Zločin bez kazne ZP Izdvojeno

APSURDI I PARADOKSI NEKRETNINA U HRVATSKOJ

Katarina Baričić

 |  lip. 24, 2024

Čudna je stvar s nekretninama u Hrvatskoj.

Kako u ovoj državi kupiti svoju nekretninu? Kako zaraditi 200-300 eura koliko je danas potrebno za kupiti neki obiteljski stan, a nisu u stanju dignuti toliki kredit?

Osim Bartulice koji je u stanju dignuti 2 kredita od 300 000 eura.

Jako teško svojim radom. Ali ako ti roditelji ili teta koja nema djecu ostave neku nekretninu, onda si bogataš.

Samo naslijeđivanje, ništa rad

Kakav je bizaran odnos države prema odnosu prema nekretninama, pokazuje primjer Splita u kojem je registrirano 10 tisuća praznih stanova u kojima nije detektirana ni potrošnja struje. A porez koji se plaća za te stanove je nula. Vlasnici ih drže praznima jer ih ništa ne košta.

Štoviše, broj nenastanjenih stanova porastao je za 43 %, na ukupno 600 000 na državnoj razini. A uz te prazne stanove, Hrvatska ima i 231 tisuću vikendica.

APN katastrofa

S druge strane, svaki rad se obilno oporezuje, jer država mora nekako napuniti kasu. A državni intervencionizam pokazao se katastrofalnim: APN subvencije pomogle su onima koji mogu dignuti kredite, ali svima ostalima su porasle cijene stanova.

U najgoroj situaciji su naravno oni koji imaju lošu startnu poziciju: nemaju naslijeđen stan, moraju plaćati podstanarstvo koje iznosi gotovo cijelu prosječnu mjesečnu plaću, a ako nemaš vrstu posla na koji banke odobravaju kredit, onda situacija ne izgleda dobro.

S druge strane, država je enabler onima koji već imaju multiplicirane nekretnine: ako ubireš najam od više apartmana, ništa ti ne znači kupiti još jedan. Kad stranci odluče kupiti nekoliko nekretnina, država im priredi dobrodošlicu tako da od ogromnih najamnina koje ubiru plaćaju toliko simboličan porez da oni u vlastitoj državi umiru od smijeha.

Živimo od djedovine

Kupnja nekretnina je idealan način pranja novca: kupiš nekretninu, i ne moraš objašnjavati gotovinu. A onda nekretnina stvara svoju vrijednost svaki mjesec jer je iznajmiš podstanarima ili turistima. I onda nekretnina radi za one koji je imaju – koji su je naslijedili ili kupiti da bi oprali novac.

Sustav je takav da oni koji imaju nekretnine mogu ležati doma dok im se zarada (za kupiti novu nekretninu) samo slijeva na račun. A oni koji nemaju nekretninu moraju raditi po cijele dane da bi platili podstanarstvo i još zaradili za život.

Apartmani rade za tebe, ne trebaš raditi za njih

Vrijeme je najdragocjenija valuta. A oni koji nemaju naslijedstvo su prisiljeni mijenjati za sate u sate prekovremenog rada da bi možda kupili prvu nekretninu. I uvijek zaostaješ za onima kojima nekretnine koje već imaju kupe novu nekretninu.

To je nekretninska stvarnost u Hrvatskoj koja raslojava ljude, svrstava ih na stranu ili bogatih ili siromašnih. Oni koji ne mogu kupiti nekretninu teško će to i moći jer je porez na rad prevelik, povećava se inflacija, i preostale nekretnine kupit će oni kojima naslijeđene nekretnine zarađuju za one nove.

U zaključku, oni koji imaju nekretnine, imaju ne samo više prostora nego i više slobodnog vremena. A ako imaju više vremena, mogu ga utrošiti na putovanja, odmore i edukacije.

Oni koji nemaju nekretnine moraju više raditi samo da bi bili na nuli. Platili podstanarstvo ili kredit koji će otplatiti nakon 25-30 godina života ispunjenog radom da se otplati nekretnina.

„U prvom polugodištu 2023. prosječna cijena kvadratnog metra novih stanova koje su prodavala trgovačka društva i druge pravne osobe iznosila je 2.326 eura.

Riječ je o cijeni većoj za 1,7% u odnosu na drugo polugodište 2022. godine, te za 6,8% većoj u odnosu na prvo polugodište 2022. godine.“

„Cijene nekretnina u Hrvatskoj nastavile su rasti i u prva tri mjeseca ove godine. Stanovi i kuće skuplji su u prosjeku za 2 posto u odnosu na kraj 2022. i čak 14 posto na godišnjoj razini. Trend je drukčiji samo u Zagrebu gdje su početkom godine nekretnine pojeftinile neznatnih 0,3 posto.“