S’moje strane pogleda ZP Izdvojeno

NEVOLJE NA VIDIKU

Ante Tešija

 |  stu. 16, 2024

Volin moju Zagoru, obožavam moj zavičaj u Ogorju i Raduniću, prostor od Svilaje do Moseća. Aktivan sam koliko mi zdravlje i vrime dozvoljava, uzdajuć se da će mlađi teret brige preuzeti na svoja leđa.

Dobija san poruku. Prenosim je u cjelosti jer sam sadržaj shvatija ozbiljno sa zabrinutošću.

„Pozdrav Ante, evo s obzirom da pratiš i pišeš o svom kraju da te upoznam da općina, tj njen sultan pokušava progurati izmjene prostornog plana.

Ništa u tome nema loše, dapače poželjno bi bilo da se ide naprijed, razvojno.
Međutim sve to vodi ka daljnjoj devastaciji prostora, prirodnog okoliša s ciljem pogodovanja velikima a na štetu svih njenih stanovnika.

Evo da skratim, nakana načelnika je da progura naloge tih „velikih“ za nove lokacije vjetroelektrana, trasu dalekovoda sa Peruče i tebi bliskih susjeda kojima pogoduje po svemu sudeći na Vrbi.

Do 5.12 je rok za prijedloge i primjedbe na Prostorni plan kojeg je pripremio isključivo načelnik a općinskom vijeću nije o tome dao nikakve informacije.“
Iz daljnjeg teksta u dopisu se ističe izgradnja vjetroelektrana na tri polja, i to na Moseću povrh Ramljana, Ričpolje između Bračevića i Pribuda te daljnjeg širenja na Zelovu. Sve u pet-šest kilometarskom krugu.

Nezamislivo mi je vidjeti te nemani ispod Crivačkog kokulja na potezu od Bračevića do Pribuda. Nad tim pitomim prostorom gdje su smještena malena sela i plodno tlo.

Izgradnja dalekovoda i trafostanica kojima će premrežiti veliki prostor općine.
Također se spominje Vrba o bespravno izgrađenim objektima
Moran priznat da me dopis potpuno izneredija no da zadovoljin svoju novinarsku i zavičajljubnu ulogu prošparta san po informacijama i dobija potvrdu da je upravo tako. O daljnjim tvrdnjama iz dopisa u kojima se podastire rad dugogodišnjeg vladanja u općini Muć, ovom prilikom nebih već bi se usredotočija na ovu nemilosrdnu namjeru uništenja prostora.

Komu je palo to na pamet valjda ne postoji dvojba. Investotoru/ima ili vlasti. Nas koji smo rođenjem i životom vezani za ovaj prostor očito nitko nije kontaktira a spominje se datum do kada možemo uputiti primjedbe i prijedloge na predloženu izmjenu prostornog plana a to je do 04.12.2024 g u pisanom obliku.

Da je dopis u funkciji zabrinutosti i traženja pomoći uvjerija san se iz razgovora sa ljudima koji gore žive i koji jako dobro razumiju što će im te čegrtuše prouzročiti u daljnjem življenju. Svjedoci smo i pobune vlasnika zemljišta na putu ka Zelovu di se već vrte ogromni „ventilatori“ koji su svojom bukom potjerali ptice, kukce i divljač.

Čemu tolika zbijenost na prostoru koji tvori ugodnu kotlinu sa sadržajima posebni vridnota i zašto se u suludom razbacivanju tu nije potaknulo nešto što će vraćati mlade ljude natrag, gospodarstvo i sadržaj potrebit za normalan život.

Ona čuvena izjava, još se ne zna stvarni autor, „njih gori je jeftinije praselit nego tu ulagat“ doživljava svoju realizaciju, svi su izgledi da će taj prostor odumiranjem, a ne rađanjem, postati pustara van ruke interesa. Glupo mi je nabrajati što gori nedostaje jer je lakše izreći što ne nedostaje. Imamo zasad čistu arju, zelen krajolik, izvor Vrbe, planinu Svilaju i brdo Moseć. Imamo sve uvjete za ruralni turizam, poljoprivredu i stočarstvo no kad su sve osnovne škole napuštene u propadanju, kad se kao nekada ne čuje dječja graja već pogrebna zvonjana sa Zlopolja i Gornjeg Ogorja, onda možemo slobodno tvrditi da je taj kraj predodređen umiranju.

