ČAROLIJA PISME I OBIČAJA DALMATINSKE ZAGORE U GRADINi
Nema lipšeg osjećaja od trena kad si ispunjen silnon ljubavlju spram svom rodnom kraju u evociranju davni trena kojima si svidočija u svom odrastanju.
Sjajni ljudi, čuvari tradicije i uspomena, po jedanaesti put su prošetali Solinom te nas u kultnoj Gradini podariše čarolijon spomena.
I uvik, nanovo, bivamo zavidani i opčinjeni nekim davnim zemanima kad je upravo bilo tako, a nostalgija zapasa grudi da se ćutiš ko povratnik u davnu prošlost kad su nam preci, gordi i stameni, podarili život kojim smo upućenu u svjet da bi živili kako dokono vrime traži.
Zato tribamo istaći zahvalnost svim akterima koji nam tu bajku nanovo podastru jer moramo biti svjesni koliko truda iziskuje ta njihova ljubav i potriba da budu stjegonoše u borbi kontra zaborava.
Na solinskoj Gradini smo svidočili “sudaru” zrelosti i nevinosti, a u malom Antoniu iz Radošića san upravo vidija sebe kako nejak svidočin svemu onome što me stvorilo i opredjelilo.
Hvala vam svima, bez posebnog isticanja, na vašem nemjerljivo bogatom daru a ja se uzdam kako se niz neće prekinuti no za to vam triba garancija nas samih.
Garancija suradnje i poštivanja.
Hvala vam od srca što ste ovu sparnu večer učinili posebnom. Zašto posebnom?
Jer ste vi posebni!