ZAGORO MOJA
Ante Tešija
S’moje strane pogleda ZP Izdvojeno
ČESTITKE
Ante Tešija
ČESTITKE
Prije par dana ne posebnom lokalitetu Kliške tvrđave održana je svečana sjednica općinskog vijeća Klisa, povodom dana općine i blagdana sv. Roka zaštitnika mjesta.
Ovom prilikom, sa posebnim motivom, čestitam načelniku općine Jakovu Vetmi i svim klišanima na postignućima koja su evidentna, na politici kojom osiguravaju da jedan prostor i njegovi ljudu budu uzor svima kako se to radi.
Mladi načelnik kojega njegovi sugrađani sa pravom dugoročno “koriste” najbolji je primjer kako takove ljude triba gurati na odgovorna mjesta jer sa takovima se osigurava nesmetan hod u bolju nbudućnost.
Za Klis san vezan jer je na trasi mog čestog putovanja u rodnu zagoru pa iz prve ruke znadem da se “tu nešto radi”. Kliška zagora zapasava veliki prostor pa kad vam njegovi stanovnici sa ushićenjem pripovidaju o kvalitetnom odnosu sa svojim načelnikom, pa kad se uz to i sami uvirite, onda ostaje i pinkica ljubomoro zašto i nas takovi nije zapao.
Prolazak kroz Prugovo je viran dokaz ovih navoda a uređen prostor nudi pečat i rukopis mladog načelnika. Kad uz to pogledate sjajan video uradak prezentiran na svečanoj sjednici onda sa pravom tvrdimo da Klis i klišani imadu razlog slavit svog načelnika i njegovu ekipu.
Još jednom iskrene čestitke.
ALISA U ZEMLJI ČUDESA
Glasogovorniku HC-a.
Dobar dan, Solin live, podsjećam Vas da ste mi rekli kako je zahtjev za tehničkim pregledom gotovog odvojka u Solinu, za Mravince, Kučine i istočni dio grada predan prije misec dana a danas saznajemo da je to zatraženo prije par dana. U čemu je problem?
Odgovor vam nije potribno prenijeti. Sve u svemu kao o svemu. Muljanje, trljanje…..
Da se razumimo, u ovom osvrtu nije rič o našem gradonačelniku već o pojavi koja se provlači svuda di začeprkaš. Hvala mu na obavjesti kako će rampa biti tehnički pregledana 28.08. ’24.
Što sugerira da bi otvaranje iste bilo oko Male Gospe.
Svi skupa sa njim djelimo frustruacije oko ovog mizernog problema jer zapravo problema i nije tribalo biti. No prvi čovjek grada triba biti i prvi “grintavac” kad se pokaže da nešto ne gre kako triba. Triba bit glasniji i odlučniji jer povjerenje građana se upravo gradi na tim postavkama.
Solin je Grad u kojem se svako malo realiziraju novi projekti. Gradi se, uređuje, planira no ne smije se stajati.
Ipak, rampa će biti vična a ovo zajebavanje i zabavljanje dokonih u HC-u, i šire, bit će zaboravljeno.
LUĐAČKA PIROMANIJA
Ko, i kako, je izazva požar u Rupotini?
Samo su dva načina moguća. Piroman ili nesvjesna budala. Svejedno, malo ih toga djeli.
Stravično je bilo gledat po sparini kako vatreni jezici gutaju zelenilo i prite kućama. Kako da čovika te scene ostave normalnim? Svi smo mi potencijalne žrtve budala kojima ne znamo, ili ne želimo, stati na kraj.
A moramo, i možemo, jer ovakve zgode su direktna prijetnja koju svojim neangažmanom sami potenciramo.
Ima li više što za izgorit? Ima li smisla sumnjat u namjeru jer interes guta kao i vatra.
RAMPA SMRTI
Trajekti su bili veliki dil mog života svakodnevna potriba. Trajekti su toliko bitni, i važni, za naš morski I priobalni život. Trajektima ovako skrojena obala i Država mora poklanjat izuzetnu pažnju.
Tri života je prugutala nemar i nebriga pod pokrviteljstvom onih koji nisu kadri odgovorit zahtjevima koji su pred njih postavljeni, imenovanjem na te odgovorne položaje.
Vično pitanje! Postavljaju li se, biraju, kadrovi po kvaliteti ili po nekom drugom nakaradnom načinu?
Zašto se kod nas odgovornost baca ustranu, zašto hijerarhija ne trpi dešavanja, kad bi se tim činom stvarali uvjeti drugačijeg smjera?
Zašto kupujemo starudiju, na moru, nebu i zemlji? Postajemo teren za odlaganje otpada.
Zašto smo uništili svoja velebna brodogradilišta? Kadrovi su nam se razasuli po svitu jer svit cjeni ono što vridi.
