S’moje strane pogleda ZP Izdvojeno

KARTOLINA; PITANJA, PITANJA, BEZ ODGOVORA

Ante Tešija

 |  lis. 24, 2022

ĐABA GRINTANJE

Nakon otvorenog pisma, putem ovih stranica, našem Gradonačelniku, obratija mi se čovik koji mi je ispriča priču koju triba znat. Poučna je.

-Aj pođi doli na širinu, ondje di se igraju dičica, di se naliva novo betonsko strašilo za one koji lome tu rebra. Imaš oni parking. E, tu je moj jedan prika parkira auto. Ništa čudno dok se nije vratija da se odveze. Na auto je pao dil suvog stabla, jablana, i oštetija ga. Normalno, nakon procedure Grad je platija cili trošak. Mogu te sa čovikon upoznat.

Nedilja, kud ću neg prošetat doli da rastegnen noge i uvirin se da na tom parku postoji još veća opasnost od suvih jablanova. Ima ih poprilično i svaki se kiti suvin granama. Popriličan broj dičice se igra ispod njih ( slike ko dokaz ) a roditelji su tu sa njima. Dan idealan za igranje.

Popriča san sa par roditelja koji su ostali u čudu kad smo skupa gledali ka nebu u suve nemani. Složili su se da to valja maknit sa zajedničkim zaključkom kako je sramota za Grad što to tu uopće stoji.

E sad, otvoreno pismo očito nema efekta. Možda gradonačelnik ne svraća na stranice portala pa ću mu ovaj tekst, kao i otvoreno pismo, poslati na njegovu adresu.

Gradonačelniče, nije vrime za za zezanje, uputete svoje komunalce da počmu čistiti ove drveno gnjile opasnosti. Zar je teško narediti? Zar ovo nije sinjal za akciju.

U protivnom treba izvjestit neke druge zajedničke službe da se pozabave sa ovim problemom.

Osjećam to kao potribu.

PUNO TOGA ŠTIMA

Za razliko oko komunalnog nemara neki drugi koraci zaslužuju palac gori.

Grad je dobija sredstva za novi vrtić u Svetom Kaju. Svaka čast. Gradi se, uređuje se, a najnovija sjednica GV pokazuje da je i suradnja dviju strana na zavidnom nivou.

Izgleda da su zakopane ratne sikire te se točke dnevnog reda prijateljski, razumno, privode kraju. Izgleda da je uvažavanje dostiglo visoki nivo političke suradnje na korist gradu i građana a samo tako se triba, i može, kvalitetno kretati naprijed.

Puno je toga što gradu još fali, na ovakav način sve je lakše.

GRAD KOJI ZNA ŠTO HOĆE

Skončalo je kvalitetno solinsko kulturno lito. Ma nema zimskog sna. Grad naprosto nudi nove sadržaje.

TZ Solina, Dom Zvonimir i GK Solin tiraju čovika da se izvoli nacrtat na kvalitetnim događanjima što će potrajati sve do novog lita.

Najnovije predstavljanje libra „ Majka“ naše pjesnikinje Nade Topić u Teatrinu, dokaz je kako postoji „glad“ za druženjem još ako su akteri visoko na skali prepoznatljivosti onda ne čudi što je falilo mjesta za sist.

Preporuka našim sugrađanima da česće povire na oglasna mjesta, na el.stranice kako im ponuda nebi promakla. Mnogim splićanima to ne promiče te su redoviti posjetitelji u našem gradu.

SPOMENICI

Svi su izgleda da veliki meštar pisane riči Miljenko Smoje neće biti počašćen spomenikom u svom rodnom gradu od kojeg je on sam isklesa njemu spomenik.

Malo je reći da je to sramota. Ta blesavo primitivna trakavica vuče se već desetinama godina, sve ostaje na predizbornim obećanjima a potom se to obećanje po pravilu negdi zaturi.

No postoje ljudi koji se ne mire sa takovom rabotom. Među njima je Feđa Klarić, fotograf i virni sljedbenik Smojin za kojeg driža da mu je bija drugi otac pa smo upoznati da će u GK Marko Marulić biti otvorena Smojina soba.

Ovih dana je u galeriji Doma Zvonimir upriličen simpozij u čast našeg solinskog, i šire, velikana Don Lovre Katića, uz izložbu devet djela Vjekoslava Paraća. Don Lovre nije zaboravljen, tu je spomenik, OŠ, razni znanstveni skupovi no tare sramota zbog nemara oko rodne kuće koja je tribala bit spomenik-muzej na čast solinjana i njemu samom.

Ovako ostaje da se i dalje sramimo. Samo i sram iziskuje sposobnost.

SAMOVOLJA I STRAH

Shodno spomenicima potribno je upoznat javnost kako je u malenom Muću obnovljen dom Mućke Republike u velebno zdanje kojeg se nebi posramija ni Zagreb.

Taj kultni dom je „pinkicu“ proširen i razgranat u dodatne sadržaje sa završno potrošenim kontom od cca 8 miliona kuna.

