Hrvati imaju svjetske prvake u vaterpolu, a Solin jednu od najvećih nada – Duju Eraka
Duje Erak “solinsko je dite” . Roden je 17.07.2000., što znači tek je napunio 17 godina, a jedna je od novih zvijezda u našem najtrofejnijem ekipnom sportu – vaterpolu.
Živi u Solinu, a igra u Splitu za svoj matični klub – VK Mornar Brodospas. Ujedno igra i za U17, mladu reprezentaciju. Na “Vaterpolo Cro Cup turniru” za mlađe juniore (rođeni 2000.i mlađi) ove godine proglašen je najatraktivnijim igračem. Postavili smo mu nekoliko pitanja i evo što nam je rekao.
Kako su izgledali tvoji počeci u vaterpolu i zašto baš vaterpolo?
Moglo bi se reći da sam vaterpolo počeo trenirati slučajno. Kad sam bio mali, prošao sam period isprobavanja različitih sportova, ali nekako sam se zadržao na plivanju. Ubrzo mi je plivanje bilo monotono i prešao sam na vaterpolo. S vremenom mi je on postao veoma bitan i shvatio sam da je to pravi odabir.
Tko ti je najveća podrška u životu?
Roditelji se zasigurno najviše žrtvuju za mene. Voze me na bazen svaki dan i po dva puta i dolaze po mene nakon treninga.
Smatraš li da si se odrekao nečega važnog zbog vaterpola?
Malo sam zapustio druženje s prijateljima i proslave rođendana, ali oni su puni razumijevanja pa mi ne zamjeraju zbog toga.
Jesi li zadovoljan svojim statusom u klubu i općenito stanjem u klubu u kojem treniraš?
Zadovoljan sam, ali kao i većina sportaša koji ulažu veliki trud uvijek mislim kako mogu i bolje.
Kako uspiješ uskladiti obveze u klubu i školske obveze?
Na jesen krećem u treći razred Ekonomsko-birotehničke škole Split te isti namjeravam uspješno završiti kao i sve dosada. Zaista imam puno obaveza u VK Mornar Brodospas, zahtjevne treninge i po dva puta dnevno, uz to utakmice Kupa i Prvenstvo Hrvatske što uključuje brojna putovanja i izostanke iz škole. Često je to dosta naporno, ali uz jaku motivaciju i veliku podršku obitelji sve stižem. Dogodi se nerijetko da učim u autobusu putem do škole ili kasno navečer kad se vratim sa treninga, ali to tako trenutno mora biti.
Kako se slažeš s kolegama iz reprezentacije i tko ti je uzor među starijim kolegama?
Svi se odlično slažemo, iako je uvijek prisutna opuštena atmosfera van bazena, unutar njega, radna atmosfera je poput vojne. Mislim da ne bi valjalo da je drugačije jer bi uspjeh izostao.
Opiši nam svoje viđenje trenera Tucaka i kako si doživio trenersku legendu Rudića?
Izbornik Tucak je uistinu izvanredan trener koji je na najbolji način opravdao ukazano mu povjerenje. O Ratku Rudiću ste zapravo riječju “legenda” obuhvatili sve ono što ja mislim, a njegove osvojene medalje govore više od riječi.
Igraš za mladu U17 reprezentaciju, što očekuješ od nje?
Pozvan sam na pripreme U17 reprezentacije, mogu samo reći da ću se potruditi da svojom igrom i zalaganjem zadovoljim izbornikove kriterije i da nastupim na Europskom prvenstvu na Malti u rujnu ove godine. Nadam se da ćemo kao uspješan tim osvojiti medalju.
Imaš li kao perspektivan mladi sportaš podršku svoga grada?
Volio bih kada bi odgovor bio drugačiji, ali nažalost nemam.
Koje ti je najveće razočaranje do sada?
Najveće razočaranje mi je bilo finale protiv Juga kada smo izgubili u zadnjoj minuti utakmice. Takve utakmice svakom igraču teško padnu jer je svjestan koliko je malo nedostajalo da bude drugačije.
Koji su ti planovi za budućnost?
Za sada planiram nastaviti karijeru u Splitu do kraja srednje škole, a poslije ćemo vidjeti, sve su opcije otvorene. Bilo je i do sada ponuda, ali roditelji nisu bili za to da odem prije nego što završim srednju školu.
Imaš li neku poruku za svoje navijače i mlade sportaše?
Upornost i kontinuitet treninga su ključ uspjeha. Ništa veliko neće bez toga doći.
Velike čestitke mladom vaterpolisti i želimo mu još mnogo uspjeha u životu i sportskoj karijeri. Pratit ćemo ga i ubuduće.