S’moje strane pogleda ZP Izdvojeno
Znanost vječno sumnja Vjera vječno odbacuje sumnju
NISU DORASLI
Sa zanimanjem, i pomalo rastrojen, upravo san čuja vjest da se u SDŽ-u nije primilo u prvi razred cca 500 dice.
Na prvu bi čovik pomislija da zgrada još nije gotova, da je potres rasklima zidove, da prokišnjava ili Bog bi ga zna zašto.
Ja se sićan davne 1959 godine kad mi je ocu i materi učiteljica Anica Marović predložila da se upišen u prvi razred godinu dana ranije. Zašto? Bili su zabezuknuti njih dvoje. Pa on je i tako stalno doli, vršlja po razredu, piše po tabli, sluša u klupi i po svemu u ničemu ne zaostaje.
Predloženo, učinjeno.
Eto saznah i razloge ne upisa ili odgode. Sve stručnjaci rastumačiše.
Kažu da ti predškolci imadu silno puno problema sa komunikaciom, sa rasuđivanjem, sa psiho fizičkim tegobama, sa……i obično nisu išli u vrtiće??
Fali logopeda?
Bože dragi koje gluposti! Dite je dragulj kojega triba brusit. Osluškivat svaku njegovu rič, pratit svaki njegov pokret, nudit razgovor, nudit spoznaje, tražit da se uključi, da pokuša objasnit, zaigrat se sa njim, oslobodit ga i povjerenjem privuć u zajedničku nakanu.
Stotinu puta su nam naša dica zahvalila na načinu odgoja. Bili ste nam prijatelji. To su njihove riči. A nisu išli u vrtić. Zašto? Jer je ona bila njihov odgajatelj.
Najlakše je dignut ruke. Ništa lakše neg izrecitirat problem bez riješenja.
CRVENI KRIŽ
Kako to samo meni promakne, đaba mi se sam na sebe ljutit, ma ja san baš ljut što nisan prisustova otvaranju objekta u našem lipom Solinu. Jednostavno nisan sazna.
Ali, tko mari za to. Važno je da se taj poseban objekt smistija di mu je i misto.
Lip, uredan, bogat sadržajem i potrebit. Zaslužno, jer svi mi znademo značaj te ustanove i velebne rezultate koji su do danas odradili ta sjajna ekipa. Bravo.
Lipo je bilo vidit i slušat uzvanike, naknadno, no jedna stvar se uvijek kod ovakvih događanja provlači. Prisvajanje zasluga! Dobro, politika je uvik u nekom interesu ma ja mislim kako je ovo objekt zajedništva i da je on ugleda svitlo dana zahvaljujući svima nama koji volimo Solin i koji punimo proračun. On i svaki drugi projekt zasnovan na proračunu.
Jer, izabrani političari su čista administracija koja je zadužena da prikuplja i pošteno raspoređuje sredstva za zajedničke potribe po principu prioriteta na osnovama stroge kontrole.
A mene posebno raduje, virujen i mnoge sugrađane, što je Grad na čelo postavija jedno mlado, moralno, obrazovano i vridno čeljade.
To je pravac za sve u budućnosti. Tu Solin mora dobit zahvalu jer su mnogi slučajevi di je upravo tako. Poštujem.
DON KATIĆEVI APARTMENI
Baš se radujen, jer san šetajući ubra da je zeleno nakaradna mreža maknuta i da se temelji Don Lovrine rodne kuće jasno mogu vidjeti.
Eto ga, uskoro će se pristupni prostor uredit, kako i dolikuje, cakla oprat, posadit čagod zelenila da bi solinjani radosno spoznali da se o solinskim velikanima vodi briga.
Ovo otvaranje ne želin propustit ni za živu glavu. Želin vidit postavljenu spomen ploču koju su još davne ’74 godine postavili stanovnici Solina i Splita u čast i zahvalu svom sunarodnjaku koji je ostavija značajan trag a takovi tragovi se tribaju njegovat.
Želim čuti govore pri otvaranju, želin skrušeno molit pri sveton riči, osluškivati govorkanja svita koji će zasigurno biti tu u gužvi.
Samo mi jedna stvar nije jasna. Ta ulica je jako prometna, tu će šetati mnogi domaći ma i turisti, te kako će oni pojmit ovako bogatstvo jednog skromnog svećenika, povjesničara i čovika kojemu je njegov narod uvik bija na prvom mistu.
