S’moje strane pogleda ZP Izdvojeno

MAJSTORI ZAMAGLJIVANJA

Ante Tešija

 |  lis. 2, 2023

SPLIT I MAJA

Bija san nikin poslon u Split. Bija i pobiga. Ni to više oni Grad iz mog suživota sa njin. Ne pripoznajen ga. Ma lip je, uređen, čist ma je izgubija dušu. Ošla u predgrađe.
Sta san isprid jednog poslovnog prostora. Sta i uzdanija. Unutra se prodaje sladoled a nekad je tu bija niki obrt. Ok, liti se liže ma to traje tri miseca, što dalje. Ključ u bravu.
Namjerno san oda po kaletan, tražeć di ću kupit cd od Arsena. Naša san i kupija. Sve okolo drugovačije. Sasvim druge namjene. Svaku malo nika spiza. Bacin oko na pjate, nepoznato. Pobiga san u moj Solin, u baštu Zvonimir i ćutija san se dokono.
Dok san oda Spliton na pamet mi padne Maja Đerek. Poznata zvizdačica.

Ima san ja jednog kojem san zna pomoć. Družili smo se i ćakulali. Vraga ćakulali, on je obično govorija a ja san bija zadojen svojin stvaralaštvom u pisanon riči. Bi mi je od prve sumnjiv. Ćakulona. O svakomu znade sve, vriđa, proziva i tumači nakaradno.

Promisli san i skuži da će i o meni tako ka’ dođe vrime. Došlo i ja svojin puten
Eto ta nesritna Maja gostuje u NU2 a ja nisan tija pogledat. Ne volin takove ljude ko ona. Potirana je iz ministarstva a splitska vlast joj je dala utočište. Na prvu san mislija da je to dobro, ma je dok se ona nije otrgla zadatku. I slipac je vidija da krči svoj put pravednika, ne štiteći nikoga pa ni onog ko ju je tu instalira.

U svakom savezu postoji hijerarhija, zadatak, obveza, pošten suživot i tolerancija. Ma našoj pčelici izresla krila bumbara i ode ona svojim poslom, svojom taktikom, gradit samu sebe.
A Majo, da iziđeš na izbore? Pokušaj.

ZEZANJE NE ŠTETI ZDRAVLJU

Nikad se nisan tura prid kameru a ona me stalno vatala. Ma kad bi me uvatila nisan nikad ispa buzdo. Jednom san napisa da nikad nebi sta poza govornika iz razloga da me se uvati, vidi, kako bi dobija koji punat na „tržištu“ prepoznatljivosti.
Politika je rasadnik mogućeg, ona od potpunog idiota uradi značajnost, ona koristeći demokraciju radi čuda. I, što nan se desilo? Dobili smo ergelu potpuno promašenih likova na čelo da bi ti isti eutanizirali one što vrididu. To je naprosto naša istina.

U Saboru nam side toliko, za društvo, neznačajni likovi, dvorske lude, koje obavljaju važne zadatke za one koji se ne spuštaju na tu razinu. No lude služe svrsi. Služe eutaniziranju preostatka zdravog razuma koji nam može, kako tako, još pomoći.

Taman krenula, niku večer, najavna špica Otvorenog na državnoj televiziji a ja vičen ženi; „Oš gledat Zekanovića?“

Bubnija san bez veze, ma on se sa vezom pojavija sa onon glupavo-smušenon facon da bi mi uništija tu večer, jer san pribacija kanal iako san tija čut ostatak gostiju.

Pitan često moje prijatelje iz HDZ-a za razlog što im se premijer koristi uslugama tog buzdovana. Slegnu ramenima, a šta će drugo.

Otvaran Slobodnu a na slici on! Ma nije, falija san. Debeljak! Ljudi jeste li primjetili koliko liče?

