Kolumne ZP Izdvojeno

Dr. sc. Viktor Simončič: Kako bogatstvo utječe na zdravlje

Solin Live

 |  lip. 18, 2019

Simptomi bolesti se javljaju iznenada, kao što iznenada nestanu. Danas u Parizu, a sutra ne možeš od kuće do suda. Mogu se pojavljivati i na način da djeluju samo par sati, pa se i sudski procesi ne mogu duže odvijati

Slobodan je i neovisan samo onaj koji misli. (Ludwig Feuerbach)

Nije lako niti njihovim odvjetnicima. I oni, valjda pod težinom procesa (p)obolijevaju. Kod sirotinje to nije tako. Kod njih se parnice nikada ne odlažu. Oni nisu bolesni. Vjerojatno i zbog toga jer se zdravije hrane, a i ne prejedaju se. Čak su i njihovi odvjetnici zdraviji. Rijetko pobolijevaju. Čudi me medicinska struka. Oni su svjedoci stalnih bolesti bogato dovedenih pred sud. Kako to da kod njih nije proradilo malo profesionalne odgovornosti i zašto nisu istražili fenomen utjecaja otkrivenih marifetluka na zdravlje. To je tema vrijedna više disertacija. Bio bi to veliki doprinos svjetskoj medicinskoj baštini. Utvrditi zašto je utjecaj otkrivenih marifetluka na zdravlje tako poguban. Vjerujem da bi mnogi znajući za to već u primisli na marifetluk od njega odustali.Jedno je sigurno – na zdravlje u Hrvata najviše utječe bogatstvo. Gdje se to vidi? U sudskim procesima. Bogati kojima se sudi često pobolijevaju. Zdravstveno stanje zna biti tako zabrinjavajuće da se čak 20 godina ne može održati parnica jer je uvijek netko bolestan. A i simptomi bolesti se javljaju iznenada, kao što iznenada nestanu. Danas u Parizu, a sutra ne možeš od kuće do suda. Mogu se pojavljivati i na način da djeluju samo par sati, pa se i sudski procesi ne mogu duže odvijati.

Bogati znaju više

Bogati znaju više pa traže premještaj s jednog na drugi sud. Kako samo bogati znaju da je sud na kojeg su upućeni neobjektivan? Kako znaju da im neće biti pravedno suđeno? Kako znaju da je onaj drugi sud OK, kada neki drugu bogati taj sud smatraju nepravednim i možda čak korumpiranim, pa traže da njihov predmet ide na onaj sud kojeg neki drugi bogati smatra nepravednim i korumpiranim? A to da neki sud neće suditi pravedno zna i Državno odvjetništvo. I oni traže nekada premještaj predmeta s jednog na drugi sud.

Zašto je to tako? Sud čine suci, a ne zgrada. Znači li to da su suci na jednom sudu nesposobni, skloni nepravdi ili ne daj Bože korumpirani, a na drugom nisu? Posebno je sve zamršeno jer sud koga netko proglasi nepoželjnim iz inih razloga za drugog predstavlja upravo poželjan sud.

Vodeći su za predsjednicu Povjerenstva za sukob interesa izabrali za njih najpogodniju osobu. Prethodna je čini se (pre)ozbiljno shvatila posao i nije se dala kontrolirati. No ne lezi vraže, i nova je predsjednica (pre)ozbiljno shvatila posao i na red su počeli dolaziti Vladini »kapitalci«. Na koncu i premijer vezano za Agrokor. I onda dolazi hrvatska »kvaka 22«, pa se premijer dosjetio da je predsjednica prije radila u nekoj udruzi koju je financiralo par tisuća tvrtki, a među njima i Agrokor. I premijer je tu otkrio sukob interesa. Gospođu predsjednicu treba izuzeti iz odlučivanja. Kako? E to nitko ne zna, jer je kao kod mnogih naših zakona i tu je ostala nedoumica. Ispada da će tumačenje morati doći od Ustavnog suda.

Nova »kvaka 22«

I eto nove »kvake 22«. Kod nas su suci Ustavnog suda (i) u ovom slučaju u konfliktu interesa zbog činjenice da su izabrani političkom voljom. Ako je predsjednica Povjerenstva u konfliktu interesa, prema mom znanju logike to su i suci Ustavnog suda – ako je premisa 1: političkom voljom izabrani suci su potencijalno većinom u konfliktu interesa, a premisa 2: svi suci Ustavnog suda su izabrani političkom voljo; conclusio: suci Ustavnog suda su većinom potencijalno u konfliktu interesa.

Može li Ustavni sud presuditi u ovom slučaju? Odgovor je da ne može jer – premisa 1: Ustavni sud odlučuje većinom glasova; premisa 2: suci Ustavnog suda su većinom u potencijalnom konfliktu interesa; conclusio: o izuzeću predsjednice Povjerenstva ne može odlučivati Ustavni sud jer je većina sudaca u potencijalnom konfliktu interesa.

Za premise i konkluzije je kriva moja profesorica logike iz gimnazije, već davno pokojna profesorica Košković. Do kakvih sam zaključaka došao, kao da je da nisam dobro razumio. Kao da je danas neka druga logika. Za ilustraciju stanja u društvu se često čuje da ako nešto izgleda kao patka, ako hoda kao patka, ako pače kao patka, onda to sigurno nije patka. Kao da smo stvarno u Orwellovoj državi, gdje je većina uvjerena kako je »2 + 2 = 5« i gdje vrijedi:  »Ono što vidite, to se ne događa«. I zato kod nas vrijedi druga logika.

I vrijedi da oni gore trenutno mogu kako hoće. Zato i polako ali sigurno zaostajemo za svima, pa čak i onima koji su nam do jučer gledali u leđa. Tješi da svatko može kako hoće, ali nitko nije mogao koliko je htio. Jedino da ovi današnji nisu dokučili neki novi način? Nekako mi se najbliže čini ono s armijom uhljeba.