Kolumne ZP Izdvojeno

Dr. sc. Viktor Simončič: 200 Glupolovka

Solin Live

 |  tra. 4, 2019

“Najvažnija ljudska težnja je težnja za moralnošću u našem djelovanju. Naša unutarnja ravnoteža, čak i naša egzistencija ovisi o tome. Jedino moralnost u našem djelovanju može dati ljepotu i dostojanstvo našem životu.” Albert Einstein

Ovo je 200. poučak. Prije dvije godine, kod objave 100. poučka sam napisao kako za brojiti do 100 treba vremena. Do 200 treba više. Napisati 200 različitih priloga zahtijeva malo više. Po poučku trebam nekih 10 sati rada. 200 x 10 = 2 000 sati. Više nego godina rada u nekoj tvrtki. Razmišljam zašto pišem, a da za to nisam plaćen? Moram. To je jače od mene. Tražim logičnosti, pojašnjenje i objašnjenje u postupcima kojima svjedočim. Ne na način biti »protiv«, ne na način kritičarstva, već na način razuma. Mog stupnja razuma, ograničenog mojim znanjem i mojim iskustvom, a iskustvo mi šutjeti ne da. Ima li to smisla? Može li pomoći? Meni pomaže. Da ne napišem pukao bih. Ovako malo puknu neki drugi.

Poučci su nastali umjesto drugog dijela knjige Društvo umanjene vrijednosti – prvi dio https://zg-magazin.com.hr/wp-content/uploads/2015/07/V.-Simoncic-DRUSTVO-UMANJENE-VRIJEDNOSTI.pdf na pisanje koje me potakao rad na projektu županijskog centara za postupanje s otpadom Biljane Donje (Zadra) prije skoro 10 godina: „Odbijajući da podilazim domaćim ljenčinama i stranim ekspertima širokoga spektra, onoj podvrsti kojoj postaje važna samo forma, a koja se zbog domaćih ljenčina širi po državama s novom demokracijom kao epidemija, ponovo sam proglašen za žrtveno janje, iako sam u hijerarhiji projekta bio samo „mali od kužine“. Ukazao sam na nelogičnosti sistema postupanja s komunalnim otpadom i nepotrebno visoke cijene koju će neopravdano plaćati građani. Bahati strani eksperti, koji su već stisnuli „copy“ na nekom dokumentu kojeg su radili u „Bugarskoj ili Tadžikistanu“ i samo su u lijepo oblikovane korice trebali stisnuti „paste“, podržali su ono što nigdje ne postoji i što nitko nije vidio. Rekli su da tako žele u Hrvatskoj. Čak sam kao domaći, iako u timu rade eksperti s engleskog govornog područja, proglašen krivcem i za nerazumljiv engleski jezik radne verzije dokumenta. Voditelj projekta, kako bi si osigurao daljnjih par tjedana mira, prihvatio sve pritužbe i „kao fintu“ stavio me na led. Da malo pričekam, da se malo ne javljam krajnjim korisnicima, da im nepotrebnim pitanjima ne remetim ljetnu „siestu“. Povećali su mi ugovor za deset dana, samo da ne radim ništa.“ A radni dan su mi plaćali kao da sam i ja stranac. Više za dan nego netko za mjesec.

Imao sam pravo. Studija izvodljivosti je propala. Nastala je nova. Ovih dana se ide se u realizaciju. Ne bih to volio zbog žitelja Zadra i okolice, ali kao da se neuspjeh ne može izbjeći. Zašto? Pa lokalni igrači su isti. Oni su odabrani po kriteriju kako se već kod nas biraju kadrovi za najsloženije projekte. Važno je da su naši, a za znanje tko te pita.

Ovo je samo jedan od najmanje 200 sličnih opisanih u poučcima. Pišući nikako nisam mogao razumjeti zašto propadamo. Zašto nas svi pretječu, a još prije „demokracije“ smo mi bili ispred tih? U 18. poučak sam sam izgleda razumio kakvo smo to društvo. Društvo u Glupolovki. Tada sam stanje glupolovake ilustrirao s primjerima postupanja tadašnjih lidera Milanovića i Karamraka. Urednik Boris, da njega nema ne bi bilo ni poučaka, možda bi nastao drugi dio knjige ali sada s naslovom Društvo bez vrijednosti, hvala mu i na strpljenju i ustupljenom prostoru, ali i brizi da ne pretjeram i ne budem tužen za kakvu duševnu bol ili nesanicu, rekao je ovo je ipak malo previše. Još nije vrijeme. 18. poučak nije objavljen.

