S’moje strane pogleda ZP Izdvojeno

BRAVO TETAK! | S’MOJE STRANE POGLEDA 14

Ante Tešija

 |  lip. 28, 2017

Foto: Solin Live

Jedan mali potpis podrške ispod teksta i slike na našem portalu, dao mi je volju, i valjan razlog, da ipak komentiran događaj koji se zbija 22.06.2017 godine u Solinu.

U Solinu di živin, di mi živi obitelj i od kud’ ne namjeravamo otić.

Solin san zavolija. Solin me primija, nakon Splita, i sa ponoson ističen kako san u mom gradu steka silno puno istinskih prijatelja. U Solinu se ćutin sritan. Nadan se i ubuduće.

Pokušavan bit koristan stanovnik mog grada. Čini mi se i da uspjevam. Aktivan san i nesebično se dajen svuda di triba, di me zovu, di me oće. Ko me razumi.

A ja san slobodan čovik. Običan slobodan čovik. Onaj koji ljudsku slobodu cjeni, štuje i podržava.Jer jadan je čovik ako to blago izgubi. A još jadniji ako dozvoli da mu ju ukradu.

Na ovi dan, Državni praznik, dopalo me da isprid Društva, čiji san član, položin vjenac prid spomenik Domovinskom ratu. Sa ponosom san prihvatija tu čast i punim srcem se naklonija onima koji su svoj mlad život položili na oltar Domovine.

Sa nama je u društvu bija poseban gost. Junak, heroj, Domovinskog rata. Junak kojemu je potribno spomenut samo ime, jer sve drugo bi bilo nepotribno i suvišno isticat. Jer to drugo, njegov život i djelo, svi mi jako dobro znademo. Za naklonit se do poda.

Bili smo u društvu Predraga Freda Matića.

Položili smo vjence na dva spomenika. Onima koji su svoj mlad život, hrabro, poklonili slobodi da bi smo mi, i naša dica, danas slobodni koračali u budućnost. Položili smo ih kao i prije kao što kanimo i u budućnosti.

Sve je bilo savršeno i ovijeno iskrenošću do trenutka kad smo se zaputili na nastavak druženja.

Do trenutka kad je nečiji TETAK uzeja tumačenje sloboda čovika u svoje ruke.

Tetak je jednostavno, iza naših leđa, vjenac, kojeg san zadnji dotaka, bacija u riku.

Tetak je tim činom pljunija na Državni praznik, na branitelje, na spomeničku baštinu, na stanovnike Solina, na gradsku vlast i na zdrav razum.

Tetak je pljunija i na mene. A taj nečiji tetak me niti ne poznaje. Nema on pojma o mom životu kao i ja o njegovu. Upravo bi nepoznavanje tribalo bit razlog poštivanja i respekta.

On je uradija što ja nikada nebi. Što svi članovi našeg Društva ni u ludilu nebi. Što nebi, uvjeren sam, ni građani Solina.

Danas sam na gradskom pultu u ruke uzeja letak naslovljen, “Božić za Mateu”, sa zamolbom pomoći jednoj mladoj djevojci, sportašici, nesritno stradaloj. Potrebna je svakodnevna briga a za rehabilitaciju trebaju silna sredstva koja obitelj nema.

Za mene nema dvojbe.

Pozivam ovom prilikom sve građane Solina da se pridruže humanitarnoj akciji kako bi naša mlada sugrađanka dobila novu šansu za bolju budućnost.

Prvom prilikom ću predložiti članovima našeg Društva da više ne kupujemo vjence već da novac preusmjerimo gdje je potrebniji.

Onima kojima odajemo počast dovoljan je jedan cvjet.

I sad ono što me posebno zanima. Zašto se toliko mržnje kotrlja ovin našim prostorom? Zašto se krešu grane suživota i sije strah? Komu to triba? Koji je tu motiv i razumsko objašnjenje?

Suživot nam triba. Zajednički interes je u razvoju Grada i društva kojemu pripadamo. Di nam je odgovornost? Solin je Grad mladosti. To se stalno ističe. A isticati nije dovoljno, potrebno je puno više kako bi im omogućili kvalitetniji hod ka životu u budućnosti. Život začinjen slobodama, poštivanju, ravnopravnosti i toleranciji.

Život di se neće dešavati ovaki nerazumni treni.

Kojim objašnjenjima se kani opravdat ovi gnjusni čin, kojeg je izveja nečiji tetak.

Volija bi da se demokratski izabrana vlast u našem gradu izjasni i osudi ovaj, i svaki drugi, neljudski postupak.

Da li je ovo izveja tetak sam?

Bojim se da nije.