ZAGORO MOJA
Ante Tešija
Hrvoje Bubić: GIORGIO PINARDI INTERVIEW
Hrvoje Bubić
Giorgio Pinardi je glazbenik i učitelj pjevanja. Za Solin Live govori o svojoj profesiji, glazbenoj karijeri, i mogućem dolasku u Split
1. To begin with, could you introduce yourself to us and tell us something about yourself?
I’m an Italian vocalist and voice teacher, and since a few years now, I’ve been focusing on extended vocal techniques and improvisation.
To me, Voice is an intense expressive channel but also a powerful tool to explore inner musicality. In my teaching experience I love to help people to find their own Voice, feeling how deep such experience can be. I think talent exists but it’s overrated: everyone has the potential to say something with art (not only music), you just have to find a message and learn a way to express it. When I perform on stage it’s the same: I’m in constant search of my own way to express feelings, ideas, creativity and colors. Ultimately it’s MeVsMyself.
2.You are a professional vocalist. As far as I can see, you have been involved in music all your life.
I began my musical career as a child, singing in the child choir of La Scala theatre in Milan, where I had the opportunity to take part in high quality pieces. After dedicating to the study of several musical instruments as a teenager, I went back to Voice and started all over again, in search for my own path.
After years of experience in the most different music genres (rock, funk, soul, blues, metal, acoustic ensembles, etc), I started focusing on Improvisation and Voice Solo performances.
Besides releasing albums, I also took part in many festivals where I had the chance of performing in front of quite a big audience: it was an amazing experience.
I’ve also been selected among artists all over the world to be part of the experimental vocal compilation “Vocology #01 – Phonosurgery”, produced by the German label Atemwerft, and selected among artists all over Europe for the first Loop Contest of the acappella festival “Vocalmente”. These two experiences have meant a lot to me since I had the opportunity to interact with many other artists also dealing with Vocal Impro in ways that were far different from what I was doing at the time. Such an enriching happening!
3. In 2015, you released your first solo album Yggdrasil, in collaboration with Paolo Novelli, and in 2019 the album Mictlàn was released. Could you tell us more about those albums?
After years playing with bands, a number of live Voice solo performances told me that the time has come for me to record a studio album. Of course Voice should have been the protagonist of it, and the only instrument involved. But I wanted that work to be something more than just impro: I wanted it to include some of the musical and anthropological research over worldwide cultures I was doing.
In 2015 my debut studio album “Yggdrasil” came to life, much enjoyed by the audience and appreciated by the critics. This was a first step into the definition of a new way of understanding Voice Solo: an album made of no songs but soundscapes born from impromptu improvisations, then edited, mixed and mastered by Paolo Novelli (both sound engineer and co-arranger) at Panidea Studios in Alessandria. I owe a lot to Paolo, who really helped me since the beginning of this adventure, questioning every sound and contributing step by step to reach the better result possible.
This first work gave me more visibility than I expected and led to the chance of performing in several festivals, until the 2019 release of the studio album “Mictlàn”, with greater appreciation of both audience and critics, going international.
Unfortunately the pandemic stopped any opportunity to perform live and present the album to the audience – we all know why. But these two years of forced stop helped me focus on a new album called “Aiòn”, which is now about to be released. Aiòn is a classic “nomen omen”: the whole album is in fact based on perception of time as an eternal moment of never ending graceness, in which anyone can express the full inner potential of creativity, mind and soul, an idea borrowed from the ancient Greeks. IMHO, it’s the worthy conclusion of a trilogy, to head now towards new strategies of creation.
4. You are known for experimenting with vocal improvisations and World Music. Tell us more about your style
Since the beginning of my project, I realized I wanted to achieve something different from the artists I liked and considered important in my musical growth; somehow, I didn’t want to let their music affect mine. I wanted to create something pure, free from patterns musicians often follow, generated by real improvisation. Recording studios needed to be the extension of my looper, where repetition is the basic creative particle.
The release of the first album helped me define the beginning a very personal artistic path, in which western and ethnic music merge. This process became much more personal and even deeper in “Mictlàn”. Here I tried to gave a personal interpretation of World Music, leveraging western clichés about it to create a non-genre music where the listener still can hear hints or light nuances of a “style” but merged with something else.
In the new album “Aiòn” many new and different style references and techniques are pulled together by the attempt of achieving the sensitive and musical exploration of a hypothetical dimension beyond material world, where intuition and life essence are blended together in one superior essence. The sound of this dimension is conceived as both a physical space and a spiritual one; a sound made of timbres, phonemes and emotional impressions able to leave the listener free to find their own key in understanding the pieces.
