ZAGORO MOJA
Ante Tešija
S’moje strane pogleda ZP Izdvojeno
GREZOĆA UMOTANA U SVILU
Ante Tešija
DNEVNO 4.901 EURO
Kakove su to potribe našeg selektora kad mu dnevno jedva dotiče iznos kojeg mu mila nacija svaki dan uredno isplati, radija ne radija, uspija ne uspija!?
Dobro, ima tu familije, ima, triba to sve opremit a nije red da nositelj tri medalje oskudjeva u bilo čemu.
Sad se postavlja pitanje, tko je prvi čovik našeg društva? Ako je to Plenković, Milanović ili Jandroković onda amo izračunat koliko oni imadu dnevno na svom kontu? Ne bunidu se što znači da im je sasvim dobro. A i popunjeni su prilično.
Ako oni imadu misečno cca 4000 eura to bi bilo 133,33 eura dnevno što je brate mili malo. Ajde, sve drugo in je plaćeno, ne ulivaju gorivo, mogu mumat spizu di oće, časti ih se ma i sveti Dale ima sličnu dnevnu dinamiku.
Znan, znan, rećete da je on usrićija naciju, da nan je osvitla obraz, svit za nas zna…I može on puno više zaradit ako ode vanka, traže ga. Da može davno bi on odleprša.
I što sad. Osramotili smo se na EU prvenstvu. Samo tako. Ko i srbi a vid vraga kako braća misle i rade isto. I brat Piksi knjiži isti dnevni iznos. Amo se itnit do Triglava. Što kažu fantje?
Ma Boga ti draga, samo 821,91 eur dnevno guca njihov Kek. A čovik se popiša po njihovoj stručnosti i da je Bog samo malo njemu da milosti eto ti ga u četvrtfinalu. Bog i Šiško su zakazali. Zašto?
Jer Kek namisto da kleči prid oltarem, da voda igrače po svetištima, tira ih da trčedu, utiraje taktiku, i sa relativno nepoznatim goničima baluna postiže vrhunski rezultat.
Što sad? Ništa! Ostaje naš svetac i dalje ukopan prid nacionalnim bankomatom obećavajući da će se popravit.
A grijeh neuspjeha, što sa tim?
Ispovidija se. Oprošteno!
„JEBEM VAM MATER“
Rečenica je koju je izgovorija jedan mlad momak, muzičar, na pozornici neke bine u Beogradu 1992 g. a koji koncert je uživo prenosila državna srpska televizija RTS.
Na pozornici je taman pivala Bebi Dol, mlađahna curica, kad se on spustija, podiga ju u zrak, uzeja mikrofon i sasvim jasno izgovorija svoju nakanu.
„Pošto je do kraja direktnog prenosa ostalo malo a meni je ostalo dvije minute da vam se obratim. Dok mi ovdje u direktnom prenosu vas zabavljamo na Dubrovnik i Tuzlu padaju granate. Nećemo vas više zabavljati!?“
Kratka stanka.
„Jebem vam mater!“ Bile su riči koje su tog trena, i svih narednih, oplemenile ratom i užasmom zarobljen Balkan.
Pokušajte razmislit, koje je to bilo vrime, gdje i zašto? Pokušajte umarširat bar ovako u tu mladu glavu. Pokušajte skontat sve okolnosti te budite pošteni, da li bi vi tako postupili?
A tih dana je sa srpskih nadvožnjaka bacano cvjeće na tenkove koji su se kretali ka Hrvatskoj granici, ka suludom stampedu ubijanja. Tih dana je rat nemilosrdno ubija i ljude i njihove nade za životom.
„Balkan je htio rat! Balkan je to izabra, razbija se siguran savez da bi se stvorilo šest mizerji.“
Taj mladi momak je ovih dana bija gost našeg grada Splita, našeg HNK-a, da bi nas uz sjajan Nacionalni đez orkestar Makedonije, dva sata dojija čarobnim notama, humorom i ričima, a ja san cilo vrime ima osjećaj da su mi na pozornici brat i braća.
Bila je to noć nostalgije, jedne iskrene ljubavi sa vridnotama iz uništenih zemana i nije mi ostalo ništa drugo već da mu stisnem ruku, zagrlim ga i poželim dug i zdrav život, jer nam takovi tribaju.
Rambo Amadesu se umjetnički zove Antonije Pušić.
NASLJEĐE
Jedan, onako, sporedan članak u dnevnim novinama mi daje za pravo, da nakon pročitanog, iznesen svoj stav ko građanin ove Države i otac troje obrazovanih ljudi koji muku muče upravo zbog ove teme.
Naime. Povlači se jedan Zakon zbog neuspješne aplikacije???? i vraća stari, koji nije valja, jer da je valja nebi ga minjali.
Da bi vam bija jasan i da puno ne mudrujem, prevedeno glasi ovako.
Ministar u Vladi može iz svog rodnog mista, iz svoje stranke, povuć u ministarstvo koga god oće a da je dosad radija u državnoj službi. Bez ikagvog natječaja te da bilo koga pita za dopuštenje. Taj kurcu ništa ne mora znat!
Prevedeno.
