S’moje strane pogleda ZP Izdvojeno

DAN ISTINE

Ante Tešija

 |  pro. 20, 2019

Ovi nediljni dan je od presudne važnosti .

Padala kiša oli ne, puva vitar ili ne, bolija vas zub ili ne, na biralištima će se ispisati nova stranica povjesti. Valja nam birati. A birati je najslađi oblik ljudske potribe.

Stajat će mo u omotu od kartona sa kemijskon na špagu i sa listom nakićenim nepoznato poznatim imenima koji nas vabe da baš njemu poklonimo svoju pažnju, i u ruke sudbinu.

Ovi nediljni dan smo podvrgnuti općoj inventuri te će se negdi okolo ponoći točno znati sa kojom, i kakvom, „robom“ Hrvatska kani dalje ubirati plodove na svjetskoj rasprodaji. Tu noć ni jedna statistika, porocjena oli analiza bolje ne može ocjeniti naše stanje od zbroja poklonika koji su koristili olovku, i onih kvarljivih čija se guzica nije udostojila pomaći.

Raznolikost je bogatstvo. Raznolikost izbora ima smisao samo onda kad se to čini odgovorno, sa puno svjesti i razloga utvrđenog kroz dokazne materijale kojima smo u prošlosti svidočili.

Ofrlje i interesno zaokruživanje uvodi nered u daljnju suživotnu utakmicu te je za očekivati nastavak novog raslojavanja i novih ideoloških zamki za „uspješno“ kotrljanje u provaliju sivila.

Čovik je jedinstveno biće. Jedinka različita od svih u prošlosti i budućnosti. Čovik ima samo jedan poseban dar, i mogućnost, a to je da sebe pozicionira na skalu vridnota zbog koje se ne triba sramit. Ovaj dan, i oni tren među kartonskim koricama, on svojim odabirom ispisuje mišljenje o samom sebi. Na stranu što on bira drugog čovika, on je ovdje bitan. Onaj na bilom papiru sa brojem isprid svog imena je samo mogućnost odabira a upravo taj odabir nudi ne samo odgovornost već i bogatstvo tvog učešća u kreiranju budućnosti.

Ostanak na kauču i odmahivanje rukom su neupitni dokazi neodgovornosti i trulosti člana društva kojem pripada. Život je kreacija. Arhitektura. Umjetnost. Muzika. Život je silna mogućnost aktivizma a on se ogleda u tvom odabiru. Mrtvo promatranje i uzaludno blejanje, dan nakon, čine od čovika bjednu sjenku i svrstavaju ga u najodgovornije šetače kroz život. Zapravo je pravo ime za njih, štetočinje.Nuđenje odabira i odbijanje izjašnjavanja jest nakaradnost koja nagriza rič demokracija, jer istinska demokracija se sprovodi tek onda kad su iscrpljena, i konzumirana, sva ponuđena prava ma i obveze.

Na ovi nediljni dan u oni okvir od kartona posist će pedesetak posto Hrvatskog građanstva. To nije reprezent odabira. To nije ništa. To je prevara samog sebe i to je novi oblik totalitarizma izmuzenog na naš poseban način.

Ovu nedilju valja izići. Ponuda je izuzetno skromna i ne nudi neku posebno kvalitetnu mogućnost izbora. Od humorista do bezvezista, mala je razlika. Ukrcalo se tu i ponešto drugačijeg ma ništa što bi čovika radovalo. No i u tom metežu postoji manje zlo pa bi ga trebalo nagraditi, jer kad ti je svejedno onda će se ta svejednost okititi teškim bremenom nasamarenosti.

Izbori su opasni. Naivnost odabirača zna biti učinkovita, a potpisana punomoć za zastupanja ne daje pravo na ispravak. Godine se tu upetljaju a kroz taj rok se ispreplete puno toga što nisi htio. Ma si svojom neodgovornošću ponudio. Đaba ti opravdanje „zajeba san se“. To si morao ranije razmislit.

Sva sila interesa se ovih dana valja prostorom oglođane nam Domovine. Amateri nude profesionalizam a profesionalci se ponašaju amateriski. Mnoge „zlatne“ ruke su dignute u arju, na predaju. Kontaju kako nisu bitni, dovoljno hrabri i da je to i tako sve unaprid plod svjetskih moćnika te da smo mi samo mrvica na globusu, koju raznosmjerni vitrovi turaju kud hoće.

Ako je tomu tako, čemu bilo koji trud. Uvik možeš bit rob. Rob nije nikakva novost. Robovi su stoljećima bili glavni kotači opstanka čovječanstva. No rob je izuzetno zajebano biće. Samo onda kad skuži da ima pravo, i mogućnost, iskobeljat se iz kanđi dokone i guzate vlasti.

Kroz vikove se čovječanstvo samo sobom bavilo. Raslojavalo. Stremilo ka „nebesima“ a kad se dokopa te slasti teško se bilo dobrovoljno spuštati na niže. Obično to nisu činile istinske vridnote, jer povjest je pokazivala kako su oni što su najviše pizali i koji su zaduživali čovječanstvo, ostajali obični i ljudski.

Ujedrilo smo u vrime gdje se mami. Mamci su slatki samo na ričima. Mamci su samo da te se dovati za gušu a kad te „umivenost“ zgrabi, teško je taj okov razbiti.

U našoj sadašnjosti demokratske laži, sva sila patuljaka dobiva šansu. Izmižu iz nekih čudnih mračnih kantuna, obogaćeni sumnjivim kapitalom pa podjelom mrvica, mrvičarima, traže ekvivalent u vlasti. Iz njihovih žvala se cide med i mliko. Iz njihova opusa poruka nikada nećete čut što je neugodno za vaše uho.

Oni vas naprosto vole. Oni su vam budući otac i majka. A vaše je, da bi ste se tog dokopali, samo jedna sitnica za urdit. Zaokruži ga.

Lipo je biti van tog okvira. Lipo ma i opasno ako većina odluči bit vanka. Tada ona mizerna manjina ispisuje i vašu sudbinu po svojim nakaradnim zakonima, njihova opstanka.

Izađite, putem razmislite i odaberite.
Već sutra možete likovati oli grintati. Odabir i izlazak su trenutno najvažniji.

Ako ste ostali doma, vi niste akter. Vi ste zapravo samo broj u pustim statistikama. Vi ste sebi natovarili na pleća etiketu ništavnosti.

Jer, svtko onaj tko zanemari samog sebe, i svoju dicu, nije dostojan spomena.

Izađi pa makar pogriješija. Nove šanse će i tako vrimenom doći.