ZAGORO MOJA
Ante Tešija
S’moje strane pogleda ZP Izdvojeno
GOLE ČINJENICE
Ante Tešija
DOMOVINSKI PAKET
Čemu!? Čemo ovi igrokaz i zezanje naroda? Čemu kad je svima jasno što se kotrlja iza tragično komičnog narodno „tobožnjeg“ etno kola vlasti.
Svima nam je jasno, još u izborno paradnoj noći, da je dobivena nova vlada. Voljom naroda i demokratskom smicalicom to je i ostvareno.
No valja „ozbiljnost“ umjesit u tjesto da nabubri, da podigne razinu odgovornosti i da se sastružu naivne izjave i oboćanja.
Valja puvat u rog omame kako bi na koncu sve bilo po špagu.
DP je obična interesna grupa sazidana od interesa ma bez potribne armature da se održi na dulji rok. Zapravo njima, tim etno domoljubnim manekenima, i nije u interesu da dulje traju. Ova izborna etapa će polučit svoj rezultat.
No ostaje pitanje vjerodostojnosti, stare i nove vlasti, i njihov status se pomno secira i prate potezi i u prostoru van granice.
Neće biti lako objasnit EU partnerima zašto je srpska manjina najednom nevažna za dokazivanje širine i brige o tim našim sugrađanima. Zašto najednom Pupovac ne vridi a do jučer je bija prva i najtvrđa grana vlasti?
Tribat će to objasnit ako novi partneri ustraju u očuvanju kakvog takvog obraza.
Tribat će progucat činjenicu da eto i notorni bezveznjak na čelu Srbije manjinca hrvata stavlja u svoju vladu.
Zato nas ne zajebajite, oformite vladu i nosite se sa tom „slatkom“ brigom.
04.05.’80 KAD JE SVJET STAO
Činjenice su najslađe-najbolnija istina.
Tu nema vrludanja, tu nema namigivanja interesu, već suočavanje. Sve van činjenica je laž i spada u interesnu manipulaciju koja služi iznositelju u neke van ljudske norme ponašanja.
Dobija san na ekran tekst i valja mi ga virno prenit. Isti tekst bar sam sto puta pročita, u različitim verzijama u proteklih 44 godine. Doduše pročita san i stotine „pokušaj“ obmanjivanih brljotina koji su se uvik pokazivali ko laž i neutemeljeno paradiranje sitnavelji.
04.05.1980 godine u ljubljanskoj bolnici umra je jedan Čovjek.
Zastave na Buckinghamskoj palači, Captol Hillu, Kremlju, Elizejskim poljima, Hofburgu i širom svijeta spuštene su na pola koplja.
Održana je, prvi i posljednji put u povijesti, sjednica Ujedinjenih naroda sa samo jednom točkom. Proglašeni su višednevni nacionalni dani žalosti u više od 80 zemalja svijeta. Na sahrani je bilo 209 delegacija iz 128 zemalja, 31 predsjednik republike, 4 kralja, 6 prinčeva, 22 predsjednika vlada, 11 predsjednika nacionalnih parlamenata.
U Vatikanu su jedan i jedini put u povijesti zvonila zvona, u katedralnim crkvama služene mise zadušnice.
Zar je potribno išta drugo dodavati.
U mom zavičaju vridi poruka vezana uz pokope ljudi.
„Po sprovodu se vidi kakav je čovik bija!“
VEĆ SE ZNOJIN
Velike vrućine su izgledne. Velike prometne gužve su činjenica od koje ne moš pobić.
Već sada u predvrime se ćuti ona trauma kad se mičeš metar po metar i psuješ sve u šesnaest.
Sto puta san pisa o tomu no tradicionalno je to puvanje u prazan, i šupalj, rog.
Negdi san peška tekst vezan za jahturinu nekog rusko ukrajinskog vlasnika a koja je pod sankcijama i priti se prodajom. To, tko koga, me ne zanima no privlači pažnju obavjest di se neka druga jahturina istog Putinova pajde parkirala na sigurno.
Uz to se navodi da je tu ista grdosija našeg dičnog brokva meštra. Istog „meštra“ kojemu je naša Država, točnije HC, a inaša lokalna vlast dala mogućnost zarade uz izgradnju „čuvene“ solinske Širine.
