POSLJEDNJI SMIJEH
Sinoć smo u kultnom prostoru solinskog Teatrina prisustvovali promociji, rijetkog ma nadasve zanimljivog djla u formi SF romana, „Posljednji smijeh“ našeg solinjanina Hrvoja Bubića.
Bilo je zanimljivo slušat autora uz predstavljača Željka Barišića, o motivima koji ga „turaju“ u svjet znanstvene fantastike koristeći prostor svemira u neistraženim mogućnostima.
Svemir je nedokučiv, još dugo će tako i biti, te je veoma povoljan piscima kao što je Hrvoje da nas uvode u tu čarobnu zagonetku kako bi u mašti pronalazili drugačije svjetove, civilizacije, jer je znanstveno dokazano kako su mogućnosti velike.
Hrvoje se očito rado otisnuo u nepoznato, a iz njegovih riči na promociji biva jasno kako je duboko istraživački zašao u pusta svjetska djela koji ovu temu obrađuju. Mašte mu očito ne fali te je sasvim sigurno da ce ovaj prvjenac dobiti nasljedna djela. A pošto ima širok krug obožavatelja svemirskog istraživanja i avantura među planetama, pa i u ovakvom vidu, sigurno je da će njegova djela nać put do čitatelja.
Priču roman „Posljednji smjeh“, autor je pomalo turnija u neozbiljno, te mu predlažem da u sljedećim djelima, prije tiska, potraži pomoć lektora i urednika kako bi se izbjegle ne male greške koje čitatelj ne voli.
Prvjenac je te se može i oprostit no ozbiljnost pristupa djelu otvara vrata interesa za nova djela.
Hrvoje je izuzetno interesantan tip koji svojim objavama na portalu Solin live redovito privlači pažnju a sam njegov život, onako shvaćen površno, spada u svakodnevnu borbu za opstanak te smo se svi iznenadili saznavši što je njegov trenutni posao. Radi kao čištač u Inter šparu. To je još jedna dimenzija kojom on zapravo ispoljava svoju normalnost i očitu spremnost da mu nije sram raditi i poslove koje bi mnogi odbili ili bar sakrili od javnosti.
Hrvoje, nastavi.