz godina guši. Koalicije. Nije li izbor koalicijskog partnera pogrešan? Zar nije dokazivo da vas unazađuje i da pomalo gubite podršku?
Osobno nikad nisam iskazivao ambicije prema ikakvoj funkciji. Ne kažem da su ambicije loša stvar. Ja volim dati sve od sebe bez obzira koju funkciju obnašao. Sutra mogu biti i obični službenik i dati ću sve od sebe. Naravno da bi mi bila čast da me moja stranka kandidira i na neku novu funkciju. Samo mijena stalna jest. Nadam se da ću opravdati izbor i za funkciju koju sada obnašam, zamjenika župana. Ja sam uvijek za suradnju i razgovor, a pritome i za formalne i neformalne koalicije, ali ne za one neprincipijelne. Ako su projekti i programi na prvom mjestu, onda mogu razgovarati sa svima.
Veoma ste angažirani pri pomaganju stranci na ponovljenim izborima za Grad Split. Zašto ste posegnuli za nestranačkim kandidatom, zar to nije „uvreda“ članstvu i zar time nije načeto zajedništvo i jedinstvo?
Grad Split glavni je grad naše Županije i time nama vrlo značajan. Vrlo dobro smo osjetili nefunkcioniranje bivše gradske vlasti i na svojoj koži. Većina komunikacije za državne investicije išla je preko Županije. Zato mi je jako stalo i bitno da Grad Split dobije adekvatnu gradsku vlast. Smatram kako su Zoran Đogaš, Tomislav Šuta i Zrinka Mužinić Bikić odličan tim i sjajan izbor. Njima je Split prvi i jedini. Zajedno s naši timom u Županiji mogu učiniti čudo za Grad Split jer više nema vremena za gubljenje. Izborom nestranačkog kandidata HDZ je pokazao širinu i nesebičnost. Ne zaboravite, pred godinu dana smo izgubili izbore, a glavna teza naših političkih konkurenata je bila da treba završiti era HDZ-a. HDZ Splita gradu je uvijek želio i sada želi samo dobro. Zato smo izabrali uspješnog, dobrog, nadstranackog i neovisnog kandidata. Ima slobodne ruke za voditi i učiniti Grad još boljim. Naša je korist i interes isključivo boljitak Grada. Nikakve funkcije i sinekure. Spomenuti sustavi moraju biti stvarno neovisni i efikasni.
Kako kao mlad čovjek doživljavate sva ova događanja u Državi, od pustih optužbi, privođenja, svađanja, do teškog incidenta navijača Haskduka sa policijom? Nismo li se malo opustili i dozvolili da nam se ovakve nelagode dešavaju?
Sigurnost građana mora biti na prvom mjestu. Moramo imati pravnu sigurnost i izvjesnost kazne. Građani su s pravom nezadovoljni propustima, sadašnjim i prijašnjim, unutar tih sustava. Smatram kako svi mi moramo biti jednaki pred zakonom. Medutim, kroz svoj rad na pomorskom dobru, primjetio sam da baš i nije uvijek tako. “Ugledni” građani moraju biti primjer svim ostalima, a ne koristiti svoj “ugled” za bilo kakve beneficije unutar sustava.
Hrvatska je bogata u svakom pogledu, potencijali su silni, a propadamo. Zašto nema jačeg otpora, te zašto se ne provode „bolne“ , a potrebite, reforme?
Ne bih se složio da propadamo, ali probleme imamo. Prvi korak u rješavanju problema je detektiranje i priznavanje istoga. Vjerujem u prosudbu predsjednika Vlade Plenkovića i ministra Marića. Svaka reforma ima svoje makroekonomske učinke o kojima treba voditi računa. Nije sve crno bijelo. Ne možeš reći da ima viška ljudi u javnom sektoru i preko noći otpustiti određeni broj ljudi, a ne izazvati socijalnu i ekonomsku krizu. Valjda treba voditi računa i o održivosti mirovinskog sustava, pripremi tržišta rada i ostalim parametrima. Slažem se s postepenom provedbom reformi. Ona je sporija, ali je mudrija i efikasnija. Smatram kako nije problem broj ljudi u sustavu, već njihova efikasnost. Kroz NPOO ćemo dobiti priliku digitalizirati sustav. Digitalizacija će doprinijeti efikasnosti. To je pravi smjer!
Što ka mlad političar, porodičan čovjek, poručujete mladima naše SDŽ?
Mi smo mali i gotovo nebitan faktor na globalnom tržištu. Jedina naša komparativna prednost je znanje. Ulažite u svoje znanje, posebno u nove tehnologije, putujte i stječite iskustvo vanka, vratite se i društveno se ili poslovno angažirajte. Postavljajte pitanja, nema glupih pitanja i tražite odgovore. Ne bojte se pogriješiti i pasti jer samo tako se ponovno možete ustati te biti bolji i jači.
Moram priznat da se ovaj razgovor sa mladim političarem pretvorija u moju novu dozu uvjerenja kako naše društvu ima pravo polagati vjeru u novo kvalitetniji smjer jer se osnovne pretpostavke ispunjavaju. Ljudi poput našeg mladog dožupana naprosto svojom pojavom i razmišljanjima ne ostavljaju sumnju, te da im valja dati, što prije, povjerenje i „utrpati“ obvezu nek se sami izbore za svoju budućnost.
Njih se ne smije kočiti. Nikako ih sputavati jer ako im se nametne stega onda ih „ubijamo“ a sa time i njihovu sudbinu. Grijeh i „zločin“ je ne „razasut“ ih po svim bitnim funkcijama, „utrpat“ ih u obveze jer se jedino tako mogu izgradit ko temelj nečeg stabilnog i boljeg.
Reforme, i to „bolne“, su ljek za ispravak. Kao što je naš sugovornik škrto napomenija u njegov posao su se pokušali utrpati „uglednici“ ne računajući na njegovu, i njegovih, budućnost već na svoj profit. Upravo mladi ljudi koji su kadri sprečavati „uglednike“ u svom naumu, nude viziju novog suodnosa di se javni interes stavlja ispred zakulisnog.
Uvjeren sam da je Stipe Čogelja jedan od onih mladih kao kotačić napretka.
U njih triba vjerovat, no ne samo vjerovat već i ih i priznavat. Kroz obvezu.