Zašto baš njemu koji sa cestogradnjom nema veze, njemu koji se ita svugdi di se može masno zgrnit lova, njemu koji je splitski stoljetni biser, škver, administrativno priselija na kopno u Zagreb.
Naš Gradonačelnik i Župan često ističu silne potribe uređenja ovog prostora, puno se toga i realizira, ma mene čudi zašto oni „muče“ što sugerira da im nije stalo. Zašto ne dignu na viši nivo ovi gorući problem koji pomalo postaje dominantna točka smutnje.
Zašto to čvorište nismo dali kinezima, jer da jesmo već bi se davno ćutilo olakšanje.
DERNEK KOD SV. JURE U OGORJUKL
Ko i svake godine vridni čuvari tradicija i uspomena našeg zavičaja i ovaj put su obavili svetu zadaću.
To je dan kad se u naše malo misto sjati „sve živo“ i dovedu pusti gosti.
To je dan kad se rado skita, pita i snima.
Tako san i ja nanovo ima šansu objasnit mojim gostima neke činjenice. Krajolik je sav u zelenilu, puste neobrađene njive pod cvjetnim aražmanom no njih je posebno zanimalo.
-Di je ona škola o kojen si bija dosadija pišući?
Odveja san ih na misto „zločina“. Čudu nije bilo kraja.
-I ovo ovako godinama strš, plaši i propada? Komu je to u interesu? Zašto?
Bila su pusta pitanja na koja nisan zna odgovor.
-Pa naš Župan je, čita san u Slobodnu, ovu i sve druge vake nudija po jednu kunu. Zar nitko nije bija zainteresiran?
-Evo i ja tebi nudin kil jabuka po kunu!
Samo nudin jer iman jabuke ma ti ih ipak neću prodat.
-Znači to je samo „nako“!?
-Baš to. Amo mi u obilazak, pokazat ću vam još pet ovakih znamenitih zdanja.
Pokaza san sve područne napuštene škole, prazne, načete i ko strašila upozoravaju i „tumače“ eto kakvi smo mi ljudu u odnosu na njih koje su nas odgojile, obrazovale, u svom toplom krilu.
A tek šetnja uz bistru našu Vrbu i spoznaja da se namisto uređenja izletišta tu dozvolila potpuna devastacija magično mogućeg prostora od nekih mešetara bez pokrića.
Jeb’ga, to su činjenice.
AJ NAPIŠI NEŠTO O OVOMU
Zamoli me prika koji ima turistički objekt u Sevidu na samom kraju SDŽ-a ka zapadu.
Naime, konačno, stiže voda u taj žedan prostor koji broji cca 600 objekata.
Odzvonit će biznis cisternama koje su od utrška zobljale dobar bokun. Dugo se vukla ta trakavica da bi ovih dana počelo sa prvim metrima polaganja cijevi.
Ništa novo, uobičajeno. EU fondovi su dali ruku a VIK će zajedno sa općinom Marina realizaciju dovuć kraju.
No on, a ni ja, ne razumije uvjete priključka. Iako je potpuno jasno da glavni vodovi dolaze do granica parcela a ostalo ide u vlastiti trošak, buni dopis općine kako je upravo potribno sa njima sklopit ugovor o DONACIJI 2000 eura za komunalni razvoj mjesta Sevid na moru.
-Pa to je dobro. Misto triba oplemenit.
-Ali zašto je to uvjet priključku kad priključak plaćamo posebno?
-Jes’ pita u općinu?
-Da. Kažu da se tako mora jer da nema drugog načina uređenja mista. Kažem im da smo mi već puno se nadavali ma pomaka nema. Struju smo sami financirali, glavni put sami izgradili pa…
-Znaš što. Plati i raduj se što ćeš imat normalnu opskrbu vodom. Tražite od općine spisak komunalnog opremanja i jašite na tomu. To je vaše pravo a njihova obveza.
-A ako nas zajebu?
-Spada u rizik. Rizik je uvjet. A uvjet je da si na sve spreman. Odriši kesu i ne pitaj.
-Lakoj tako!