Možda će pokušat uć’ unutra, računajući da je tu izloženo bogato nasljeđe Don Lovre, upoznat se sa njegovim librima i svime onim što ga je pratilo od rođenja do smrti. Takovi velikani u normalnu društvu zavriđuju muzejski prostor.
Evo se Split odužija svom, našem, Smoji te se na tvrđavi Gripe upriličila izložba koju svima preporučan.
Bojin se da će mnogi bit iznenađeni sadržajem a još više sumnjam da će kamena ploča nać svoje misto na moderno uređenom vanjskom zidu.
Bit će po Stupalovu poučku kako se kamen ne može obisit na staklenu vunu ka što se desilo u mom Muću di je buzdo cilu povjest jednog, svog, naroda bacija u smeće.
Evo, kladin se, da ploča neće ugledat svitlo dana na Marinin dvorima.
A što bi tu i radila?
OĆE LI SE BUŽAT KOZJAK
Danas san, ko i uvik, brzon cestom Solin Dugopolje u trenu doša na Kočinje brdo pa ka mom Raduniću. Cesta skoro prazna, kvalitetna, a i ono malo vozila u trenu proguta. Po meni sasvim dostatna za potribe Splita i okoline.
Sa kim san god priča dolazilo se do istog zaključka. Tunel kroz Kozjak bez mosta Split Kaštila bi bija čist promašaj, promašena i skupa investicija.
To su samo ćakule nas koji se petljamo u sve i svašta. Valja cjenit struku a struka, inžinjer Kuzmanić, je jasno i nedvojbeno iznila da je taj most nemoguć i da se u to ne triba uzdat. Sa jedne strane Sjeverna luka nad kojom nemamo kontrolu, traži visinu mosta skoro ko Merjan. Što znači da će mnoge generacije uzalud zazivat ekološki čist zaljev.
Split se buni zbog pristupnih cesta sa mosta. Znajući nas, ako probužamo Kozjak repovi će ostat.
Ka tomu, Dr. Radnić u Slobodnoj naširoko „pljuje“ po mostu nad Omišem. Ako je virovat struci, a on je nagrađivana struka, onda smo ga i tu zabucali.
Zar tako silnu lovu utuć u brdo dok mnoge postojeće prometnice, odvojci, petlje i mostovi čekaju da im se posveti pažnja.
Ovo solinsko čudo od petlje zapetljaše do apsurda. Nismo kadri izgradit obično a itamo se u zamršeno. Triba li promislit?
TORCIDA POSTROJAVA
To što se ne triba uzdat u Hajduk, opravdavajuće je. Zašto? Jedna sličica sa Rujevice virno objašnjava.
Torcida iza žice, postrojen Hajduk sa druge strane na travnjaku.
Mirno stoje, muče, utučeni zbog poraza traže oprost dok torcidaši urlaju i mlataraju rukama.
Jedna stvar me silno zanima. Tko je prvi uveja pravilo da se nakon svake utakmice, bija poraz ili pobjeda, igrači upute , postroje i mirno slušaju što im se poručuje? Tko i zašto? Očito netko tko se izgubija u stvarnosti, tko pojma nema o redosljedu, tko bi tija bit pametan a ispada glup.
Zašto bi ja sta ispred nekoga i skrušeno sluša, a nije mi supruga?
Torcida je na samom repu uvažavanih jer oni toliko financijskog zla nanose Hajduku.
Tribalo bi njih postrojit ispred ekipe pa da im Marko Livaja objasni, naredi, da prestanu zajebavat.
Zašto bi netko sebi uzeja pravo da presuđuje samo zbog toga što je kupija kartu? Ipak je oni Sopić izreka važnu i glupavo ponižavajuću rečenicu da sa kupljenom kartom moš galamit i radit što oš.
Margaret Tacher poučak nam je proučit. Ma kako ćeš nepismenom dat zadatak čitanja. I prosuđivanja.
Tija san napisat, hajduče, vrati se na stare staze. Odustajen, jer ovi Hajduk nema stazu, nema viziju, nema mot, dišpet, pa ni sebe.
Ovo su samo skrpane gaće di se ne znade orginalna tkanina ni zakrpa.