Sa ovim čegrtušama se zabija posljednji čavao u kapsil, ostaje nam jedino nostalgija za vrimenima kad smo imali nadu. Ove čegrtuše i njihovi idejni tvorci očito nemaju osjećaj za lipo, korisno i zavičajno.

Jer da oni imaju zavičaj siguran sam da nebi dozvolili devastaciju u njemu, zato ovim putem pozivam sve zainteresirane, neinformirane i zaobiđene da se nacrtamo pred našom općinom i da zatražimo jasno objašnjenje i razloge za ovu suludu nakanu. Nema tu nikakve pritnje, rušenja demokratski izabrane vlasti, već samo ravnopravnu mogućnost odlučivanja.

Sve svesti pod potrebu razvoja, napretka i korisnosti su čista manipulacija. Zakulisne radnje su opasne a na nama je da razbistrimo ovo stanje, pozovemo na ravnopravnost dijaloga jer vlast je tu da nama služi a nikako mi njima.

Upravo san putem telefona, zbog neke pošte iz općine, razgovarao sa službenicom da ispitam stanje mog duga po uplatnicama koje mi redovito stižu i koje redovito podmirujem. Pretplata. Što znači da sam uredan i da, kao i svi, održavam administraciju siromašne općine na životu.

Dakle, imamo pravo biti ti koji odlučuju i o najmanjem potezu na prostoru za koji smo vezani.

Zašto u proteklim mandatima ta vlast nije upregnula svu snagu i volju za poboljšanjem života pod Svilajom, dovela vodu do svih kuća, poboljšala elektro mrežu, asfaltirala i uredila puteve među, i po, selima, obnovila ambulantu, uredila neki društveni dom, tražila bolju povezanost sa javnim prometom, napuštene škole privela nekoj drugoj svrsi, oni odgovaraju; „trudimo se, dajemo sve od sebe, siromašni smo a prostorno veliki.“

E upravo je u tomu caka. Nije dovoljno trudit se i dati sve od sebe već se upitati zašto je trud ograničen a sposobnosti mizerne.

Zato se očito sada silno trude da nam iznakaze prostor, da netko isćuća posljednju kap „krvi“ ovog povjesno značajnog kraja. Nisam protiv razvoja, protiv provedivi i korisni ideja, ma nakrcat vidokrug sa bilim nemanima je zastrašujuće i nepotribno.

Zašto se nebi referendumom svi mi izjasnili o ovom traljavom pokušaju zaobilaženja, zašto sebi ne dat značaj jer ako ćutke prođe ovaj „pakt“ onda smo upravo mi glavni krivci i mi snosimo odgovornost prema generacijama koje stižu.

Jednom, jedan propust može uništit cjelinu.

U dopisu se spominje izvor Vrbe ispod kultne Gradine. Nisam, iz dopisa, na čistu o čemu se tu radi, no pošto često lutam tim božanstvenim prostorom znam dobro njegovo stanje. Zapuštenost i devastacija. Mlinice se više i ne vide dok ne maknete raslinje, jablanovi su osušeni, bespravna gradnja i razoren tok potoka su glavne značajke sadašnjeg stanja.

Zašto se taj zeleni prostor našeg djetinjstva gdje smo kao klinci dovodili stotinu grla stoke na ispašu, napojit se, nije nametnuo za uređenje u izletište. Zašto se prepustilo propadanju, zar i tu općina nije mogla podmetnut leđa i na radost svih nas oplemenit prostor. Sad se i sa tim nešto manipulira. Uskoro će se znati sa čime.

Zašto se nije uredija stari put ka vrhu Svilaje sa čije visine pada božanstven pogled, gdje postoji niz kamenih kuća koje su već u nekom vidu turizma. Namisto usmjerenja sredstava na tu stazu, izgrađena je jedna potpuno nepotrebna a skupa.

Sve u svemu pozivam sve žitelji našeg ugroženog prostora da ustanemo, zatražimo i dobijemo potpuno objašnjenje o predloženim „projektima“, jer već nakon 04.12. ’24 može biti kasno.
Silna odgovornost je na nama.