Čitan što se to kotrlja oko tog gospodarstvenog bezveznjaka jer san direktno vezan za njegovu rabotu. Naime, HC i moj Grad su sa njim sklopili vražji posao izgradnje solinske prometnice na širini. Prerezale su se vrpce, bačene prve lopate betona u tle, a već godinama nema nama moderne prometnice. I neće je biti uskoro. Čeprka lola okolo Isusova kipa, riže stabla, striže draču, kopa, ravna, primišta, ma početka radova nema.
Zašto nam mila Domovina ne prekine ugovor sa očitim muljatorom. Eno ga u Norvešku tuži 200 gospodarstvenik subjekata, di je uspija spizdit jedno brodogradilište a sve drugo čega se dotaka natira da ga progone. Opasan lik kad se i u jednoj Norveškoj tako može ponašat.
Prije dana grada na ulazu iz Splita ka mom kvartu i Mravincama i Kučinama, pokrenuti su radovi na rampi koja će nam olakšat prometnu gnjavažu. Svi su bili tu, i bager i obećanja. Ok, podržavan, podržavamo i čekamo. Ma nagledali smo se mi tega i oprostite imamo razlog za sumnju da će to uskoro počet.

Jučer se svečano potpisa ugovor za tunel kroz Kozjak. Niko sritniji od nas. Još da se potpiše i izgradnja mosta sa Stinica na Kaštila, eto napretka. Još da krene Lećevica, pa još…još…

Ošla ona smišna što vodi EU čak do Dalmatinske zagore, u Ante Sanadera selo.

Zašto nije odvedena u moje Ogorje. Voda sa čatrnje je izuzetno dobra za ten.

PRIMOŠTENSKI POUČAK

Obožavan Primošten.

U vrime mraka san jedno vrime radija ko trgovački putnik te san često putova ka Zadru i nazad. I uvik bi odabra Primošten za okripit se, a liti i okupati.

I to u oni turističko hotelski kompleks di se sva lipota slila.

Čitan da je Stipe Petrina poveja svoje sumještane na protest prid DORH i Vladu, a poradi potpuno uništenog bisera iz doba mraka.

Zašto? Zašto smo pobogu dozvolili hohštaplerima da nam razjebu Domovinu.

Mladost je u krvi obranila granice, isporučila nam slobodu i nezavisnost, a vid’ što nam je ostalo? Jedan rat smo dobili ma ovi drugi gubimo.

Domovinu smo dali u služnost ko kurvu. Svako govno može kupit što oće, radit što oće, a mi samo glupavo gledamo i ne mičemo se. Tko je sastavlja te ugovore, tko je udara timbar, na blud papire koji nam vežu ruke.

Ol je bilo teško napisat: „Kupac se obvezuje to i to, u tom i tom roku.“ Gotova priča.

Nije ispunjeno, oprosti kume, mrš ća.

Nešto mi na pamet padne Ćurković i azbest, Kutle i ohoho zastara.

KRIZA, PO MARKIĆKI, KRŠĆANSTVA

Neman ja ništa kontra one Markić Ž., kontra njene udruge „U ime obitelji“, ma kad je ugledan u medijima ja bižin. Ne moren ja to prožvakat. A naročito da ona radi i djeluje u ime i moje obitelji.

Ono što mediji iznose dokumentirano, koje bogatstvo ima i gradi, mene ne zanima.
Ma zanima me ono di se ona petlja i bitno utječe na smjer kretanja društvenog stanja u državi di mi obitelj živi.

Evo je sa tezom da je kršćanstvo ugroženo, da se kršćani progone, da se vjera zatire i….i Bog bi zna i razumija što još prtlja.
Ovo što iznosi ispada da im je bilo bolje u doba Tita i mraka, a tako su se zdušno dali u razgradnju istog.

Ne razumin se puno u religijska kretanja, nisan naučno vezan za vjeru i vjerovanje, no ko amateru mi se čini kako je dotična iznila potpunu budalaštinu jer je očito da Crkva i vjera nikad bolje nisu stali u hrvata.

