|  |  | 

S’moje strane pogleda ZP Izdvojeno

PONOS I SRAM

 

PONOS I SRAM

Pred čovika se nametne pitanje, kad u isto vrime ima ponos i sram, što prvo podastrit pred svoje pratitelje.

Slažete se, valjda, da je ponos kudikamo značajniji od stanja koji izaziva gađenje di je sram samo tvoj a nikako u akterima proizvodnje srama. Oni nisu ni svjesni svoje rabote i tu je njihov spas. Oni naprosto vrludaju kroz život ni ne sluteći da ih je demokracija demolirala i zajebala a nikako nagradila već nagrdila.

Krenimo sa ponosom.

DOKTOR

Ponosan sam, ko i svi solinjani, što živim u gradu sa ljudima koji su na diku ,koji nam pomažu da i mi budemo bolji, koji otvaraju tabu teme i dokazuju da se isplati bit pošten, moralan i uzoran.

Takav čovik živi tu, na dohvat našeg pogleda. Taj čovik je morao učinit jedno sitno dilo da bi ga shvatili u punoći ljudskosti. On je odbija primit mito! I to ne baš mizeran iznos već onoliki da ti se zavrti u glavi. Ali on je uradija što bi svaki čovik mora. On je svoju zakletvu ispunija i otvorija analizu njega samog. Njega i njegova života, rada i ponašanja.

Žaj mi je što se o njemu i ranije nije tumačilo na ovaj način jer je svoj život i obrazovanje, stavija u službu zajedništva, zajednice i čovika. On je lječnik sa zavidnon karijeron koja ničim nije oskrinjavljena. On je na uzor kolegama i pacijentima. On, oni takovi, su ta druga strana medalje našeg sumornog stanja.

On je i u svojim Mravincima te Solinu društveno aktivan kroz sport i upravljanje što upotpunjuje pozitivnu sliku.

Bija san na obradi u njegov bolnički odjel, kojim on upravlja, i uvirija se u silnu pažnju i profesionalnost osoblja kojem je na čelu. Toliko kvalitetan pristup pacijentu i inače konzumiran za potrebnih posjeta tom zdravstvenom centru.

Moji prijatelji su znali za moj problem, govorili mi da se upravo njemu obratim kako bi operacija bila sigurnija. Nisan htio.

I nisam se razočara iako san siguran da bi mi on izišao u susret sa savjetom. Nisan htio remetit ustaljenu praksu jer bi time možda nekomu potrebitijem poremetija postupak.

Doktor Perko je budućnost. Takove je potribno isturit na mjesta koja mogu našu budućnost činit boljom.

DEŽURNI SMUTLJIVCI

Ne ističem ovo kako bi sebi priskrbija pažnju i sebe isturija u značaj, već poradi razotkrivanja prakse onih koji sebe i svoj mizeran značaj turaju tamo di in nije misto.

„Poštovani Ante, nažalost moram odbiti vašu nazočnost sjednici općinskog vijeća zbog protivljenja kluba vjećnika DP-a ( 6 vijećnika ). Hvala na razumjevanju!“
Dopis je Predsjednika općinskog vijeća Muća.

Znadete za naš tihi prosvjed pred zgradom Općine Muć gdje smo došli samo upitati one koji su izabrani da nam služe, o namjeri kod Prijedloga izmjene prostornog plana da se naš pitom kraj pretvori u guvno vjetroelektrana, i time nas unakazi za sva vrimena.

U isto se vrime održavala vanredna sjednica općinskog vijeća gdje sam zamolio predsjednika da mi kao zainteresiranoj strani, i novinaru, dozvoli ulazak kako bih iz prve doznao odgovor na naša pitanja.

Demokracija je zajeban sport. Taj sport triba znat igrat a da bi ga igra moraš ga razumit. No, demokracija na Hrvatski način je potpuno isprostituirana što dokazuje i ovaj ogavan čin šestorice predstavnika dijela Mućkog naroda i kraja.

Da čuđenje bude veće, i oni i prosvjednici su tu večer bili na istom tragu i zadatku što se isčitava u odluci koja kaže, van vjetroelektranama iz Prijedloga izmjene prostornog plana, jednoglasno potvrđeno.

O čemu se tu radi? O mržnji! Bez objašnjenja, bez kontakta, bez dokaza za tu ogavnu ljudsku osebinu. Oni su sebi dali zadatak obračuna bez pokrića a sve u službi isticanja snage koja se ogleda u siromaštvu duha i ljudskosti.

Ja tih 5 ne poznajem no jedan član je moj dragi susjed iz mog rodnog sela sa kojim imam od pamtivjeka izuzetno pošten i uvažavajući odnos.

Nisam ušao na sjednicu jer nisam htio remetiti ovaj veličanstven skup mojih sumještana, a zapravo tu ja i nisam bitan.

A ta mizerna politička stranka koristi sve pokvarene alate degradacije svih nas koji im ne pridajemo pažnju niti na naš glas mogu računati. Oni snagom urlanja, prijetnji i „domoljublja“ pokušavaju svoj kratak vjek bezuspješno produžiti.

Moj savjet, i poruka, je da pritisnu tri ministra iz svojih redova da nam; polja budu uzorana, vinogradi posađeni, stoka na pašnjacima, ulaganje u škole i ambulante zbog demografske obnove te da se pokoji gospodarstveni objekt usadi između Svilaje i Moseća.

Dabro, Šipić i Šušnjar pokrivaju sve navedeno. Imadu diplome koje pokrivaju tu razvojnu komponentu.

