Kultura Kultura ZP Izdvojeno

Intervju s Marijan Grbavac ‘SMIŠAN ČOVIK NA OZBILJNOM ZADATKU’

Ante Tešija

 |  ožu. 8, 2023

SMIŠAN ČOVIK NA OZBILJNOM ZADATKU

Postoje ljudi posebno obdareni koji samom svojom pojavom, a naročito djelovanjem, privlače pažnju i bivaju omiljeni di god zakorače. Takva lica su ritka pa ih zato valja čuvati i davati šansu da budu još djelotvorniji.

Humor je lik za ljudsku dušu. Bez smješka si običan bovan, bez smijanja si zakrakunan u izbu di nitko sa tebon ne želi boravit. Radosti se ne poklanjaju, zaslužuju se.

Moran priznat da me ovaj opisani lik toliko začarao da znan po tri puta gledat istu njegovu predstavu a da mi nije dosadno. Zašto je to tako? Jer on i njegova družina uvik nanovo dodaju ponešto što kazuje da im je stalo do nas.

Marijan Grbavac je običan čovik. Ničim različit na prvu, na prvom susretu. No potom sve biva drugačije. Osvaja neposrednošču, šarmom zajebanta i inteligencijon u scenskom ponašanju. Zna doprit do one točke koja osvaja. On osjeća publiku, uvuče ju u dijalog te time postaje još zanimljiviji.

Marijan je neumoran. U njega se možeš pouzdat. On ne odbija pomoći, on naprosto živi svoj čaroban scenski život.

Na pozornici i van nje.

Upoznajte ga.

Već dugi niz godina Marijan Grbavac i njegova prološka dramsko scenska ekipa obilaze kultne pozornice po dalmatinskim mjestima, i šire, gdje na fanstatičan način nudi sebe i svoj umjetnički rad na amaterskim osnovama. Otkud Marijan u tom điru. Predstavi se našim čitateljima.

Dugo sam u kazalištu i oko kazališta. Prošao sam sve škole i sva dramska studija glume u Splitu. Igrao u svim mogućim alternativnim teatrima koji su u to vrijeme postojali u Splitu. Jedan sam od osnivača i voditelj teatra „F“ u Splitu koji je djelovao sve do početka domovinskog rata. Igrao uvijek istim žarom i ljubavlju sa amaterima i profesionalcima. Trenutno sam sam najviše angažiran u profesionalnom teatru „Mali princ“ iz Omiša. Igram i kao gost (prijatelj ) glumac u Kaštelima,Trilju,Sinju…Teatar je jednostavno moj život koji volim i osjećam.

Osobno sam ljubitelj tvog umjetničkog rada, rado posjećujem tvoje predstave i guštan u načinu na koji svima tiraš suze na oči.Otkud taj talent? Kako vazda bivaš aktualan?

Hvala na komplimentu. Talent je samo dio koji ti je dao Bog,sve ostalo je rad,znanje učenje,jednostavno život u teatru,za teatar i sve oko njega. Volim humor jer je smijeh lijek,(tako kažu). Ja se humorom i ljubavlju borim protiv ljudske gluposti,mislim da je to najbolja definicija.

Član si dramske grupe Prološac.Sa i teatra „Mali Princ“ iz Omiša. Sjajne ekipe imaš oko sebe. Nema di vas nema. Objasni nastanak te sjajne družbe. Tko su sve članovi?