Uzmite malo vrimena i pogledajte sliku sastava Rijeke. Bacite oko i na imena. Sve mlado i nepoznato. Niko Janković koji presudija, iz Sinja je.
Sad se pinkicu vratite na prošlogodišnje juniore Hajduka. Viceprvaci lige šampiona.
Di su? Di su ta dica?
U tomu stoluje hajdučka tragedija, nema spasa, postrojavali se oni ili ne.
ČETIRI ARENE I HIGIJENIČARI
U Bibinju se sve diglo na noge jer se triba održat koncert nekog mladog pivača iz Srbije. Ne znan što piva, kako piva, ma znan da je mlad i da se za vrime agresije nije ni rodija. Ne znan da li mu je ćaća bija četnik ili mirotvorac.
U Zagrebu se dok kažeš keks, rasprodale 4 ( ČETIRI ) Arene također neke mlade pivačice iz Srbije, koja se također rodila po završetku agresije na Hrvatsku, nit znan što, nit kako, piva.
Od prije znademo za javne istupe DP higijeničara koji nam svojim prostim objavama, blesavim nakanama i prozirnim dodvoravanjem, tumače što valja a što ne valja i kako nam se valja ponašat po njihovu „domoljubnom“ poučku.
A valjaju li brale gluposti. To kako se oni upliću liči na običan idiotski kurvarluk, a samo sa jednim ciljem ostanka na bilo kakovom, bilo gdje, vlasti. Nema područja di ne upiru svoje crne roge, di ne prozivaju, i ne pozivaju na otpor.
Koliko moš bit glup i povirovat im da oni to rade zbog našeg interesa kad svaku malo biva jasno da se samo njihovo uhljebljivanje planira. Oni to čak dokumentiraju, oni to ne skrivaju, pa se pitam tko takovima kani dat glas i kani se i dalje predstavljat normalnim.
Gledan često kako presidente SDŽ Skupštine ( DP ) paradira po javnim okupljanjima predstavljajući se demokratom, domoljubom i odgovornom osobom. A zauzeja je tu poziciju ucjenom iako se znade da je osoba koja je oborila dite, na mokroj cesti, i mrtav ladan ode a da ne pomogne. Tek sutra mu padne na pamet da je zasra, da je odgovoran, a odgovorni u takovim situacijama daju ostavke bez trepnit, čak da je uzeja djevojčicu i odveja na prvu pomoć. Jok, odgovornost i ostavka ne stoluju na ovom dilu Balkana.
Zato mu se pajdaši, kad su se udobno smistili u fotelje, dovatiše književnosti, muzike, filma, pornografije, vjere, obitelji, i bogznačega još da diple po svoju o tobožnjoj brizi za dičicu koju triba odgajat u duhu kršćanstva, domoljublja i skrušenosti. Osim pazit na cesti kad pada kiša.
Jučer me prika iz HDZ-a, uz kavu, upita komu ću dati glas. HDZ i Bobanu neću!
Zašto, pa dosad si mu dava, u dobre ste, hvališ ga i on tebe. Objasni!?
Oću! Poštivan ga i jedan san od onih koji su mu redovito davali glas. Ima nešto u njemu što poštujem. Ma on i HDZ dvaput me zajebaše. Kako? Ovako! Nakon izbora pofali im mandata za vlast. Izabraše HGS, uvedoše ih u vladanje a ja za HGS nebi da glas ni pod pritnjon puške. Ne triba valjda napominjat nakaradnost koju ta družina sa šefom iz Rogoznice upriličuje. Pa ovo sa DP higijeničarima. Aj pravo reci, nisan li u pravu?
Apsolutno!
UČESTOVAT ILI NE
Nikad više, nigdi, neću poslat svoj rad na natječaj.
Dobija san dosta priznanja no još više pleski. Ne umišljan, nisan opsjednut ničim do poštenim odabirem.
Dobih e-mail.
Poštovani, okončan je natječaj te vas izvješćujemo da su nagrađeni:
1. Šifra ta i ta
2. Šifra ta i ta
3. Šifra ta i ta
4. Šifra ta i ta
5. Šifra ta i ta
Drznuh se i zamolih da mi se imenom i prezimenom navedu dobitnici. Na to imam pravo jer san učestova, platija 10 eura kotizacije, printa primjerke.
Mislite li da mi je odgovoreno.
Ne znači da najbolji nisu pobjedili, no čemu tajnovitost?