MARE NOSTRUM ZP Izdvojeno

Dvorac na Klisu, a prvi prikaz starohrvatskih vladara nedaleko Solina!?

Mate Božić

 |  ruj. 25, 2023

Na istočnoj obali Jadrana nakon perioda vladavine kneževa Domagoja i Branimira na prijestolje hrvatske kneževine ponovno je zasjeo netko iz Trpimirove loze – knez Muncimir (oko 890. – oko 910.). Kako je vidljivo iz njegove povelje izdane 28. rujna 892. godine na dvoru u Bijaćima, Muncimir je nosio naslov dux Croatorum kao i njegov otac Trpimir, ali također i naslov princeps (kako se uočava na zabatu s imenom kneza pronađenom u Uzdolju kraj Knina). Objema titulama je naglašavao svoj vladarski suverenitet, dok je u spomenutoj ispravi iz 892. istaknuo i svoje nasljedno pravo na vlast – točnije, izrazom „sjedeći na očinskom prijestolju“ (residente paterno solio).

Prijepis povelje kneza Muncimira izdane 28. rujna 892. godine; Zabat s imenom kneza Muncimira pronađen u Uzdolju kraj Knina ((Izvor ilustracija: Wikipedia Commons, the free media repository / Hrvatska enciklopedija))

Zabat s Muncimirovim imenom i njegovom titulom „princeps“ (PRINCEPS MUNCIMYR) pronađen u Uzdolju vjerojatno potječe s lokaliteta Crkvine u selu Biskupiji kod Knina, gdje je također utvrđeno postojanje starohrvatskog vladarskog dvora. Naime, treba znati kako hrvatski kneževi i kraljevi nisu imali stalno sjedište, odnosno glavni grad, nego su boravili na svojim brojnim vladarskim posjedima, dvorovima i utvrđenim gradovima – dvorcima. Prema T. Marasoviću takvi dvorovi i dvorci (castrumi) su, osim u Kninu, postojali i u Ninu, Biogradu, Šibeniku i Klisu dok u Kninu, kao i u Solinu, nalazimo i ostatke vladarskih mauzoleja.

Ostatci stambenog sklopa antičkih zgrada u neposrednoj blizini crkve Sv. Križa u Ninu, koje su možda tvorile tamošnji starohrvatski vladarski dvor (Prema T. Marasović: „Bijaći u svjetlu proučavanja ranosrednjovjekovnih vladarskih rezidencija“, 1999.)

Primjerice, vladarski dvor u Ninu je, sudeći prema povelji Petra Krešimira iz 1069., bio barem povremeno sjedište hrvatskih kneževa i kraljeva. Iako arheološki dokazi o postojanju vladarskoga dvora još uvijek nisu pronađeni, u neposrednoj blizini crkve Sv. Križa otkriven je stambeni sklop i to (vjerojatno) antičkih zgrada koje su možda bile korištene i tijekom ranog Srednjeg vijeka. Tako se za ninsku vladarsku rezidenciju može zaključiti kako je nastala jednostavnom prilagodbom antičkog stambenog sklopa ranosrednjovjekovnim prilikama. O postojanju vladarskog dvora u Biogradu saznajemo iz kraljevskih isprava koje je tijekom druge polovice XI. stoljeća izdavao Petar Krešimir – „in civitate Belgrado“. Biograd je tada bio prijestolni grad (urbs regia), izdvojen iz županijske uprave, a u njemu se 1102. godine okrunio i Koloman, kao prvi Arpadović koji je sjedio na tronu Hrvatske i Dalmacije.