PRAVO NA NOSTALGIJU

Zašto nam oće oduzet nostalgiju. Ja bez nje bi bija osakaćen. Pređen životni put je bogatstvo svakog pojedinca, to je njegovo vlasništvo, uspomena kad je sa svojim jedinim tilom jezdija kroz životne nevere, kad je on sam sebi sudija, kad je plaka, smija se, ljubija……kad je bija sam sebi svrha.

To je naprosto neotuđivo privatno vlasništvo.

Zašto netko ima razlog da o tebi sudi kad se dičiš, nostalgično, sa samim sebom i svojom prošlošću?

To su vam one kukavice koji se nemaju, ili ne smiju, nečeg sjećat. To su vam one individue koji koračat ne znaju sami, koji samo osluškuju što je u trendu, što donosi dobit, a ta dobit je razlog da se posereš i popišaš po samom sebi i svojim pređenim putem.

Oni nemaju razlog za nostalgijom. Oni su se odrekli samog sebe. Jer kad se sramiš svog prožderanog vrimena, onda nisi ništa više od ništice.

SABOR, MISTO SABRANIH PROMAŠAJA

„Ajte ća, malo nas je, razmnožavajte se!?“ Bile su riči saborskog metuzalema, koji je vodija zasjedanje. I ode njih troje na „zasluženi“ produženi vikend jer je ostatak već bija daleko od svete katrige.
Stvarno, triba li više išta reć o hrvatskoj brbljaonici!?

To misto di se mlati prazna slama, di se tobože raspravlja i donose zakoni, ničemu ne služi. Samo trošak. Sve što Vlada, bilo koja, oće tu se izglasa. Čemu onda gubljenje vrimena. Opozicija je jalova, pozicija poslušna. Interes se jedino gužva u tom prostoru demokracije.

To svi znademo, ma đaba, ali teško je očekivati neke kvalitetne promine.

Sabor je radno misto narodnih poslanika.

To radno misto ima svoje radno vrime.

Kontrolu. Pa zašto pobogu ne prisilimo te protuve koji krše zakon o svom radu i obvezama ne kaznimo. Po žepu. Jes’ se kandidira, jesi, e onda nek ti guzica dobije žulje.

ZNAŠ LI TI DA…..

Drago mi sa njin ćakulat. Pametan je i vridan. Zna zaradit a zna i guštat. Putuje.
On je moj majstor kojeg ne minjan. Triba mi svaku malo a posa odradi samo tako.

-Jel došla voda u Sevid?

-Jok. Ma sazna san da na računu ima 3,2 miljuna, da su svi papiri tu i da se čeka javna nabava. Čak su i neki pravci poznati.

-I ka’ će?

-Bojin se da neće do sljedećeg lita. Ovo lito san na vodu i cisterne iskesa 3 000 eura.

-A znaš li ti da san bija na Brijune. Oni što nas voda kaže da je otok kupija prije pusto godina jedan austrijski industrijalac. Znaš li ti da je izgradija otele i počeja se bavit turizmom. Ma nema vode. I on ti od Fažane do Brijuna izgradija podmorski vodovod. Sam samcat doveja vodu. Zamisli uvjete. Ma jebi ga počeja rat, Istra pala pod Italiju, Tito oslobodija Istru i pripojija Jugoslaviji, točnije Hrvatskoj. A prije toga nasljednik zasra sa poslon i lipo mu se sve oduzelo. Sad je naše. Zamisli, ti do Sevida i netko do Drvenika nikako dobit vodu, đaba tehnika, đaba sve kad nemamo ono, one, što nam fali.

-U da je Stipi Petrini jedan Jozo, nebi se mađari kurčili ovuda.

-Pa Mađarska je bila u Monarhiji sa Austro ugarskoj. Kako je austrijanac bija vridan a ovi orbani niš.

-Pusti ti to, sad će kinezi prokopat Kozjak i kuš višeg gušta od izletit na auto put u Vučevici.

-Šta oš reć?

-Kako se kinezima ne isplati prokopat za vodovod od sela Sevid do Sevida na moru.

-Zašto?

-Diš uzest posal od misec dana.