Zločin bez kazne ZP Izdvojeno

BRANITELJI SVOJIH INTERESA

Katarina Baričić

 |  sij. 7, 2017

Postoje neke teme koje nikad neće preći u zastaru. Jedna od takvih je nešto poznato kao pretvorba i privatizacija, druga elementarna nepogoda koja je zadesila Hrvatsku nakon rata. Hrvatska ima tek 25 godina, a već ima tako burnu prošlost: počelo je ratom koji je iskorišten da bi se iza zavjese pljačkala javna imovina. 25 godina kasnije, pretežno smo okrenuti turizmu, i to zbog toga što su tvornice uništene. Pitanje je kako bi mi danas živjeli da je priča imala drugačiji tok, da političari nisu pogodovali svojim prijateljima tajkunima i jeftino im ustupili ono što pripada državi? Po cijeloj Hrvatskoj leže olupine propalih tvornica, pogona koje matematički nisu mogle propasti. Priča je uvijek ista: političar potpuno pomiješa privatno i javno dobro, i javno koristi kao privatnu imovinu. Netko im očito treba objasniti razliku između ta dva pojma prije nego što krenu sa pogubnim političkim djelovanjem.

Od svih privatizacijskih priča mogla bi se napraviti jedna duža telenovela u nastavcima, evo samo nekih od njih…

Prvi predsjednik Hrvatske, koji je očito shvatio da je Hrvatska njegovo privatno vlasništvo, je s “poduzetnikom” Brunom igrao tenis, i kao teniskom partneru on mu je prepustio Jadrankamen. A Bruno nema pojma o kamenu, on zna nešto o tenisu. Ali znao je izvlačiti miljune kuna iz firme koja mu je uručena jer je dobio partiju tenisa.

Postoji i druga strana priče: poznato je da je u državnim firmama smanjena učinkovitost, jer državu se ne doživljava kao ozbiljnog gospodara budući da ti ne može tek tako dati otkaz. Ali onda je trebalo raditi na poboljšanju upravljanja u tim firmama, a ne ih se pustiti da propadnu.

Oskarovac u laganju, Sanader, je toliko volio Hrvatsku da ju je htio cijelu uzeti sebi. Najpoznatiji hrvatski kleptoman oštetio je Hrvatsku za milijarde eura zbog provizije od nekoliko milijuna. Kad sudjeluješ u tako visokom kriminalu, najidealnije je sakriti se iza krinke domoljuba. Ako priča o domoljublju na svim vijestima, kratkovidna masa neće ni pomisliti da ti nešto kradeš od nekoga u koga se tako ljigavo kuneš.

Da priča bude potpuna, ti političari ne mogu biti pravomoćno osuđeni, jer su ustavni suci njihovi igrači. Jedna od stvari oko kojih su se složili SDP i HDZ je izbor ustavnih sudaca. Takvi ustavni suci su poništili presudu Sanaderu, i zbog toga je Hrvatska izgubila nedavnu arbitražu oko Ine. Takvi ustavni suci poništavaju presude najvećim zločincima. To i njih same čini zločincima.

The show must go on

Privatizacije pripada prošlom-nesvršenom vremenu, odnosno događa se i danas. Ostalo je još nešto državnih firmi koje su čak i profitabilne. Danas imamo situaciju da nam ministrica gospodarstva objašnjava kako je u najvišem interesu Hrvatske prodati 25 % dionica HEP-a. Naravno, odmah su se javili predstavnici branitelja koji traže svoj udio – nakon što su svoj udio od Ine odmah prodali MOL-u, te žive od dividendi od svog udjela u dionicama HT-a. Oni koji traže svoj udio (čelnici koji kojih je samo sedmero, i koji će vjerojatno podijeliti kolač među sobom), pozivaju se na dionice u ime svih branitelja, dok su se neki (pravi?) ogradili od toga.

Opet imamo primjer branitelja isključivo svojih interesa koji će dopustiti da potone brod samo da bi se okoristili plijenom.