SD Županija Zanimljivosti ZP Izdvojeno

AVANTURA ZVANA ZIPLINE…

Solin Live

 |  lis. 14, 2018

ZipLine Croatia (31)

ZipLine Croatia (30)

ZipLine Croatia (29)

ZipLine Croatia (28)

ZipLine Croatia (27)

ZipLine Croatia (26)

ZipLine Croatia (25)

ZipLine Croatia (24)

ZipLine Croatia (23)

ZipLine Croatia (22)

ZipLine Croatia (21)

ZipLine Croatia (20)

ZipLine Croatia (19)

ZipLine Croatia (18)

ZipLine Croatia (17)

ZipLine Croatia (16)

ZipLine Croatia (15)

ZipLine Croatia (14)

ZipLine Croatia (13)

ZipLine Croatia (12)

ZipLine Croatia (11)

ZipLine Croatia (10)

ZipLine Croatia (9)

ZipLine Croatia (8)

ZipLine Croatia (7)

ZipLine Croatia (6)

ZipLine Croatia (5)

ZipLine Croatia (4)

ZipLine Croatia (3)

ZipLine Croatia (2)

ZipLine Croatia (1)

Foto/video/tekst: Rebeka Milanović

Nakon nekoliko mjeseci premišljanja, da li se u to upustiti ili ne, kakve mogu biti posljedice, hoće li sve proći kako treba…svanuo je i taj dan, dan za ZipLine.

Što je zapravo ZipLine?

Najprije da pojasnim što je zapravo ZipLine. Naime, riječ je o spuštanju niz žice različitih duljina i nagiba uz pomoć opreme koja je ista kao ona koju koriste penjači i pripadnici HGSS-a, a sve to iznad prekrasnog kanjona Cetina.

Zvuči jezivo, jel’ da?

Dakle, mjesto radnje: Omiš – kanjon Cetine, vrijeme radnje: subota, 13. listopada 2018. godine. (skoro pa petak 13.) Alarm sam za svaki slučaj navila u 07:00 sati jer u ured ZipLine ekipe, na adresi Ul. Josipa Pupačića 4, treba doći u 09:00. Međutim, alarm mi uopće nije trebao jer sam se sama od sebe probudila prije 06:00 sati premda sam kasno zaspala prevrćući po glavi različite scenarije avanture zvane „ZipLine“. Žmireći jednim okom pročitam poruku koju mi je kolegica, koja ide sa mnom „zipati“, poslala tijekom noći.

Ni ona se baš nije naspavala.

Ustajem, odrađujem standardne jutarnje rituale, doduše onaj dio s WC-om je trajao duže jer kako se bližilo vrijeme polaska, panika je na mene doslovno djelovala kao „Dulcolax“. Šalu na stranu, u ruksak sam spremila osobne dokumente, rezervnu majicu, dovoljne zalihe moje Rike, nešto slatko, selfie štap, fotoaparat i rezervne baterije. Ne morate se misliti gdje ćete se s ruksakom jer ga cijelo vrijeme možete bez ikakvog problema nositi na leđima i najjednostavniji je za korištenje u ovoj situaciji.

OK, sve je spremno.

07:45 je, kolegica šalje poruku da me čeka na cesti u 08:00. Ma taman da ću joj odgovoriti: „Dobro, može.“, trčim opet u WC… ha-ha-ha… pišem joj: „Nemoj me čekati, javim ti se kad krenem.“ Sve joj je bilo jasno! Ajde, napokon smo krenule put Omiša i moram priznati da nikad sporije nisam vozila.

Pretpostavljate zašto.

Laganom vožnjom stigle smo na odredište. Kad prijeđete preko mosta, skrenete lijevo i ubrzo ćete s desne strane primijetiti ured naših „Zipovaca“, a iza prvog tunela imate besplatan zemljani parking i nakon što tu parkirate automobil, vraćate se pješice do ureda. Kolegica i ja smo unatoč sporijoj vožnji stigle prve.

Molim vaš potpis!

Kuc-Kuc… „Dobro jutro, mi smo ovdje preko portala Solin Live i imamo rezerviran termin u 09:00 sati.“ U uredu sasvim opuštena atmosfera, za razliku od nas dvije koje smo izgledale pokislo premda je dan bio kao izmišljen.