U okviru sakralnog kompleksa na arheološkom lokalitetu „Crkvina“ u Biskupiji kraj Knina (rekonstrukcija lijevo) tijekom prve polovine IX. stoljeća podignuta je bazilika Sv. Marije, ujedno mauzolej jedne hrvatske vladarske obitelji; Crtež s rekonstrukcijom dvojnih crkava na Gospinom otoku u Solinu (prema E. Dyggveu) od kojih je jedna (crkva Sv. Stjepana) služila kao mauzolej Trpimirovića

Kninski vladarski dvor nalazio se na kraljevskom posjedu (villa regalis) u današnjem selu Biskupija, a riječ je o većem građevnom kompleksu koji se nalazio sjeverno od stolne crkve. U tom su sklopu bila izgrađena tri krila, koja povezana s bazilikom i vladarskim mauzolejom, zatvaraju prostrano dvorište u sredini – vjerojatno s trijemom prema crkvi. Materijalni ostatci upućuju na postojanje stubišta, što znači da se radilo dvokatnoj građevini, koja je možda ujedno služila i kao rezidencija hrvatskog biskupa. Osim vladarskog dvorca u Kninu i Klisu, uzduž istočnojadranske obale sličan „castrum“ nalazimo i u Šibeniku, a trag njegova postojanja zabilježen je u povelji Petra Krešimira izdanoj 1066. godine u Šibeniku (in Sibiniquo), dok se u ispravi Stjepana II. iz 1089. godine izričito navodi šibenski utvrđeni grad kraj kojega je izdana isprava (Actum est hoc apud castrum Sibinico). Pretpostavlja se da je riječ o današnjoj tvrđavi Sv. Mihovila.

Današnji izgled nekadašnjih dvoraca vladarske kuće Trpimirovića: kliška tvrđava i tvrđava Sv. Mihovila u Šibeniku

S obzirom na dvorski život na tim vladarskim posjedima ranosrednjovjekovne Hrvatske, Muncimirova isprava iz 892. godine otkriva nam imena i titule dvorskih dostojanstvenika i to kao svjedoka izdavanja povelje: dvorski župan Budimir, župan mačonoša Priština, župan konjice Prvad, župan komore Željist, župan podruma Željidjed, župan komornik Boljedrug, župan štitonoša Tugina, vladaričin župan Budimir, vladaričin mačonoša Željidrag, rizničar Prvalj, drugi komornik Kržemistl, treći komornik Stjepan (sin župana Budimira), predstojnik samostana Žitalj, te uz spomenute još tri župana: Petar, njegov sin Pribitjeh, Zbidrag (župan Klisa) i Željivek (livanjski župan), što ujedno predstavlja i prvi spomen Livna uopće. Stoga se datum izdavanja povelje kneza Muncimira (28. rujna) u novije doba obilježava i kao dan grada Livna.

Hrvatski velikaši odaju počast prilikom krunidbe kralja Tomislava (detalj reprodukcije slike O. Ivekovića „Krunidba kralja Tomislava (Hrvati pozdravljaju svoga prvog kralja)“ iz 1925. godine); Župani dvanaest plemena na slici „Poljubac mira hrvatskih velmoža kralju Kolomanu 1102. godine“ istoga autora

Uz Muncimira se veže još jedna zanimljivost. Naime, u jednom kodeksu koji navodno potječe iz Italije (sredinom prošloga stoljeća se nalazio u Londonu) sačuvani su zapisi prokuratora splitske nadbiskupije s početka X. stoljeća o troškovima za neke „slikarske“ radove, točnije „za obnovu slike kralja (i) utemeljitelja“, zatim „za obnovu slike kralja Trpimira (Trepimero)“ te „za sliku nedavno umrloga kralja sa sinom Petrom i mladim Tomislavom (Tumithao)“. Budući da se prva dva zapisa vjerojatno odnose na crkvu Sv. Jurja na Putalju, a poznato je da je tu crkvu dao podići knez Mislav, upravo bi se na njega i odnosila spomenuta „slika kralja (i) utemeljitelja“, dok bi se pod imenom „kralja Trpimira“ krio Mislavov nasljednik knez Trpimir, kojeg inače i redovnik Gottschalk iz Orbaisa u svoje vrijeme također naziva „kraljem“.

Mogući ostatci najstarijih prikaza hrvatskih vladara? – ulomci fresaka s točkicama (biserjem) i ukrasima na odjeći, tj. draperiji, pronađeni prilikom arheoloških istraživanja lokaliteta crkve Sv. Jurja na Putalju –  izgrađene nedaleko Solina, u današnjim Kaštelima (M. Palčok, „O putaljskim freskama“, 2020.)

