|  |  | 

S’moje strane pogleda ZP Izdvojeno

GDJE JE HRVATSKI TALOG?

 

 

Žena mi parićala Bogovski obid i ni bilo druge već poć u konobu i ulit u bokal Bogovsko vino. Moje crno vino, ko god ga je kuša oda je priznanje majstoru. A ja van volin crno vino. Obid brez njega zame i nije obid.

Šok san doživija kad mi je na kaneli počelo kapljat a nikako pristojno curit. Nestalo! Muko Isusova kad san ga uspija popit!?

Ipak san ima za obid a poslin obida me čeka posal bez odlaganja. Očistit bačvu. Iznija san ju van u dvor, pored špine i podignuvši poklopac zaključin kako se silno puno taloga nakupilo na dnu. Valja to oprat, izlit u kanal koji vodi u cestovnu kanalizaciju pa nek ode di mu je misto.

Nakupilo se toga, valjalo je vode i deterđenta potrošit da se ukloni kako bi dogodine ponovo spravija novi biser za moj grkljan.

Po obavljenom poslu krenen put kauča odmorit umorne stare kosti i poslušat što nudi dalekovidnica. Prije neg san zadrima čujen mili glas našeg premijera, a njega valja trezveno poslušat. Jer, pobro moj, toliko visoko rangiran demokrata mora bit saslušan uz logično očekivanje kako ćeš čagod kvalitetnog, i poučnog, čut.

Ima san što i čut!

Moj premijer me ničin izazvan usporedija sa talogom kojeg san taman prosuja u kanalizaciju.

Prošla me volja za snom. Grdno san se naljutija i počeja beštimat. Odma san ukuca tu rič i progugla ma bi mi spoznato oduzelo puno vrimena da prenesen.

Zato triba reć jednostavnim ričima. Talog je otpad! K’o nešto gnjilo, ukiseljeno, plisnavo. Ma k’o govno! Sve najgore što se stvara u procesu, što triba bacit, uništit.

Poštovani demokratski izabrani premijeru Republike Hrvatske, tko vas je ovlastio i dao vam pravo da me javno nazivate TALOGOM društva. Prevedeno, po vama ja san otpad koji je kroz ovo vrime sazrivanja Lipe Naše dospija na dno i k’o takovog me triba odstranit da bi vi mogli normalno konzumirat slobodu demokracije.

Kojom ispitnom metodom ste došli do te spoznaje, gdje ste me stavili na vižitavanje i tko su majstori koji su potpisali nalaz?

Teško je prožvakat sva događanja u posljednje vrime no neka su toliko upečatljiva da ih ne možeš mimoić. Vi ste akter političke scene, vas su izabrali da budete vodeći administrator, knjigovođa i glasnogovornik naše sudbine. Vi ste to htjeli, uspjeli ste i za očekivati je bilo da nam budete vođa dostojan poštovanja. A jeste li?

Ja nisan glasač vaše partije. Ja se nisan, kao i nigdje devedesetih, sklonija i potražija ćućanje blagodati uz člansku iskaznicu. A znadete li zašto? Jer san odgojen da živin slobodan. Ćaća, radnik, me naučija mnogo čemu što oblikuje slobodna čovika i to je najveći dar koji san moga poželit. S’tom značajkom ću i umrit radostan jer san se uvirija da san tako i dicu usmjerija.

Poštovani premijeru vi ste  barjaktar i nije vam nimalo lako. Onomad, kad ste se kanili natjecat za mjesto predsjednika vaše stranke upravo sam ja, naivan, širija beside među članovima HDZ-a, mojim prijateljima, da vama daju povjerenje. Moran priznat, parili ste mi moderno, obrazovano, svjetski manira usmjeren čovik, te san se uzda’ kako ste vi najbolji izbor na dobrobit svih nas.

Pošto ste sami rekli da u svom autu imate mobitele, ekrane, i da pomno pratite sve portalsko, pa ako ste slučajno zabasali na moju kolumnu u „Solin live“ mogli ste nać niz rečenica koji potvrđuju moje zadovoljstvo vašim izborom. Ako niste, potražite.

Poštovani Andrej, upali ste u kašetu brokava i nije vam lako. Potpuno san uvjeren da radite mnoge stvari koje u normalnom stanju slobode nebiste. Vaš izbor.

Branite dvojicu notornih hulja koji su u proteklih par dana izrekli zastrašujuće tvrdnje o zdravstvenom stanju našeg predsjednika Države. Zašto ih branite? Zar je moguće da su njihove uzde oko vašeg vrata toliko opasne pa nemate izbora? Zar je vridno, i pošteno, da sve nas koji se grozimo takovog tumačenja, i dižemo svoj glas, nazivate TALOGOM?

