Grad Solin ZP Izdvojeno

GRAD PRIJATELJ DICE, NAJMLAĐI GRAD U RH, “RAZBACUJE” SE POMOĆU

Neven Gabrić

 |  srp. 28, 2019

Ovih dana mediji izvješćuju koliko će pojedina lokalna zajednica u SDŽ-u izdvojit svojih proračunskih sredstava u kupnji knjiga i pribora za nesmetano obrazovanje naše, svoje, dičice.

Čitan, onako, površno što se kani, no mene zanima što moj Grad kani iskrcat za svoje malešne prijatelje.

Iskreno, ja san bija uvjeren da će tu moj Grad i njegov gradonačelnik odrišit kesu do dna, i biti primjer u dokazu kako nisu isprazne česte tvrdnje da pod Kozjakom, u susjedstvu stare Salone, uz Hrvatski Jordan, stoluje vlast koja je najbolji prijatelj mladima.

Nema onog mikrofona, kamere, pera, koji nisu zabiljužili stalnu hvalu upravo tih vlastodržaca kako su oni spremni ne ručat, ne oprat zube, ne ić na godišnji, samo da bi dokazali privrženost svom mlađahnom naraštaju do kojeg drže ko do svih Božjih zapovidi. Svi Hrvatski gradovi se mogu sakrit u mišju rupu spram onomu što se ovdi čini za podmladak i njihovu vičnu brigu za što bolje sutra.

Eto, pročitah, o kojon pomoći se radi pri nabavci knjiga i materijala. Normalno, pomoć je jednokratna. Tu se spominju i primanja roditelja ko uvjet, te broj dice. Iz higijenskih razloga neću spominjat iznos jer on je toliko mizeran, i ograničen, kako nije vridan spomena.

Meni se inače uvik gadi kad slušan tu velebnu brigu o mladima, i o statističkom pokazatelju kako je Solin koplje iznad svih. To hvaljenje nema njihovo objašnjenje, a ono se ogleda samo u činjenici što se u Solinu toliko gradi da se iz Splita i okoline mladi bračni parovi tu skuće jer je i pinkicu jeftinije.

Ne spominje se kako je svaka ledina građevna, kako je zbijenost tolika da su dvi zgrade toliko blizu kako mogu pit kavu i ćakulat svatko na svom balkonu. Bitan je komunalni doprinos a nikako briga o normalnom suživotu.

Činjenicu da mladi bračni parovi Solin biraju ko svoj dom, ove HDZ-ove vlasti rado pretvaraju u neke druge promotivne svrhe.

Nije mi bilo teško krenut sa papirom i olovkom te priuptat neke mlade koji koriste Gospin otok za igru dičice.

Evo redom što sam saznao.

-Došli smo u Solin jer je tu bilo stanova za prodaju i bili su jeftiniji od Splita. Lipo mi je tu a ja i žena i dalje radimo u Splitu.
-Je, kupija san tu stan i živimo sa jednin diteton. Radin u Kaštelima a žena traži posal.

-Tu san podstanar, gori kod groblja. Živin sa curon i mislin da će mo se vinčat. Radin svašta po gradilištima, inače san ekonomista a cura ima školu za radit u vrtiću. Takmičija san se tu za niko misto ma ništa od toga. Cura tražila razgovor za vrtić ma su jon rekli da nema šanse.

-Ma samo radi stana san tu. Ne bi nikad doša da nije toga. Tražim posal za ženu, sve san obiša i javljamo se na sve natječaje a iskreno mislin da su ćakule o Solinu istinite. Ako nisi u HDZ-u moš se slikat.

Eto, to su vam izjave obični ljudi koje san se usudija priupitat o ljubavi spram Solinu.
Istina je samo jedna. Solin je strogo kontrolirana zajednica. Tu je sve pod kontrolom. Tu sve štima po jednopartijskom pravilu. Ako si naš, ako si provjereno naš, onda postoji šansa da nešto i bude u tvoju korist.

U Solinu ni kosit travu mukte, kako mi je reka jedan poznati solinjanin, ne moš ako nisi član stranke.

Solin, Grad prijatelj mladih je ispravna parola.

Samo pod jednim uvjetom.

Triba napisat.

Solin, Grad prijatelj mladih ako si član HDZ-a.
A kad san upita prijatelja, sa četvero dice, ide li u upravu grada zatražit pomoć okolo knjiga, evo šta mi je reka.

-Radije ću past travu neg uzest tu njihovu pomoć. Nek oni ta sredstva usmjere u izgradnju Bazilike na Gospinu otoku.