Nekategorizirano Zločin bez kazne

GDJE JE NESTALA BUDUĆNOST?

Katarina Baričić

 |  velj. 7, 2017

Često kod nas neki samoprozvani domoljubi postavljaju sljedeće pitanje:

Tko voli, a tko ne voli Hrvatsku?

Najveći huligani, mrzitelji Hrvatske nisu oni koji javno žale za bivšim režimom. Najveći kleptomani državne imovine nisu jugonostalgičari, već oni koji se kriju pod maskom domoljublja. Nikad ne biste pomisli da je ispod te maske krije, bar sudeći po postupcima, nesaglediva mržnja prema domovini?
Najveći veleizdajnici Hrvatske i svih njezinih stanovnika su oni koji su bili na ključnim funkcijama dok je Hrvatska bila na rasprodaji. Možda se ponavljam, ali javnost mora postati dosadna s tim temama, toliko da odgovornima prisjedne, toliko da se požele sami baciti u provaliju.
Jer u tome se krije odgovor o tome zašto vasa djeca nemaju budućnosti. Zašto će vaša djeca biti prisiljena da traže posao u ekonomski neprivačnoj zemlji? Koji je razog zašto vaša djeca nemaju riješeno stambeno pitanje?

Jer je bivši premijer prodao budućnost vaše djece za izdašnu proviziju tako da bi njegova kćer mogla luksuzno živjeti u New Yorku. Jer je prvi predsjednik države podijelio strateški važne firme domaćim tajkunima. Jer je svatko tko se mogao okoristiti to i napravio. Neki su uhvaćeni isključivo zato što su se oteli kontroli. A isto kao što alkoholičar ne može kontrolirano piti, tako ni kleptoman ne može kontrolirano krasti.

Mi ne možemo shvatiti tu razinu pohlepe. Ne možemo razumjeri zašto neko treba ukrasti milijune kad se može sasvim dobro živjeti sa puno manjom cifrom. Već se bezbroj puta pokazalo da to tako funkcionira – jednom kad omastiš brk, nema povratka. Oni su duboko potonuli u živo blato pohlepe i kleptomanije, te u kaljuži moralne degradacije ne shvaćaju kolika je njihova odgovornost.

Možemo raspravljati o psihološkim razlozima zašto je to tako – kako netko može doći do te razine da uništava zemlju u kojoj žive i živjeti će tvoji potomci? Uvijek se gleda samo trenutna korist. Privatni interesi nisu nešto odvojeno od nacionalnih interesa – privatni interesi su ujedno i nacionalni. Zašto svi pričamo o uređenim zemljama kao da je to neki nedostižan san? Mi smo mogli živjeti u toj mitskoj uređenoj zemlji, ali sami smo odabrali živjeti ovako.

Ljudska priroda je svugdje ista – ljudi će se na bilo kojoj geografskoj širini i dužini pokušati okoristiti. Razlika je u tome kako se ona regulira. U nekim ekstremnim društvima za krađu ti odrežu ruku. Naše društvo je na drugom kraju spektra – za krađu se izvučeš jako jeftino jer ionako si dobar s ustavnim sucima koji te oslobode – ako uopće završiš u zatvoru. A javna sramota ionako nije važan faktor – bivši premijer i ostali žive u svom svijetu potpuno odvojenom od ostalih. Nije problem u ljudskoj prirodi, već u tome da nema kazne za počinjeni zločin.

Oni su egzekutori naše budućnosti. Pretvorili su nas u koloniju zapadnog svijeta. Oni nisu samo opljačkali samo jedno poduzeće – oni su ukrali nešto mnogo više od toga – našu budućnost. Kolika bi trebala biti primjerena kazna za egzekuciju jedne nacije? Vaša djeca će vjerojatno emigrirati i postati jeftina radna snaga u stranim zemljama koje znaju bolje zaštititi svoje nacionalne interese.

Jednadžba je jednostavna – ako ekonomski uništavaš zemlju, uništavaš je i demografski. Ako mlade obitelji nemaju dovoljno resursa, u prosjeku neće ni produžavati vrstu. Ili će imati manji broj potomaka nego što bi imali da žive u izobilju.

Ljudi moraju prestati biti ovce i početi povezivati tko je odgovoran. A oni koji su odgovorni moraju snositi posjedice. Ako već institucije ne funkcioniraju, moramo uzeti pravdu u svoje ruke.

Za opće dobro trebalo bi ih u najmanju ruku zatvoriti. I idući put kad neki ministar predloži prodaju nečeg što je ostalo – autoceste, vode ili struja – postavite pitanje Qui bono (u čiju korist).

Vrijeme je za egzekuciju egzekutora. Ako veleizdajnicima odrežemo ruke, možemo se nadati boljoj budućnosti. Jer više nikome neće pasti na pamet da se pokuša okoristiti.