5. In addition to a solo career, you had collaborations with other musicians. Please tell us what names you collaborated with and what were your experiences?
During the years, I played and performed with several internationally known musicians, mainly in the field of experimental, world and jazz music. I shared stage with Sainkho Namtchylak, Trang Quang Hai, Roberto del Piano, Boris Savoldelli and many other great artists from jazz and experimental area. I love how every different approach helped me to strengthen my musical vision, getting in touch and understanding the inner process of creation of the artist I was sharing the stage with. It’s the most beautiful thing of sharing music with someone: starting a dialogue, sharing information, blending this information in an higher message, turn it into something new together.
6. Finally, what would you like to recommend to our readers? Will we have the opportunity to see you in Split?
I would love to perform in Split: let’s hope it will happen soon!
I would like to recommend to look for new music out of the algorithms of social media: a lot of venues, clubs and theaters offer gigs of rare, alternative, new music with a lot to say. It’s important to support underground artists buying physical supports (Cd, vinyl, etc.), attending concert halls, going to their gigs and sharing online reviews or feelings about their music to let the world know they exist. Underground music can sometimes be more innovative and captivating than mainstream one.
HRVATSKI PRIJEVOD
1. Za početak, možete li nam se predstaviti i reći nešto o sebi?
Ja sam talijanski vokalist i učitelj pjevanja, a već nekoliko godina fokusiram se na proširene vokalne tehnike i improvizaciju. Za mene je glas intenzivan izražajni kanal, ali i moćan alat za istraživanje unutarnje muzikalnosti. U svom iskustvu poučavanja volim pomagati ljudima da pronađu svoj vlastiti glas, osjećajući koliko duboko takvo iskustvo može biti. Mislim da talent postoji, ali je precijenjen: svatko ima potencijal reći nešto umjetnošću (ne samo glazbom), samo morate pronaći poruku i naučiti je izraziti. Kad nastupam na pozornici, isto je: stalno sam u potrazi za vlastitim načinom da izrazim osjećaje, ideje, kreativnost i boje. U konačnici to je MeVsMyself.
2. Vi ste profesionalni vokal. Koliko vidim, cijeli život se baviš glazbom.
Svoju glazbenu karijeru započeo sam kao dijete pjevajući u dječjem zboru milanskog kazališta La Scala, gdje sam imao priliku sudjelovati u visokokvalitetnim komadima. Nakon što sam se kao tinejdžer posvetio proučavanju nekoliko glazbenih instrumenata, vratio sam se glasu i počeo ispočetka, u potrazi za vlastitim putem.Nakon godina iskustva u najrazličitijim glazbenim žanrovima (rock, funk, soul, blues, metal, akustični sastavi, itd.), počeo sam se fokusirati na improvizaciju i solo nastupe glasa.
Osim što sam izdavao albume, sudjelovao sam i na mnogim festivalima na kojima sam imao priliku nastupati pred prilično velikom publikom: bilo je to nevjerojatno iskustvo.
Također sam odabran među umjetnicima diljem svijeta da budem dio eksperimentalne vokalne kompilacije “Vocology #01 – Phonosurgery”, koju proizvodi njemačka izdavačka kuća Atemwerft, i odabran među umjetnicima diljem Europe za prvi Loop Contest acappella festival “Vocalmente”. Ova dva iskustva puno su mi značila jer sam imao priliku komunicirati s mnogim drugim umjetnicima koji se također bave vokalnom improvizacijom na načine koji su bili daleko drugačiji od onoga što sam radio u to vrijeme. Tako obogaćujući događaj!
3. 2015. godine izdali ste svoj prvi solo album Yggdrasil, u suradnji s Paolom Novellijem, a 2019. izašao je album Mictlàn. Možete li nam reći nešto više o tim albumima?
Nakon godina sviranja s bendovima, brojni solo nastupi glasom uživo su mi rekli da je došlo vrijeme da snimim studijski album. Naravno, glas je trebao biti glavni junak i jedini uključeni instrument. Ali želio sam da taj rad bude nešto više od improvizacije: htio sam da uključi neka od glazbenih i antropoloških istraživanja svjetskih kultura koje sam radio.
Godine 2015. zaživio je moj debitantski studijski album “Yggdrasil”, u kojem je publika jako uživala i kritičari cijenili. Ovo je bio prvi korak u definiciji novog načina razumijevanja samog glasa: album koji se sastoji od bez pjesama, već od zvučnih krajolika nastalih iz improviziranih improvizacija, a zatim je editirao, miksao i masterirao Paolo Novelli (i tonski inženjer i suaranžer) u Panidei Studiji u Alessandriji. Puno dugujem Paolu, koji mi je stvarno pomogao od početka ove avanture, preispitujući svaki zvuk i doprinoseći korak po korak da dođemo do što boljeg rezultata.
