ZAGORO MOJA
Ante Tešija
DUH NIKOLE TESLE
Katarina Baričić
“Ne žalim što su drugi pokrali moje ideje. Žalim što nemaju svoje.”
Možete li zamisliti duh kojeg nije briga za profit, već samo za dobrobit čovječanstva? Da nečija osnovna motivacija nije okoristiti se, već napraviti nešto dobro za sve ljude?
Zvuči nadrealno, ali takvi likovi, iako iznimno rijetki, su postojali. Jedan od njih je definitivno Nikola Tesla, čovjek toliko ispred svog vremena da ga je jako teško staviti u bilo kakve okvire.
“Ja nemam obitelj. Samo želim nastaviti s radom. Novac bi mi samo smetao.”
Tako je razmišljao Nikola Tesla. Ali nažalost, kao i svi altruisti, i on je bio okružen profiterima koji su lešinarili nad njim na svakom koraku.
Da svi razmišljaju kao Tesla, svijet bi bio potpuno drugačije mjesto, neprepoznatljiv.
Nije važno je li on Hrvat ili Srbin, važno je da je bio superioran po svom osjećaju za moral. On je sam rekao da se ponosi svojim sprskim podrijetlom i hrvatskom domovinom – tako da zauvijek utiša one koji se prepiru oko njegove nacionalnosti. Zgrtanje profita nije bilo u njegovom kodu razmišljanja.
Nikola Tesla bio je, kao i svaki genij, izrazito fokusiran na ono što radi. A čitav njegov fokus odlazio je na kreaciju. On je imao toliku moć imaginacije da je mogao cijeli projekt završiti u svojoj glavi.
“Znanost je osobna perverzija, osim ako ima kao svoj krajnji cilj poboljšanje čovječanstva.”
Tesla je ukran od čovječanstva. On je htio osigurati čovječanstvu besplatnu električnu energiju. Ali mislite li da bi centri moći to dopustili, da čovječanstvo nije ovisno o struji? Njima ne odgovara da ijedna država bude neovisna. To je odraz stanja čovječanstva. Genijalci kao Tesla nisu poželjni zbog svog altruizma, budući da to nije unosno centrima moći.
Nakon što su mediji proširili vijest o Teslinoj revolucionarnoj ideji o besplatnoj energiji za sve ljude, razgovor bankara bio je sljedeći: “Novine pišu o nekom Tesli koji želi praktički besplatno davati energiju. Ako se stvari budu tako odvijale, mi ćemo izgubiti monopol.”
Thomas Alva Edison je prije svega bio lukavi poduzetnik, a tek onda znanstvenik. Kad je shvatio da ga je Tesla pretekao sa izmjeničnom strujom, te da će biti na gubitku jer je previše uložio u svoju istosmjernu struju, bacio se u prljavu kampanju širenja laži i propagande o tome kako je izmjenična struja (koju danas koristimo) smrtonosna. Ne znamo koliko je životinja Edison usmrtio u svojim nemoralnim pohodima u kojima je želio uništiti Teslu. Za utjehu, Tesla je zapamćen kao genijalni znanstvenik, a Edison kao prevarant i propagandist.
Imamo 5 Teslinih izuma za koje su drugi dobili Nobelovu nagradu. Trebao je biti najbogatiji čovjek na svijetu, a umro je u siromaštvu. Nakon njegove smrti, FBI je zapečatio njegove dokumente. Ako je tu bilo nešto korisno za čovječanstvo, to nećemo saznati.
To je duh Nikole Tesle, čovjeka koji je izmislio 20. stoljeće. Takav duh je endemska vrsta.
Priča o Nikoli Tesli je zapravo tužna priča (ili priča s nesretnim završetkom) jer je najveći Teslin san – omogućavanje besplatne struje čovječanstvu – opstruiran. Čim su prepoznali što Tesla zapravo želi, onemogućili su mu daljnji rad. Štoviše, usmjerili su fiziku na potpuno drugu stranu, gurnuli Einsteina u prvi plan i skrenuli pažnju na diskutabilnu teoriju relativnosti. (Ipak, Einsteinu se nešto mora priznati – kad je upitan kako se osjeća najpametniji čovjek na svijetu, odgovorio je da to moraju pitati Nikolu Teslu).
Onemogućavanje Tesle u ostvarivanju plemenitog cilja dovodi nas do sljedećeg zaključka: Najveći problem čovječanstva nije problem nedovoljnih resursa. Nije ni loša raspodjela dobara. To su samo posjedice.
Najveći problem čovječanstva je moralni problem. Samo zbog moralnog pada postoji toliki jaz između bogatih i siromašnih. Na svijetu ima dovoljno resursa za sve ljude, ali isključivo zbog pokvarenosti (moralne degradacije, eng. corruption), neki koji imaju previše žive na račun puno više onih ostalih koji imaju premalo. Najveća tragedija čovječanstva je da kritična masa ima drugačiji fokus: usmjerena je na to kako izvući korist, umjesto kako iskoristiti svoje talente da bi svima bilo bolje.
Tako je jednostavna formula – ako je ljudima oko nas dobro, i nama će biti bolje. Kakvo je zadovoljstvo u tome da živimo u enklavi raskoša okruženom apokaliptičnim prizorima društva uništenim korupcijom?
Za svijet nema nade dok njim budu upravljali nemoralni ljudi.
“Najveći ljudi su oni koji promiču i žive najviša moralna postignuća.” Budimo svi bar u tom dijelu poput Nikole Tesle.
I je li doista bitno koje je nacionalnosti?