Eto san osvanija u društvu Pupovca, njihove omiljene igračke. U društvu Novosti jer ne pišem kako im paše. U društvu komunjara, srbendi, jugoslavena i pokvarenjaka bez šanse da im se predstavim što ja ubuduće i ne kanim. Oni su nus pojava i sami sa sebom će se već obračunat.

Jer, oni bez papagajskog ponavljanja „opasnog“ povratka u Jugoslaviju nebi imali teme za raspravu a zapravo svojim ponašanjem oni vraćaju Jugoslaviju u svijest ljudi. Oni su demokrati zabrana. Oni hoće biti dežurni „higijeničari“, na državnom nivou,na županijskom nivou, na splitskom nivou, a evo sad i na mućkom platou.

No ta njihova poruka u zabrani može proizvest niz negativnosti. Inače mnogi popiju te nebuloze pa čovik ni kriv ni dužan znade doživit neugodnosti.

Đaba volit svoj, i njihov, zavičaj, đaba bit koristan, slobodan u svom pisanju, knjigama koje posvećuješ našem kraju, humanitarne akcije koje su vidljive, kad postoje ljudi, u stvarnosti nebitni, da sve to iznerede.

Niz je neugodnosti koje doživljavam no one me ne dotiču a čini mi se da je glavna presuda oko skinute, a ne vraćene, spomen ploče palim žrtvama od fašističkog terora u Muću. Tu spomen ploču su podigli oni kojih više nema, koji da su živi nebi to dozvolili, no potomci ostaju ravnodušni kroz „nebi se miša“

A ja samo pitam načelnika koji je javno objasnija da se skida zbog uređenja doma Mućka Republika, javno obeća da će se popravljena spomen ploča vratit na isto misto.

Zašto nije, e to triba uvijek pitat onoga koji nije ima snage ni volje doć na prosvjed među svoje sumještane. Ti postupci, i ponašanje, imadu zajednički nazivnik. KUKAVIČLUK!

PONOSNI, ODLUČNI I HRABRI

Ko ritko kada jedne nedavne večeri se u centru Muća okupila oveća grupa muškaraca i žena.

Razlog!?

U obrani i zaštiti sebe i svog doma.

Netko očito nedostojan funkcija i povjerenja je izdao nalog da se u nekakvom prostornom planu izvrši intervencija te da se dade mogućnost izgradnje dokazanog zla, vjetro elektrana, pogodujući šporkom kapitalu u službi jeftinog profita.

Ti pošteni ljudi koji su banuli pred općinsku upravu su disali jednim dahom, sa jednom jedinom nakanom, zaustavljanja te sulude ideje, sa porukom da su spremni do kraja kontrirat i borit se svim sredstvima.

Malo tko od prisutnih je znao što te čegrtuše, osim struje, proizvode.

A proizvode niz pojava koje tiraju čoviku straj u kosti. Ekološki su potpuno loše, uništavaju sve oko sebe i izazivaju strah i depresiju kod ljudi sa stanovanjem u blizini. Cijeli napredni svijet polako ih baca u smeće jer su štete ogromne i nepopravljive.

Naš čovik na platou od Svilaje do Mose od pantivika vodi borbu sa škrtim tlom, nebeskim nedaćama, ma nikada nije odusta i odselija jer ljubav za zavičaj je spona koja ograničava.

Ponosan sam na ovu večer dokaznog i pokaznog zajedništva časnih ljudi u borbi za obranu časti i poštovanja svojih korijena.

Možda je ovo, nadam se, iskra koja će potaknut daljnju borbu za razvoj i očuvanje našeg čarobnog zavičaja.

ZNAŠ LI TI

-Alo, stande tren! Znaš li ti ćirilicu?

-Pa učili smo ju u osnovnoj školi. Znan, iako san puno zaboravija.

-A kako naš Andro nije zaboravija!?

-Koji sad Andro?

-Popara, ma Opara bivši poteštat Splita. Eno san pročita njegov osvrt na predstavu Robija K. u splitskom teatru.

-I šta piše?

-Ma nije bitno što piše. Sranje! Već da je to napisa na ćirilici.

-Pa čovik vježba, da se ne zaboravi. Gleda san predstavu i koji klinac ona ima sa ćirilicon?

-Aj ne pravi se lud!?

GLUPOST PLAĆENA 6,2 MILJUNA

Svi mi znademo da ima na stotinu tisuća ćaknutog svita ma ovaj je, što kupi bananu zalipljenu selotejpon na zid, definitivno na vrhu te budalaste piramide.

Čovik pomisli da je normalan, da sve manje više razumi, ma ovo se ipak ne daje razumu.

Što tog krelca privlači jedna banana kad je moga za tu lovu kupit cilu godišnju proizvodnju banana.

Računa li budala da će ona uskoro sagnjijat.

Ili je pobri samo do toga da se za njega dozna, pa makar i ovako.

I što ono kažu!? Putin je normalan, neće on…..

A ja san mislija da je moj pas Laki malo zaosta.

DOŠA A ONI ĆUTE

Ogroman red prid sportskon dvoranon Gripe. Daje li se što mukte?

Jok! Doša Bajaga. Donija dva sata svirke i proizveja urnebesno ponašanje mladih.

Vidin po pisanju da je bilo super. Ma nikako nabasat na osvrt dežurnih higijeničara. Fali mi stručna analiza.

Očito je dežurni za note digod u krčmi zastranija pa ne stigne.

Valja mi upitat Vicka raspravlja li se skidanju Robija K. sa dasaka u teatru.

mm

ABOUT THE AUTHOR

ANTE TEŠIJA rođen je 1953. Spisatelj, kolumnist, esejist. Piše poeziju, priče, romane i aforizme. Služeći se satirom i humorom pokušava opisati svakodnevnu društveno-političku paradigmu društva.