Ovaj prvi rad dao mi je veću vidljivost nego što sam očekivao i doveo do mogućnosti nastupa na nekoliko festivala, sve do izdavanja studijskog albuma “Mictlàn” 2019., uz veće uvažavanje publike i kritike, koji je postao internacionalan.
Nažalost, pandemija je zaustavila svaku priliku za nastup uživo i predstavljanje albuma publici – svi znamo zašto. Ali ove dvije godine prisilnog zaustavljanja pomogle su mi da se fokusiram na novi album pod nazivom “Aiòn”, koji je sada pred izlaskom. Aiòn je klasični “nomen omen”: cijeli album se zapravo temelji na percepciji vremena kao vječnog trenutka beskrajne ljupkosti, u kojem svatko može izraziti puni unutarnji potencijal kreativnosti, uma i duše, ideju posuđenu iz prahistorijski Grci. U mom skromnom mišljenju, to je dostojan završetak trilogije, da sada krenemo prema novim strategijama stvaranja.
4. Poznati ste po eksperimentiranju s vokalnim improvizacijama i World Music. Recite nam više o svom stilu
Od početka svog projekta shvatio sam da želim postići nešto drugačije od umjetnika koje sam volio i smatrao važnim u svom glazbenom razvoju; nekako, nisam želio dopustiti da njihova glazba utječe na moju. Želio sam stvoriti nešto čisto, bez šablona koje glazbenici često slijede, generirano pravom improvizacijom. Studiji za snimanje trebali su biti produžetak mog loopera, gdje je ponavljanje osnovna kreativna čestica.
Izdavanje prvog albuma pomoglo mi je definirati početak vrlo osobnog umjetničkog puta, u kojem se spajaju zapadnjačka i etno glazba. Taj je proces postao mnogo osobniji i još dublji u “Mictlànu”. Ovdje sam pokušao dati osobnu interpretaciju World Musica, koristeći zapadnjačke klišeje o tome kako bih stvorio nežanrovsku glazbu u kojoj slušatelj još uvijek može čuti naznake ili lagane nijanse “stila”, ali spojen s nečim drugim.
U novom albumu “Aiòn” mnoge nove i različite stilske reference i tehnike spojene su zajedno pokušajem postizanja osjetljivog i glazbenog istraživanja hipotetske dimenzije izvan materijalnog svijeta, gdje su intuicija i životna bit spojeni u jednu superiornu bit. Zvuk ove dimenzije zamišljen je i kao fizički prostor i kao duhovni; zvuk sastavljen od tembra, fonema i emocionalnih dojmova koji ostavlja slušatelju slobodu u pronalaženju vlastitog ključa u razumijevanju skladbi.
5. Osim solo karijere, imali ste suradnje s drugim glazbenicima. Recite nam s kojim ste imenima surađivali i kakva su vaša iskustva?
Tijekom godina svirao sam i nastupao s nekoliko međunarodno poznatih glazbenika, uglavnom iz područja eksperimentalne, world i jazz glazbe. Dijelio sam pozornicu sa Sainkho Namtchylakom, Trang Quang Haijem, Robertom del Pianom, Borisom Savoldellijem i mnogim drugim velikim umjetnicima iz jazza i eksperimentalnog područja. Volim kako mi je svaki drugačiji pristup pomogao da ojačam svoju glazbenu viziju, stupim u kontakt i razumijem unutarnji proces stvaranja umjetnika s kojim sam dijelila pozornicu. Najljepše je podijeliti glazbu s nekim: započeti dijalog, podijeliti informacije, uklopiti te informacije u višu poruku, zajedno to pretvoriti u nešto novo.
6. Za kraj, što biste željeli preporučiti našim čitateljima? Hoćemo li vas imati prilike vidjeti u Splitu?Volio bih nastupiti u Splitu: nadajmo se da će se to dogoditi uskoro!
Želio bih preporučiti traženje nove glazbe izvan algoritama društvenih medija: mnoga mjesta, klubovi i kazališta nude nastupe rijetke, alternativne, nove glazbe s puno toga za reći. Važno je podržati underground umjetnike koji kupuju fizičku podršku (Cd, vinil, itd.), posjećuju koncertne dvorane, odlaze na njihove svirke i dijele online recenzije ili osjećaje o njihovoj glazbi kako bi svijet saznao da postoje. Underground glazba ponekad može biti inovativnija i zadivljujuća od one mainstream.