„A vi bi na Zip je li?“, obrati nam se dobro raspoloženi „Zipovac“ zadužen za papirologiju. Mislim se ja, lako je tebi biti dobre volje kad tu samo sjediš i dijeliš ljudima na potpis potrebne izjave o oslobođenju od odgovornosti. Kolegica je navedenu izjavu potpisala bez čitanja, a ja, onako pomalo skeptično, nakon što sam prostudirala stavku po stavku.

WC

Priznajem, nije mi svejedno, no u tom momentu me taj „Zipovac“ od papirologije dobro nasmijao izjavivši da nakon potpisivanja možemo još jednom u WC.

Pa čovječe, kako znaš da sam doma provela sat vremena na zahodu!? Naša grupa brojala je osam polaznika i za divno čudo sastojala se od više domaćih građana nego turista. Iz ureda se kreće organiziranim prijevozom, 2,5 km uz Cetinu prema mjestu Podašpilje, na početnu točku ture, a to je na zavoju kod srednjevjekovne utvrde Visećgrad. Tu se dijeli potrebna osobna oprema, nakon čega se pješačenjem od 2 min stiže do mjesta gdje se vrši kratka obuka svakog polaznika.

Pozorno slušati vodiče

Potrebno je pozorno slušati vodiče kad tumače o korištenju „Zip“ sistema (s naglaskom na kočenje!), a najbitnije je upamtiti dva signala koja će davati vodič na drugoj strani sajle. Kad se govori o signalima, riječ je o znakovima koje vodič pokazuje u trenutku kad trebate početi kočiti odnosno znaku za otpuštanje kočnice prije samog kraja. Kad ste to usvojili, spremni ste za avanturu života. No, još se treba malo šetati markiranim putem, otprilike 7 min, do početka ZipLine-a, odnosno do prve sajle. Nakon što se popnete uz osigurane stepenice, pružit će Vam se nestvarno lijepi pogled na kanjon rijeke Cetine. 10 min smo se divili pogledu sjedeći na sigurnim stijenama ALI onda je trebalo početi „uživati“ u tom istom pogledu, iz malo drukčije perspektive. I nije baš MALO drukčija. Radi se o prvoj sajli koja je je najduža, najviša i najbrža što znači da ćemo „kliziti“ po 700 m dugoj sajli na 150 m visine pri prosječnoj brzini od 65 km/h. Dok samo čitate ovaj podatak, nije Vam svejedno, a kamoli da se nađete u takvoj situaciji. No, odustanka nema. Što je, tu je – tu smo, gdje smo! Spuštanje grupe kreće na način da se na svakoj sajli prvo spušta jedan vodič, zatim polaznici jedan po jedan te se zadnji spušta drugi vodič no moguće je i spuštanje u tandemu s vodičem, a koju opciju sam ja većim dijelom koristila zbog toga što sam u jednoj ruci držala selfie štap s mobitelom, a u drugoj fotoaparat. (I ništa od toga mi nije upalo u kanjon!)

Prva sajla

Led je, sasvim nenadano, probila moja kolegica u tandemu s prvim vodičem. Krenuše oni tako niz najdužu sajlu, a mi ih gledamo otvorenih vilica sve dok ih nismo izgubili iz vida. Po zvuku sajle znamo da su još uvijek negdje u zraku ali jednostavno ih u jednom trenutku, u onom ponoru od 150 m, više ne možeš vidjeti. I onda preko walkie-talkie uređaja čuješ: „Može, sljedeći!“ Ajmeee, tek je sad zavladala panika, tko je sad na redu.., što je ono govorio vodič.., kad kočim, a kad ne kočim!? Ali kao što sam već rekla, povratka nema i polaznici su se spuštali jedan za drugim, bez ikakvih problema uživajući u prelijepom kanjonu Cetine.