Po javno iznesenim podacima taj dom je namjenjen stanovništvu općine, đacima, znanstvenicima i turistima, kao edukacijski centar koji će uz poboljšanje uvjeta rada općinskih službi biti okrenut znanosti a tu se spominje proučavanje lokalnog kamenja da bi se utvrdilo kako su živili stanovnici ovog kraja u KAMENO doba.

Prije neg’ se počme razbijati stine i stivavati pod povećala, preporučan znanstvenicima da malo niže na prometnici skrenu desno ka Svilaji te će se iz prve ruke uvirit da gori ima problema koji se mogu svrstat uz probleme kamenog doba.

Ističe se da će služit turistima kroz upoznavanje ekologije i kulture. Ajd, možda se po tom pitanju nešto desi jer nije problem zabasat, nogicama komunalaca, u prirodu i pokupit smeće kojeg ima na kvintale.

No jedan detalj bode u srce, mnoge. Detalj-sramota o kojem malo tko želi progovorit, protestirat. Naime, svi mi koji prolazimo tim putem, jer je jedini da bi došli u svoje domove, znademo kako je na pročelju Doma bila ugrađena mramorna ploča sa 43 imena boraca NOR-a, mućana koje su ubili krvnički fašisti, te 24 imena civilnih žrtava koji sa ratom nisu imali vezu.

Netko je tu ploču postavija u prošlom stoljeću, nakon odluke stanovništva protiv koje nikad nitko nije iznija neslaganje. Obnova Doma je sasvim opravdano tražila da se ona negdje skladišti te potom vrati na isto misto, malo popravljena. Obećanje demokratski izabrane lokalne vlasti je javno, putem medija, izneseno kako će postupit upravo tako.

Malo sutra. Dom je zablista u luksuzu, kameno doba se ne minja po mnogim krajnjim selima, kamenje čeka mace, smeće se gomila a spomen ploči se izgubija svaki trag.

Obećanje, potom laž, nude ljudi nedostojni pažnje.

Samo jedno pitanje mojim mućanima, čiji su preci ubiljuženi ko žrtve na tu ploču, mire li se sa tim bezobraznim postupkom.

Ili ih nije briga, ili ih je strah.

DVORSKA LUDA, POSAO SNOVA

Nema što brale, zeko piči od ekrana do ekrana. Prosipa blesavost do besvjesti, tumači da se ruga, da gušta zajebavat i sprdat se sa svakim tko mu se ne sviđa. Kaže, ko da mi to ne znamo, da mu je to u opisu radnog mista.

A najviše mu se sviđa da svoje ludosti bogato naplati. Sama spoznaja da mu jetko dao glas tira čovika da se zapita, di to živimo.

Tuka bi se, ratova bi, pritija, samo da ga se vidi. Da bude faca. Po tv kanalima i jest „faca“. Muzu ga do besvjesti jer zabavlja narod.

A zabavlja li gazdu?

Izjava da se svakodnevno čuje sa Premijerom nikako nije poželjna za čuti svakom članu vladajuće stranke, a napose njemu. Popriča san sa mnogima koji se ježe na njegov, očiti, angažman.

Premijeru, maknite tu ludu od sebe.

SPLIT U STANJU TOTALNOG RASULA I DEPRESIJE

Tko se još ne sića dramatičnog obraćanja putem tv ekrana, pajde koji je naša za potrebno da upozna javnost kako napušta suprugu, dicu i obitelj.

Jebi ga. Zaljubija se štaš sad.

Split, točnije oni šušur iznakaženi Split, i danas ima na meniju interes za razvoj događanja oko tog bluda. Zašto? Neman ja odgovore, već samo jedan.

Da vrag ne miruje, evo mu i pajdo poša istom stazom. Vara lipu suprugu, vara dicu, obitelj, prijatelje, i ne može više lagat!?

Debel nije sramota biti. Nije za ruganje. No kad usporedite, naprosto vas mediji kljukaju svakodnevno, slike onda dolazite do zaključka kako se scena odanosti, razloga, bitno minja. On popunjen, ona isklesana, ma on bi oša.

Dobro, malo san se zaletija ma ostaje pitanje. Zašto oni misle da javnost to mora znati? Zašto tako gadljivo blate svoje do jučer „drage“. Zašto nemaju ni malo osjećaja pripadnosti, morala i spoznaje da vriđaju. Oni očito pate od scene, oni bi vazda na binu. Njima je anonimnost smrt.

A što je sa nekim njihovim dojučerašnjim porukama o samom sebi.

To su veliki vjernici, domoljubi, humanisti……

Ma oni su obične nule koje društvo, željno skandala, potiče u njihovu bludu nedostojnom čoviku.

Vlast i novac su zapasali iznakažen prostor nad nama. Vridnote se gube pod kopitama bludnika.

A da je tomu tako danas san se uvirija i iznenadija kad san po prvi put spozna da je u našem gradu čovik, znanstvenik, fizičar, komu se smješi Nobel.

Ej, on, gospodin Senjanović već pustim godinama po svitu „grabi“ poštovanje a ja, ko i mnogi, tek danas saznajem da je on tu. Igra picigin na Bačvicama.

Nije interesantan. A kako će i biti kad je ovom narodu važnije saznati ko se igra sa mudima običnih bezveznjaka.