Dramska udruga Proložac postoji od 2003.g.Znači ove godine slavimo 20. obljetnicu postojanja. Radimo uglavnom komedije po kojima smo poznati diljem lijepe naše. Jednostavna je formula u tome uživamo istom strasti mi i publika koja nas gleda.Mi smo jedna mala obitelj koja uživa u svemu što radi kako na sceni tako i van scene. Za one koji žele znati nešto više o našoj udruzi mogu pročitati na našim stranicama na mreži Hrvatske kulture /mreza.hr/s Trenutno na programu imamo 3 komedije i jednu predstavu biblijskih motiva „Veronikin rubac „To je naša najnagrađivanija i najgledanija predstava. Ovih je dana igramo i stalno smo traženi ,jer je tematski upravo vezana za dane korizme. Imamo dogovorene nastupe u Imotskom,Orebiću,Zagrebu,Karlovcu,Tomislavgradu ,Kupresu ,Omišu,Opuzenu Mostaru…Naša komedija „Bračno savjetovalište „je specifična po tome da se ne zna ko više u njoj uživa mi koji igramo ili publika koja nas gleda.Najdraži nam je kompliment kad nam netko iz publike kaže:“Pupak mi se odrišio od smija.“Druga je isto komedija koju igramo kao večer humora uz moju knjigu „Materin šudarić“ gdje te anegdote iz knjige igramo u živo.Treća je naša nova komedija koju pripremamo za Smotru amaterskog kazališta pod nazivom“Unda ništa“koja je pisana po motivima predstave Tomislava Božinovića:“Tko je bolestan „

Vidi se da svakoj predstavi pristupate studiozno i odgovorno, ima li nade da vas javnost upozna putem TV-a, filma ili sličnog?

Da to je točno,mi svakoj našoj predstavi pristupamo odgovorno i studiozno,jer drugačije ne znamo,iako smo amateri radimo i ponašamo se kao profesionalci.Sve naše predstave su prepoznate od struke i naročito kod publike. Sve su više puta nagrađivane,a najveća nam je nagrada da još postojimo i da nas publika prati i rado gleda,te da smo odigrali preko 50 humanitarnih predstava u razne svrhe,na to smo posebno ponosni. Možete nas pogledat u svim mogućim gradovima i selima,ne biramo ni mjesta ni publiku,jednako nastupamo u Lisinskomu ili recimo u Ričicama. Tv je rezerviran za privelegirane i za netalentirane ,a naročito za neduhovite. Neke naše predstave možete naći na you tube,ali uživo,preporučujem.

Znam koje su vam poteškoće na putu. Ima li podrške, i pomoći, zajednice i sponzora?

Sva kazališta ili kulturne udruge ili oni koje se bave kulturom u Hrvatskoj imaju isti problem ,nikomu nije stalo do njih. Kad našim političarima spomeneš kulturu oni se hvataju za pištolj. Koliko mi dobijemo za svoj rad nije vrijedno niti spomena. Snalazimo se svakako.EU je prepoznala naš rad,te smo u sudjelovanju u projektu „Život u Prološcu „dobili značajnija sredstva u tehnici i ostalom.

Koja predstava ti je najdraža? Usput nabroji što ste sve dosad ponudili publici

Sve su mi predstave jednako drage na svoj način,tako da ne znam koju bih posebno izdvojio. Pokušat ću redoslijedom nabrojati sve predstave. Prva je bila „Tko je bolestan „autora Tomislava Božinovića..Pa trilogija o Joki Šimunovoj po kojom smo postali najpoznatiji .“Umakla se Joka Šimunova“,“Potra Ikić Joku „,“Joka na prvoj crti „ zatim „Daj čekić „autor i redatelj ove predstave je moja malenkost. Dvije dječje predstave „zora iznad ponora „i „rođendan „,te „Bračno savjetovalište,“,“Večer humora „“Unda ništa“

Ima li nagrada?

Bit ću neskroman,ali iskren,sve su predstave više puta nagrađivane na mnogim Smotrama i Festivalima kazališta, kako amaterskim tako i na profesionalnim. Prva i najdraža mi je ona koju smo dobili u Kastvu na Festivalu amaterskog kazališta Hrvatske u konkurenciji su sudjelovale 273.kazališne družine iz cijele Hrvatske. Naša predstava„Potra Ikić Joku“dobila prvu nagradu,a moja malenkost proglašena najboljim glumcem Festivala.Trebalo bi nam najmanje 10 kartica teksta za nabrojat sve nagrade.