Ministar sa diplomom iz Travnika može svoje ministarstvo nakrcat stranačkim i rodbinsko-prijateljskim likovima koliko mu drago, a ako se povodi svojom tradicijskom crtom uspjeha onda su i oni dobili papir-diplomu sa sličnih adresa.
I sad mi lipo recite na što vas to podsjeća?
Prva misao, na Tita i partiju, ma samo u sto puta gorem obliku.
Jozo je to drža pod kontrolom.
JEDRENJAK OD ŠKVERSKOG ZLATA
Iznajmljuje se jedrenjak za 1 (jedan) miljun eura tjedno. Opet na stranicama dnevne štampe.
Amo vidit prije neg’ uputin zahtjev za najam jer je očito da za te pare, u taj tjedan, mogu doživit sve ono što ni u snu ne mogu zamislit.
Tko je vlasnik? Bogati draga vid’ ovo! Šef škvera kojeg smo mu poklonili, „izvođač“ radova na mojon Širini prid noson i čovik koji je zajeba Norveško pravosuđe jer je suze ronija da on sa osmero dice ne može platit kaznu za makljažu koju in je proizveja.
Šta se blento čudiš, postoje ljudi kojima je to sitnica. Veli mi uz kavu moj prika Jure.
Ok, nek guzonje troše, ma mene zanima što taj čarobni jedrenjak nudi? Valjda umivanje iz pozlaćenih špina, guzica na školjci od slonovače, san u krevetu od labudova perja i, Bog te zna kojih još čuda tu ima.
A čudo jest što smo mi taj jedrenjak izgradili jer kako Rambo Amadeus kaže; „Mi smo ih sami demokratski izabrali. Naši su. Naguzili smo im se.“
Ćakulali mi o svemu, iznalazili razloge i opravdanja, ma na koncu zaključili kako je puno lipše, ljudskije, pristojnije, otić u neku zabačenu valu, skinit se gol, peć ribu i bržole na gradele, lokit crno vino, čagod pojubit i pivat.
Jebite se sve guzonje cilog svita.
Čeka vas dva za jedan, dubine taman da ne smrdite.
ZELJINSKI
Ja van volin obične ljude. One koji se ničim ne ističu, samo sa normalnošću. Mene nećete vidit u društvu onih koji sebe računaju, i dižu, u svetost. Moj svjet interesa je puno prizemljeniji.
Ovi dana me zajebavaju sa mojim tekstom okolo Dalića, Modrića i rezultata u Njemačkoj. A ja ponosan. Zašto? Jer san reka istinu.
A slušaj ovo!?
Jedan, relativnbo nepoznat nogometaš iz Poljske, Zeljinski se zove, kupija dvi derutne zgrade u Varšavi, o svom trošku ih uredija i unutra smistija vojsku siromaha, pretežito djece. I vodi brigu o njima.
Redovito ih obilazi a i služnost je osigura.
Na Balkanu, Srbija, jedan polu hrvat, polu srbin-crnogorac, tenisač najbolji u sunčevoj galaksiji pol siromaha u Državi skrbi i održava u životu.
Jedan manje uspješan tenisač, naš Čilić, već dugo godina ima svoju zakladu pomoći.
Jedan crnoputi nogometaš iz Senegala silno bogatstvo poklanja svom mjestu i ljudima od kojih se otisnija u čaroban svjet enormne zarade.
To su heroji. To su sveci današnjice. To su veličine kojima se klanjan a nikako puvanderima kojima Država obnavlja rodnu kuću dok on plaća miljunima jahtu da bi se kurčija po Jadranu. Ili onaj koji plaze prid oltarima a ne sprovodi svoje kršćansko urlikanje jer da je pravi kršćanin i drugima bi dao šansu, bar onda kad je dokaza da kurcu ne vridi.
Zato volin Zeljinskog, Novaka, Čilića i Manea.
ODGOVORNOST
Lito je. Sve se suši a sušom opaki plamen priti. Moja kuća je opasana suhom travom od pola metra. Jedna smotreno, ili nesmotreno, bačena ćika može izazvat nezapamćenu tragediju.
Ta trava nije moje vlasništvo. A u tuđe vlasništvo se ne smiš petljat.
No postoji vlast koja se nesebično nudi za pomoć. Ma samo onda kad im triba glas, a glas je njihova benzina za nesmetanu vožnju stazom blagostanja.
Zašto ta vlast ne šeta ulicama, parkovima, parkinzima našeg grada i ne sinja te očite „bombe“? Zašto?
Jer im se neda! Ili ih nije briga!
Sve u svemu meni jedino ostaje pripravljena guma zavidana na špinu da barenko pokušan spasit svoju imovinu.
Prijavija san, čekan, da nebi bilo ono, nismo znali.
POČELO JE
Počelo je još jedno čarobno Solinsko kulturno lito.
Mene i mnoge to raduje, naši naredni dani su naša radost i znatiželja jer je program skrojen po mjeri obična, i neobična, čovika.
Još jednom se triba uvjerit kako samo mladost i rad mogu bit put vodilja jer se evo i sinoć na otvaranju isprsija koncert za „lizat“ prste.
Naš Maestro i njegov orkestar su toliki ponos našeg grada da mu i ovom priliko čestitam i nanovo zapitan. Kako sve to uspjeva?
Bravo.