Danas, dobre tri godine kasnije, mislima da mogu ponovno postaviti pitanje: „Znate li što je to Glupolovka?“ Glupolovka je stanje, ali i ne samo to. Jednostavno, glupolovka je nešto što je sve i ništa. Ona je svugdje oko nas, a i vidi se i ne vidi se. Ona je i imaginarna i opipljiva. To je i onaj koji na nju lovi i tko se na nju uhvati. Ona je sredstvo za umirenje i za dizanje pritiska na 1000 i sredstvo za uspavljivanje ne spavanje. Ona vas razveseli i rasplače. Glupolovka je veselje za narod i tuga tog istog naroda.

Ako vam još nije jasno što je glupolovka, budite pažljivi. Ona se najlakše prepozna prije izbora. Iako posljedice traju stalno, i stalno jačaju, jednom uhvaćeni u glupolovku ostaju „glupolovine“ za sva vremena, a oni koji hvataju naviknu se i (po)ostaju „glupolovci“. Da li vam je sada jasno što je glupolovka? Da budem iskren nakon desetljetne upotrebe glupolovke teško je da se razumije što je to, a još je teže razumjeti bilo što. Glupolovka je ono kada zauvijek ostanete njeno dijete, bilo da ste jednom u nju uhvaćeni, bilo da ste na nju lovili. Glupolovka je i ono u što se na različite mamce lovi ista lovina. Glupolovka ne razlikuje glupolovca od glupolovine.

Glupolovka nije samo jedna. One se slažu kao babuške. Znate one ruske lutke od kojih se u velikoj nalazi cijeli malo manja, u ovoj još manja …… Postoji globalna glupolovka, unutra koje je niz onih kao na primjer Europska unija, a unutra nje države, unutar država županije, gradovi i općine, a unutar njih državne i javne tvrtke, pa ……. Unutar svake lobiji, banke, revizijske kuće, dvorski savjetnici, povjerenstva, dodvorički mediji, nadzorni odbori i uprave, pohlepa i želja da se nekog podjarmi, ovisni sudovi i sve vrste institucija sistema ….. i građani koji ne vide, ne čuju i šute, uljuljani u glupolovstvu.

Znam da nije lako opisati što je to glupolovka, možda primjeri pomognu. Globalna glupolovka je kada bogati traže od siromašnih da smanje emisije stakleničkih plinova, a sami troše i naš i njihov kapacitet okoliša. Glupolovka je i kada se rasturi država kao Irak, jer su navodno imali kemijsko oružje, kojeg nisu imali. To je i Arapsko proljeće. Malo manja glupolovka je kada EU zabranom štapića za uši i plastičnog držača za balone želi riješiti problem plastike u moru. Nacionalna glupolovka je kada država daje garancije npr. Uljaniku, potroše se milijarde bez da se grade brodovi, a najodgovorniji, ministri financija i gospodarstva kažu da oni nisu krivi, iako su morali kontrolirati svaku kunu. Regionalan glupolovak u državnoj glupolovci je na primjer Marišćina, za koju se ministar Ćorić prijeti da će ju zatvoriti, a ne prozove i prijavi DORH-u odgovorne, sve dosadašnje ministre i direktore Fonda. Lokalna glupolovka je kada samovoljom gradonačelnice jednoj generaciji djece u Sisku nije dozvoljeno bavljenje hokejom unatoč novo izgrađenoj ledenoj dvorani. Glupolovka je i kada sin suca, koji je malo duže studirao i položio ispit tek na drugom sveučilištu postao najbolji izbor za suca u sudu kojem je temelj baš taj ispit, jer je ostavio najbolji dojam. Najbolji dojam je ostavila i novoizabrana direktorica nacionalnog parka Krka, koja nema doktorat, nema kompetencije i sve puste kvalifikacije i certifikate kao neizabrana, jer je ostavila bolji dojam. Kako postoje vjerujem i neke ekstra i de luks glupolovke, jedna od njih je kada institucije sistema trebaju godine da uhvate za kokošarsko falsificiranje putnih naloga u uredu Vlade, kada se gube sudski spisi, kada zbog nemara suda ili vještog odugovlačenje jednih i nevještih (?) na drugoj strani u zastaru odlaze predmeti i čini nepravda ljudima, kada, kada bivši ministar za milijunsku štetu u eurima mora oguliti pet kilograma krumpira, kada se za dvije stabljike marihuane dobije 2 godine, a za heroin i opremu za dilanje samo nož u ruke i guljenje krumpira, …. i kada se prepisuju i/ili kupuju diplome i kada bakica plaća za prekršaj s biciklom, a ……

Naravno u svakoj glupoliovci postoje i oni koji su drugačiji, koji smetaju i glupolovcima i glupolovinama. Njih svi smatraju neprijateljem, samo zato jer ne pristaju na paradigmu glupolovke. Umišljam si, da sam zbog poučaka i ja neprijatelj. Što je s vama? Razmislite da li pristajete ostati u glupolovci? Jedan izlaz je „Irska“, a drugi je „Irska“ ovdje! Možete li pomoći?