1. Proces proizvodnje je složen i dugotrajan

Najpoznatiji delikatesni proizvod Rusije je crni kavijar. Smatra se da je to najrjeđa vrsta kavijara, jer je od 2007. godine lov na divlje jesetre u Rusiji potpuno zabranjen.

Uzgoj jesetri je vrlo skup posao. Kada su krajem 80-ih i početkom 90-ih jesetre u jatima odlazile mrijestiti se u ušće rijeke Volge, mogle su se loviti uz minimalne troškove. U to je doba u Kaspijskom jezeru živjela velika populacija jesetri. Ali danas se u ribnjacima ova riba uzgaja doslovno od ikre pa do dobi za mriještenje, što traje nekoliko godina. Primjerice, kečiga, koja je najmanja riba iz porodice jesetri, mrijesti se u dobi od 3-4 godine, jesetra s 8 godina, a moruna treba dostići starost od 15 do 20 godina.

2. Najbolji način degustacije je s ruke

U staro se doba koristila ovakva metoda degustacije: kavijar se malom žličicom uzme i stavi na ruku (na dio kože između palca i kažiprsta). Tako su ranije radili trgovci prije sklapanja posla. U pravilu su imali jednu sedefnu ili srebrnu žličicu za sve, svima bi dali malo kavijara i probali. Smatrali su da se na koži okus kavijara najbolje pokazuje. A prije degustacije treba malo pričekati, jer je kavijar uvijek ohlađen, a okus se najbolje osjeća kada je na sobnoj temperaturi.

3. Kavijar je dio prehrane kozmonauta

Najjeftiniji kavijar je “pajusni” ili prešani kavijar. Čim je čovjek počeo proizvoditi kavijar, shvatio je da on ima kratak rok trajanja. Zato su ga stavljali u bačvu s toplom slanom otopinom i tu prešali. Kavijar je upijao sol, a ispuštao vodu.

Prema jednoj teoriji, riječ “pajusni” potječe od riječi “pojas”. Burlaci na Volgi koji su imali težak posao (vukli su brodove) takav su kavijar vješali o pojas, mogli su uzimati po zalogaj i dugo raditi bez pauze. Crni kavijar je vrlo hranjiv, ima visoku razinu bjelančevina i veliku količinu vitamina. Zato je od vremena Sovjetskog Saveza pa do danas prešani kavijar dio prehrane kozmonauta. Ipak, ako još nikad niste probali ovu delikatesu, bolje nemojte krenuti od prešanog, jer je on dosta specifičan.

4. Votka nije najbolje piće uz kavijar

U SSSR-u je najčešća bila kombinacija kavijara s votkom. Ali otprilike negdje do 30-ih godina uz kavijar se pilo žestoko piće od žitarica (u biti viski koji nije odstajao), koje se nazivalo “polugar” ili “krušno vino”.

Postoje dva načina: klasičan, što znači popiti žesticu i uzeti zalogaj crnog kavijara, a može se i najprije pojesti malo crnog kavijara, a okus koji ostaje još neko vrijeme u ustima preliti s 25 grama alkohola (što je u biti jedan gutljaj). Što je okus kavijara mekši, treba biti mekše i piće. Primjerice, uz kavijar od kečige može se poslužiti žestica od pšenice, jer je ona najmekša, uz jesetru bi išlo piće od raži, a uz blago slani kavijar dobro se slažu pića od ječma.

Uz kavijar dobro ide i šampanjac. U njemu, naime, ima šećera koji se uvijek dobro slaže s okusom kavijara. Visoka kiselost šampanjca također dobro ide uz masnu teksturu crnog kavijara. Osim toga, kažu da pucketanje kuglica kavijara podsjeća na osjećaj koji pjenušavo piće stvara na receptorima okusa. Tu je i pitanje ideologije: šampanjac je luksuzno piće, kao što je crni kavijar luksuzna hrana.

5. Prilikom iznošenja kavijara iz Rusije vrijede stroga pravila

Prema ruskom zakonodavstvu, jedna osoba može iz zemlje iznijeti najviše 250 grama crnog kavijara. Pritom se norme unosa u zemlju odredišta ponekad ne poklapaju s normama iznošenja iz Rusije. Primjerice, prema američkim carinskim propisima, dozvoljeno je unošenje najviše 125 grama crnog kavijara po osobi. Ista ograničenja se odnose i na unošenje crnog kavijara u zemlje Europske unije. Kako biste izbjegli da vam osiguranje na aerodromu oduzme kavijar, nemojte teglice pakirati u ručnu prtljagu.