Dok je u slučaju prve dvije slike riječ o mozaicima iz danas porušene crkve Sv. Jurja, neki autori smatraju kako je u slučaju treće „slike“ koja prikazuje lik „nedavno umrlog kralja“ – te „sina Petra“ i „mladog Tomislava“, zapravo riječ o „slici“ na pomičnom predmetu (odnosno reljefu), a koja je zapravo nastala u samom Splitu. Zanimljivo je kako poznati sačuvani reljef iz krstionice Sv. Ivana Krstitelja u blizini splitskog Peristila također prikazuje tri lika. Slijedom pojave tri muškarca povjesničar Ivan Guberina je smatrao kako bi upravo taj opisani reljef ujedno bio i prikaz (tj. „slika“) nedavno preminulog vladara Muncimira zajedno s Petrom i mladićem Tomislavom, kao Muncimirovim sinom i budućim nasljednikom.

„Ono što je zanimljivo na jednom od tih prikaza su zagonetna tri muškarca. S desne strane prikazan je muškarac kao vladar na tronu, gdje u lijevoj ruci drži kuglu, a u drugoj križ i vidno je prikazan da je okrunjen. S lijeve strane prikazan je muškarac čije su ruke u poziciji nošenja nečega što je kasnije adaptirano, a pri dnu se nalazi treći muškarac koji leži potrbuške s rukama ispruženim ka tronu“ (sudionik projekta arheološkog turizma „Regnum Croatorum“ Slavko Popović o reljefu iz splitske krstionice); Prema rekonstrukciji E. Dyggvea iz 1951. (desno) reljef je izvorno bio dio oltarne pregrade u krunidbenoj bazilici Sv. Petra i Mojsija u Solinu (današnja „Šuplja crkva“)

Međutim, mišljenje Guberine predstavlja tek jedno u nizu mogućih objašnjenja odnosno tumačenja likova sa spomenutog reljefa. Primjerice, neki drugi autori isti vladarski lik smatraju prikazom samog Tomislava, zatim Petra Krešmira IV., Zvonimira, kralja Slavca iz posljednjeg desetljeća XI. st. ili općenito hrvatskoga kralja kao biblijskog Pravednoga vladara. Postoje i mišljenja kako okrunjeni lik predstavlja bizantskog cara ili Karla Velikog, a također je poistovjećivan i s prikazom Krista, odnosno pojedinih likova iz nekih biblijskih prizora. Ipak, bez obzira kojeg „vladara“ reljef prikazivao, odnosno sadržavao državno-vladarsku ili kristološko-teološku simboliku, može se zaključiti kako je umjetnik prikazanu krunu izradio na dalmatinsko-splitskom području i to u periodu do kraja XI. stoljeća, pri čemu je za njeno modeliranje koristio najbliži dostupni uzor, a taj je uzor bila upravo kruna hrvatskih vladara iz kuće Trpimirovića.

Ranosrednjovjekovni prikazi vladara na tlu Hrvatske: reljef iz splitske krstionice Sv. Ivana i freska iz crkve Sv. Mihajla kod Stona – oba vladarska lika nose karakterističnu krunu koja po svom obliku pripada franačkom tipu krune

Prema tome, dok neki autori smatraju kako se okrunjeni vladarski lik na prijestolju odnosi upravo na Muncimira s početka X. stoljeća, iz toga perioda svakako datira prvi zabilježeni podatak o postojanju likovnih prikaza nekih starohrvatskih vladara i to upravo u nekadašnjoj crkvi Sv. Jurja na Putalju nedaleko Solina!

Crkvica na Putalju – drevno sakralno tlo gdje su se nekada nalazili prvi prikazi starohrvatskih vladara, mjesto je kontinuiranog štovanja od antike sve do suvremenog doba!

„Regnum Croatorum“ – zajednica za populariziranje hrvatske ranosrednjovjekovne oživljene povijesti –