SD Županija ZP Izdvojeno

ZA BOLJU STOLICU VALJA MAKNIT GUZICU | Sedmorica Ogorana stigla na prosvjed, a ostali?

Ante Tešija

 |  ožu. 3, 2018

Foto: Ante Tešija

Mediji su izvjestili Ogorane kako neki mladi sumještani dolaze organizirano prid zgradu županije na miran prosvjed, točnije, na druženje sa SDŽ županom Blaženkom Bobanom.

Pozivnica je poslana svima nama koji se ćutimo patriotski, ma di bili. Razlog dolaska je vjekovni problem koji tare Ogorane, a radi se o isticanju civilizacijske sramote, nedostatku vode iz špina.

Priznan. Silno mi se svidjela ta ideja te san odgodija važan posao kako bi svjedočija jednom kulturnom susretu gdje bi istresli sve svoje probleme prid nos demokratskoj vlasti, u javnost, uz najavu kako nema odustajanja sve dok bageri ne zaoru suvo ogorsko tlo i dok se ne polože cijevi do naših kuća.

Radova san se susretu sa silno puno svojih sumještana, proćakulat, i učvrstit dogovor o neodustajanju. Ma silno san se razočara. Vidit ću ih tek na derneku kod Svetog Jure, našeg zaštitnika, jer danas nije došao nitko. Skoro nitko.

Tek nas sedmorica.

Naš župan, Blaženko Boban, pristojno je sačekao četrdesetak minuta te shvativši da od susreta sa Ogoranima nema ništa, otišao svojim poslom.

Nemam nikakvo saznanje zbog čega nisu došli organizatori, zakrčeni putevi, čuo sam, nisu razlog a i da jesu, u Splitu i okolo, stoluje toliko ogorana da smo mogli popunit plato pred zgradom bez problema. Dva tri puta.

Nameće se jedno obično pitanje. Tko smo mi zapravo i što želimo?

Gdje je odgovornost, gdje je ljudska potriba za pomaganjem samom sebi?

Isprid gostiona, prodavnica, na balotama, pri susretima gori i ovdi, uvik ista žalopojka. Ogorje je zaboravljeno, niko nas ne šljivi dva posto, lopovi misle samo na sebe, psovke, pritnje, pljuvanje a ono, šupljo u praznom.

Činjenica jest da smo u kvadru odakle se biži i ne vraća. Svega manjka. Voda naročito, a njive sve pod ledinon. Nema stoke. Iz opravdanih razloga, jer i da ima, ne isplati se. Obrađivat njive, nekad hraniteljice, bilo bi suludo jer nema zadruge ni zajedničkog interesa.

Sve u svemu osuđeni smo na pustoš. Sami pripomažemo jer se upravo danas pokaza veliki neinteres.

Reče mi jedan koji se udostojija doći kako se ljudi plaše. Čega? Da ih se ne vidi. Ma zamisli Boga ti. Da ih se ne vidi. A čega se plaše? Tražit vodu. Zar je to zlodjelo? Pa izabrali ste ovu vlast, ona vam je obećala pusto toga i eto razloga da im se dođe prid prag sa opomenom da nije dobro, niti pošteno, zaboravljat.

Naš župan nije zao čovik. On ne biži od nikog i od ničeg. On želi rješavati probleme, a di ćeš bolje od iskrenog odnosa savezništva i suživota. Ja san siguran kako se u njegovu uredu već „kuva“ način rješenja ovog problema. Pa on je naš Vlaj. Svjestan tegoba koje se gori valjaju. A na nama je da zavaljamo ozbiljnost i da dokažemo kako smo spremni podmeć rame za napredak. Danas je bija datum kojim smo mogli bit ubiljuženi na ljudskoj pozitivi i odgovornom odnosu prema rodnom zavičaju.

Ovako smo ispali smišni. Nezrili i neodgovorni. Zapravo ravnodušni. A već sutra će krenuti ćakula kako Ogorje nema šansu preživljavanja. Već sutra će se razapinjat neki drugi, a naše, koji mogu, silno puno mogu, niko neće ni spomenuti.

Nema ni vrapca u Ogorju koji nezna iscvrkutat koalicijske partnere u SDŽ, a jedan je baš ponika iz korijena ogorske suve zemlje i sasvim je ljudski bilo za očekivati da se tamo danas nacrta. Među svoje. Ma bi on, kad bi bilo predizborno vrime.

Poznan neke „veličine“ koji mogu diplomski rad ispisat po raspravama u kafićima, ma kad se ukaže prilika to javno iskazat, nestanu, ogluve, zanijeme i nestanu. A već ovog vikenda će krenit gori i psovat.

Zato, ogorani moji dragi, čekajte gibanje političkog interesa, čekajte mrvice i ne trudite se bit grintavi jer zapravo vi sami sebi ne kanite pomoći.

Da bi sija na bolju stolicu, valja pomaknit guzicu.