Samo kod nas se nevridno pakuje u šušur celofan pa ne čude svakodnevne tragedije za koje je teško krivca tražiti di ga nema.
A dobro znademo di je, samo se pravimo gluvi, slipi i nijemi.
DI SI TI BIJA POBRO
Izbori su u nas hrvata na posebnoj i visokoj skali interesa. Nema značajnijih događanja od izbora. Naprosto živimo za te dane a kad dođu ostajemo doma.
Ma zato grintamo, analiziramo i popujemo do besvjesti.
Nema stvora koji hoda a da se ne ita u to područje jer on sve najbolje znade.
A biramo li mi uopće!?
Jok! Mi smo potpuno nezainteresirana masa koja samo čeka. Čeka i pizdi bezveze.
Evo su nam sad izbori za predsjednika države. Imamo i kandidate. Bit će ih još baren duzina.
Već se traže mane kandidata. Bože sačuvaj ćakulat o kvaliteti. Mane su te koje određuju šansu.
Poseban kandidat se istaka i odmah kreće “bombardiranje” lika i djela. Naime, najveća falinka se ogleda u činjenici da je bija član SK. I ne bilo kakav član. Kadar! Mladi kadar sa željom uspona u partijskoj hijerarhiji.
Zašto u hrvata ta činjenica bode oči? Zašto se to tretira ko smrtni grij? Jer je to trend.
O kojem se ne razmišlja već kojeg se eksploatira. Nema ti pobro moj prođe u hrvata ako si bija član zloglasno imenovane kategorije.
E sad što je i sam otac Domovine bija istaknuti član to se ne računa. Što je barenko 60% istih ujedrilo u novu družinu, to se briše. Ali oni koji su ostali van škafetina i ne srame se svog “bivšeg” života za njih je spremna giljotina srama i poniženja.
Ja ne volin muljatore. Oni uz mene ne piju kavu.
Zašto se novi kandidat nemušto ograđuje od svoje komunističke prošlosti? Jer je to trenutno potribno, jer je to “sramota” koju moraš zbacit sa pleća.
A ja bi mu možda da svoj glas da se isprsija i reka istinu.
No istina je obična kaša, pa ko kutlačon što zagrabi, eto mu.
SVRATIŠTE DOMA STARACA
Uz politiku Hajduk je omiljena tema. A ima se tamo materijala za analizu.
Novinar, aj ako smiš napiši da Hajduk vodi ulica?
Evo napisa san što mi je sugerira drag i trezven čovik koji olako ne upada u euforiju već razmišlja.
A onog trena kad se vratija Perišić, najavija Rakitić, doša Gatuzo, odabra klinac za tehnika a potpuni anonimus za predsjednika kluba, napisa san da ništa novog ne očekujem, dapače.
Evo, sićate se čaršije i vapaja “Vrime je”, dođošmo do “Mrš ća”.
Takovi smo. Hajduk ima ime, navijače, i ništa drugo.
UVOZNI EKSPONATI
Gledan mu facu. Mlad momak, roba tridesetak godina, obrijane glave, sav u crno, u “spornoj” majici, sav u ushićenju staje prid kameru i valjda konta, nu nek me moji vide.
Sve što je izgovorija nije vridno spomena. Uobičajeno. No kad je na kraju u stavu mirno podiga desnicu u firer stav tada je vrag odnija šalu.
Na tu scenu se ne isplati ljutit. Triba plakat.
Plakat u spoznaji neznanja i lakoće bjednog življenja jedne mlade osobe koja je tek krenula u ozbiljan život.
Zašto? I tko mu je u tintaru utuka tu stravičnu fašističku činjenicu, ostaje za poslije. Ma bojin se da ovaj smjer kojim se poneki kreću ne nudi baš razlog za virovanje u mladost koju čeka njihova budućnost. Jesu to jedinke, ma one koje lako zavaljaju masu a masa traži živo meso.
Da stvar bude pogubna, isto lice dobi i nove prezentacije samog sebe po medijima. Zašto? Komu bi to tribalo bit na listi interesa.
Ja san iz Širokog. Njegov je odgovor.
PRIČE SA TRAJEKTA
Možda san neobjektivan, ma ova predstava me baš oduševila. Sumnju u objektivnost moš tražit jer san sa svojom pričom bija dil predstave, oduševljen načinom na koji je ispričana a pošto se okolo mene uvik dešavaju posebnosti nije moglo ni ovaj put proć lišo.
Mogu li upoznat lipšeg sebe?
Bila je moja zamolba osobi koja je odglumila moj lik iz događaja koji mi se desija jednog davnog zemana ’73 godnine na trajektu Ero, od Supetra ka Splitu.
Dao san ruku izuzetno zgodnoj glumici Monika Vuco Carev.
Eto, ženi su dali ulogu.