Zna se da obožavaš Tina. Pišeš li poeziju? „Materin šudarić“ je tvoj sjajan libar. Što novog možemo očekivat?

Da, Tin Ujević je predstava mog života. Cijeli život govorim i igram Tina.Moja poetska mono drama „Malena mjesta srca moga „ na stalnom je repertuaru Omiškog kazališta.Na Smotri kazališta u Gatima proglašena je najboljom predstavom uz još 3 nagrade.Na Festivalu kazališta u Vodicama sam nominiran za najboljeg glumca festivala igrajući upravo Tina.Moja knjiga „Materin šudarić „je išla u nakladi tisuću primjeraka i još uvijek je igri,čak sam je na noći Ričičana u Franfurtu predstavljao ispred tisuću ljudi koliko ih je bilo u dvorani.To je čisti domaći humor,koji ljudi jednostavno vole. U pripremi je moja nova knjiga priča,koju jako dugo pripremam,te se nadam da će uskoro ugledati svijetlo dana.

Stalni si član sjajne humoristične emisije, Radio Splita, „Kad se smijah tad i bijah“, sjajnog kolege Mladena Vukovića, koja već dugo dura. Otkud inspiracija?

Da, već sam dugi niz godina stalni član emisije radio Splita „Kad se smijah,tad i bijah „sa posebnim guštom to radim i uživam.Stimuliraju me slušatelji koji vole takvu vrstu humora.Moja najveća inspiracija,vjerovali ili ne je ljudska glupost koja je nepresušni izvor.

Sad si u mirovini. Što kaniš sa slobodnim vrimenom?

Od ove godine sam službeno u mirovini.Koliko je meni poznato glumci ne idu u mirovinu,pa tako ni ja . Stalni sam član profesionalnog kazališta „Mali princ“iz Omiša i trenutno pripremam ulogu Kreonta u predstavi „Kralj Edip „u režiji prof.Petra Buljevića,čiju premijeru očekujemo u svibnju.Još od živih predstava u tom teatru igramo,“Sve ministrove laži „“Gasterbajteska Bajka „ Mate Matišića i naravno vječni Tin.

Fali li nam humora i satire?

Naravno da nam fali humora i satire,jer ovo što gledamo kod nas,a naročito na Tv,je sve samo nije satira,a još manje humor. Jednostavno tužno. Imam osjećaj da ovi ljudi koji doista imaju smisao,talent za humor ne mogu doći do izražaja od ovih pogodni mamini tatini sinova i raznih političkih uhljeba. Mogu samo reći šteta,jer imamo doista vrhunske humoriste koji su tamo negdje na margini.

Poruči nešto mladim talentima koji se ne usuđuju zakoračit na javnu scenu.

Preporuka za mlade. Nisam siguran da sam baš ja taj koji bi moga nešto preporučit ,ali evo. Samo da rade i da se ne boje reći ono što misle,jer ima jedna krilatica koja kaže: „Nema tog jedra ni tog vjetra koji će ti pomoći ,ako ti ne znaš kamo ploviš!“

Jesi li zadovoljan tretmanom u mom Solinu? Znam da te ljudi ovdje obožavaju

U Solinu sam čest gost,gotovo svaku predstavu smo odigrali u Solinu u Zvonimira ,teatrinu ili na Manastirinama. Volim Solinsku publiku ,a čini mi se i oni mene i naše predstave.Za kraj bih želio samo reći,odnosno malo se našaliti. „Slava ljudskoj gluposti.“

Eto, to je naš maestralni Marijan. Nadan se da smo ga malo više približili vašem interesu. No preporučam vam da ne budete lini već kad nabasate na neki njihov poziv na predstavu, negdi po okolini, da upalite auto, povedete ženu, ljubavnicu, prijatelja ili sami krenete.

Virujte mi, neće vam bit žao.