Poštovani premijeru, sloboda je najuzvišeniji cilj svakoga čovika! Onaj koji tomu ne teži, ili dozvoljava da ga se obuzda, postaje, i jest, običan rob nevridan pažnje i poštovanja.

Sve što ste izrekli, u presudi o nama sa dna kace zapravo govori o vama. Demokracija nije u okviru kojeg ste vi skrpili. Možda se to vama tako čini i tu je vaša tragedija. Neću reći da ste izgubili kompas no krenuli ste putem koji vam je netko nedoličan trasira ne želeći vam dobro.

Demokracija nudi izbor. Nudi mogućnost izbora bez podilaženja odgovornosti koju ti netko kani nametnuti. Ta vrimena smo stresli sa leđa. Tu praksu bar ja ne rabim. Za koga ću ja glasati, i podržavati, to je moj sveti izbor! Tu ne dozvoljavam pačanje kao što se sam ne pačam. Milnović je izabran na najdemokratskiji način. Direktno. Bez liste, bez pozadine. Svojom osebnošću, stavom, karakterom i programom koji je svima bija dostupan. Za njega, takovoga, je glasalo priko milijun hrvata. Čisto ko suza. Legitimitet čvrst ko armirani beton.

Čemu misao o izglasavanju nepovjerenja? Što sa nas miljun i kusur? Kanite li nas štogod upitat? Držite li do miljun i kusur mišljenja?

On ima svoj mandat. Presuda slijedi nakon isteka. Ronjanje je usputno kako mandat prolazi. Vi ste očito nezadovoljni tim izborom svog naroda. Ovi miljun su građani čiji ste vi premijer. Oni su vaš teret, vaša odgovornost i vaš sud. Tu nema milosti.

Vi se ne kačite na „presudu“ člana vaše stranke. Običnog člana, jer nigdje nije izabran na državnu dužnost. On je vaš uteg jer ste se ogradili od njegovih vulgarnih izjava i uvreda. Zašto tu niste pokazali zube? On, a ne vi, traži proglašavanje predsjednika Države nesposobnim, čitaj bolesnim, i pokretanje razrješenja dužnosti. Tim njegovim blesavim eskapadama pljuje na nas milijun i nešto jer smo eto u svojoj blesavosti dragocjen glas poklonili; „…osobi sa simptomima psihičke bolesti već visoko uznapredovane“. Ne znači li to da smo i sami pod tom dijagnozom.

Zašto ste mu „zapljeskali“ i stali u obranu nazivajući nas koji se grozimo te retorike, običnim talogom društva.

Možda se komu ne sviđa način izražavanja predsjednika Države, neobičnog jer nismo na njega naviknuti no to spada pod povećalo komunikacija a nikako na štetu za društvo.

Šteta se upravo desila isti dan kad smo proglašeni TALOGOM, a to je odlazak Hrvatskog gospodarskog bisera, LEDO, u ruke stranca. To je tragedija Hrvatskog naroda a nikako greza rič upućena vičnom akteru političkog prostituiranja, Pupovcu.

Malo po malo naša svetinja se seli u vlasnički list stranaca. Običnom čoviku koji muku muči sa preživljavanjem ta tema nije dostupna no stvarnost je greza a računi stižu na naplatu.

Upitate li se digod poštovani premijeru zašto svaki dan umire veliki broj Hrvatskih branitelja koji su život i zdravlje riskirali da obrane Domovinu koja se danas rasprodaje na svjetskom „buvljaku“?

Žalosno je i uvredljivo da notorni kavgađija, odbjegli osuđenik, trenutno kreira priču o žalosnom Hrvatskom pravosuđu. To je tema kojom se vi premijeru morate uvatit u klinč a nikako da sam vam ja i milijun tvojih građana TALOG sa kojim se kanite obračunat.

Poštovani premijeru, najmanje što od vas očekujem jest da mi se izvinite! Znam da nećete. Ja sam vam nebitan. Ko mušica u dosadnom roju, remetim vaš mir i ne  aplaudiram na slipo.

Uvatite se glavne teme, pokrenite zamrle vene društva da počme teći briga Hrvatskog čovika o samom sebi i Državi koju jedino imamo. I ja i vi smo prolazni. Kratak je naš rok. Možemo uradit puno tek onda kad nam je stalo, kad upregnemo kola budućnosti za našu dicu a nikako da se bavimo TALOGOM.

Pravi talog se nalazi na nekim drugim adresama. Pokušajte ga pronać. Smrdi, zaudara.

 

 

 

mm

ABOUT THE AUTHOR

ANTE TEŠIJA rođen je 1953. Spisatelj, kolumnist, esejist. Piše poeziju, priče, romane i aforizme. Služeći se satirom i humorom pokušava opisati svakodnevnu društveno-političku paradigmu društva.