ZAGORO MOJA
Ante Tešija
S’moje strane pogleda ZP Izdvojeno
A SAD JOVO NANOVO
Ante Tešija
Evo je svršija i ovi užareni izborni obračun na političkoj sceni Hrvatske. Cila nacija je sa strpljenjem pratila izvještaje sa „bojišta“, jedni slaveći, drugi drćući, treći plačući. Mi hrvati sa posebnom strašću i žarom pratimo svaku izbornu bitku a u stvari smo potpuno zastranili po tom pitanju jer prvo i osnovno pravilo ne poštujemo.
Ne izlazimo na izbore? Ovih 60% se konta ko velebnost no ja mislim da tomu nije tako. Izlazak na izbore je obveza. Uz to i čast! A u normalnim parlamentarnim demokracijama i kažnjivo ako tu obvezu ignoriraš.
Svjet se razvija nevjerovatnim tempom, tehnologija je došla do savršenstva te se svaki posao može obaviti brzo i efikasno.
Zašto se na Balkanu izbjegava elektronsko glasovanje? Zašto, kad bi tako legitimitet svih izbora bija savršen. Pusta muljanja bi ostala po strani.
Nakon prebrojenih saborskih mjesta, nakon skrojene križaljke, potpuno je jasno da nas čeka duga i mučna borba za dovatit čaroban broj 76 kako bi se uspetralo na Pantovčak tražeći mandat kod Predsjednika.
Prateći izbornu noć nisam primjetija, logično je, pretjerano slavlje u ni jednom stožeru jer im je jasno kako neće biti lako privući „udavače“ u svoje krilo.
HDZ je potpuno svjestan zamke koja ga čeka. DP je njihov jedini partner sa kojim bi sigurno dobili mandat no po predizbornoj retorici i izjavama, DP je sam sebi stavija omču oko vrata i sumnjam da će odustat od svojih obećanja i stavova, jer odustajanje bi ih trajno udaljilo od nekog novog uspjeha i života. Iz iskustva se to zna.
Poznavajući Plenkovića, njegov poznati arogantni stav na ucjene i ne lako pristajanje na tuđe uvjete, tada je sigurno da će biti „vatre“ u pregovorima, pa ako i slože vlast to ne osigurava dugotrajnost.
Zna se što DP uvjetuje a kad bi HDZ na to pristao tada se ruše Plenkovićevi stabilni temelji koje je gradija u dva mandata.
Sa DP-om nema 3 srpska glasa a to povlači i neke druge manjince što će se natovarit Plenkoviću ko kukavičluk, a on od toga bježi jer bi tako sam sebi podmeća nogu za posrtanje.
SDP i partneri zaostaju, kombinatorika im ipak daje neku šansu da ponesu potriban dokaz „svom“ mandataru. Sigurno je da će sve uradit da se tablica skroji jer manjinci ( 8 ) mogu biti i njihovi a tu su sigurno IDS, Posavec i Fokus. Tu je i Možemo!.
Manjinska vlada nije nemoguća.
Most ostaje po strani, bar zasad, no kad se uzme u obzir da su naprasno izbačeni iz HDZ-ove vlade sasvim je sigurno da oni neće ponovo sebe izložit poniženju i pogibelji.
Šuškanja kako DP nije baš „betonirana“ cjelina te da se lako može desiti cipanje na tri dila nudi novu kombinatoriku.
Sve u svemu i ponovljeni izbori su mogućnost.
„Mogu izgubit vlast ma čast neću“, bile su pokojnog Račana riči kasd se naša u sličnoj situaciji no bojim se da to više ne vridi.
Đavlija je vlast igračka. Dobro se znade što ona nudi. A koliko naši političari drže do date riči, obećanja i uvjerljivosti, svima nam je dobro poznato.
Kad bi se svi držali „režanja“ iz predizbornog vrimena i kad bi držali do svog birača tada bi stanje bilo u pat poziciji sa teško mogućim riješenjem. Zato će sasd nastupit muljanje u smislu da triba bit „trezven“, odgovoran i iznalazit riješenja.
No što sa skretanjem sa puta kojeg si biraču obeća i zbog čega si dobija taj glas?
Nije li to prevara?! Jeste, no do toga hrvatski birač baš i ne drži. Znaju odabrani kako je u nas zaborav ustaljen i da sankcije nisu trajne jer već će se nekako umilovit i smekšat grintav birač.
Sa političke scene su otišle mnoge , u povjesti, važne stranke. Postale su tek sitne mrvice na pladnju glavnih, tako da su HSLS, HNS, HSS, HSP, HSU, jednim iskamčenim mandatom eutanizirane jer snaga zastupljenosti je mizerna.
Penzioneri su potpuno prostituirani. Sva sila izmišljenih grupacija ispada smješna a u službi kojeg kukurikavca u želji da se domogne katrige. Njih se uzima ko ukras i tobožnja briga za tu populaciju a snaga koju imaju je frapantna kad bi svi stali u jedan zajednički red. Ovako trpimo samo poniženja.
Gdje je liberalna snaga? Nije vrag da nas više nema?! Ima, ima, i te kako no sistematsko raslojavanje je dovelo pa skoro do uništenja. Jedan predstavnik u Saboru je samo smješan podsjetnik na vrimena kad je klupe „krasilo“ dvadesetak zastupnika.
Gdje su narodnjaci, HNS, vični trgovci. Potpuno na margini, bezznačajni i pomalo smišni. Glavinjaju.
O seljacima je suvišno i govorit. Stara, tradicionalno jaka stranka se izgubila u previranjima potpuno skrenuvši u interesne vode pojedinaca. Sa seljaštvom i tom tradicijom nemaju više dodirnu točku.
Nekad jaki HSP više ni spomena nije vridan. Njihovo grlato „urlikajuće“ domoljublje razbilo se također o zidove interesa pojedinaca. Prag je za njih naprosto nepremostiv.
Ostadoše nam HDZ i SDP ko perjanice višestranačja, ko spužve za svu ovu navedenu sitnavelj pa se slobodno mogu izjasnit kako bi za Hrvatsku bilo najbolje da čaroban broj od 76 zastupnika imaju jedni ili drugi te bi tako ova „đungla“ interesa bila maknuta u stranu.
Pojavom novih grupacija samo se trenutno dolazi do mogućnosti „biraj drugačije“ no zbroj je uvik manjkav za ozbiljan položaj, a zajedništvo, jedni sa drugima, im nikako ne paše.
MOST, DP i MOŽEMO, imaju svoje sljedbenike no kad dođe vrime u neko uskakanje obično slijedi iskakanje sa političke scene.
Viran dokaz su već okušane ideje. Plesali su samo mandat dva pa se tako može očekivati isti scenarij. Sami ne mogu plivat na uzburkanim političkim vodama pa utapanje dovodi u besmislenost njihova postojanja.
Sve u svemu, čekaju nas burni dani krpanja vlasti, velika iznenađenja i nastavak politika koje su Hrvatsku odvele u nezavidno loš položaj sa bojaznošću da će se tren propadanja nastaviti.
A tribali smo ovu našu najlipšu Domovinu izvest na put suverenosti, velikih mogućnosti samoodrživosti i u blagostanje rada i reda, stvaranja bolje budućnosti onima koje smo očito zanemarili.