„Tko zadnji magarac!“

Zadnja sam ostala ja i da, slobodno možete reći „Tko zadnji magarac!“, ali morala sam se spuštati u tandemu s drugim vodičem, kodnog imena „Guja“ , kako bih imala slobodne ruke za snimanje. Osjećaj je neopisiv! „Letiš“ na toj „tankoj“ sajli i jednostavno ne razmišljaš ni o čemu. Prepustiš se trenutku, osjećaš se kao ptica i uživaš u prirodnim ljepotama kanjona. I zbilja toj prvoj sajli stvarno nema kraja ali kad nju preživite ostalih sedam je „mačji kašalj“. (OK, malo pretjerujem ali tako nekako.) Iduće dvije sajle su poput poligona za obuku, samo na mrvicu većoj visini, malo većeg nagiba i okružene stablima. Zbilja nisu „strašne“ i dođu kao dodatna vježba za ono što tek slijedi. Kad te dvije onako olako prođeš, već se osjećaš totalno opušteno no onda dođeš do sljedeće dvije sajle koje su na malo otvorenijem dijelu zbog čega se dolazi u „kontakt“ s bočnim udarima vjetra (premda je dan bio takav da zapravo nije bilo ni daška vjetra ali zbog konfiguracije terena tu uvijek nešto puše) pa će biti potrebno davati laganu kontru s kočnicom kako vas vjetar ne bi zanio. Zvuči malo nesigurno ali zbilja nikakav problem. Svi polaznici su te dvije sajle, svaka duljine oko 300-400 m, prošli bez pola muke.

Selfi žica

A sad slijedi „selfie žica“, koja nije strma kao prethodne pa se shodno tome i ne postiže neka velika brzina no dovoljna za držanje selfie štapa bez straha i snimanja savršenog video zapisa za uspomenu. Na toj žici, u potpunosti sam vjerovala kolegici i prepustila se njenom umijeću kočenja dok sam ja sasvim slobodno snimala spust. Ehh, sad je, za mene osobno, uslijedilo ono najgore. Obzirom da sam, prije nego što sam se upustila u ZipLine avanturu, pregledala sve videozapise polaznika objavljene na Youtube kanalu, Facebook komentare, recenzije i sl., znala sam što me čeka.

Guja i Triceps

Zadnje dvije sajle idu doslovno preko rijeke Cetine pa kad ugledate taj prizor s vrha stijene, ona prva sajla na 150 metara visine izgleda znatno manje visine naspram ovih. Međutim, obe su manjeg nagiba tako da se slobodno možete zaustaviti na sredini žice, napraviti poneku fotografiju nakon čega otpuštate kočnicu i „slijećete“ na drugu stranu. Pošto mi ovdje nije bilo baš svejedno, u pomoć je priskočio vodič pod nadimkom „Triceps“ , u čijim sam sigurnim rukama, tj. mišićima sretno preletjela obe, za mene, najstrašnije žice.

Napokon KRAJ!

I to je bilo to! Svi polaznici živi i zdravi. Oduševljenju nije bilo kraja. Odvoženo je osam žica ukupne duljine 2100 metara, a cijeli taj koncept s kojim je krenula skupina entuzijasta, lokalnih penjača i pripadnika HGSS-a, razrađen je do najsitnijih detalja. Kao što ste mogli zaključiti iz teksta, s polaznicima je neprestano jedan od vodiča, a ako se pitate da li su žice stvarno sigurne, dovoljno je kazati kako je svako od sidrišta teško 30 kg te podnose opterećenje od 12 tona. Čelične sajle su nabavljene u Austriji i kako vele, najbolje su na svijetu. Ostala oprema, poput koloturnika, sigurnosnih pojaseva, zakački ili kaciga je od “Petzla”, za koji se priča da je sinonim za sigurnost. Imajući u vidu sve navedeno, lokaciju, kvalitetu i sigurnost opreme, izvrsne vodiče koji svojim šalama razbiju svaki strah (u našoj grupi tzv. „Guja“ i „Triceps“ koje ovim putem još jednom pozdravljam i zahvaljujem na svemu), slobodna sam preporučiti Vam ovu nezaboravnu avanturu nad kanjonom Cetine imajući na umu izreku Winstona Churchilla koja glasi:

„Strah je reakcija, hrabrost je odluka!“

Uživajte u fotogaleriji, a ukoliko se odlučite za ZipLine evo i web stranice sa svim potrebnim podacima: https://zipline-croatia.com/hr/ , a tu je i FB stranica pod nazivom Zipline Croatia.