S’moje strane pogleda ZP Izdvojeno
INTERESI U ZASJEDI
RASTE TRAVA ZELENA
Ovi dana i sam san se uvirija kako je nova, veća, Crkva, našem gradu potribna.
Nediljon obično oden na kavu u centar pa svidočin kako je posjeta crkvi Gospe od otoka, zaista velika te da mnogi vjernici iz vana slušaju mise.
Vidi se da ima puno vjernika koji stižu iz daleka jer je količina parkiranih automobila nesvakidašnja. Trotoari pristupnih cesta su potpuno zauzeti benzinskim konjima.
Solin je u svom centru, u uređenosti, poseban.
Ništa se tu ne prepušta neredu i neuređenosti.
Ali mom čudu ne bi kraja kad san sa pristupnog mosta bacija pogled ka sjeveru, sa druge strane Rike, nasuprot Bazilici. Tamo je oduvik jedna oveća površina pod zelenilom, brižljivo njegovana i zaštićena od neželjenih travogazača. Pokuša san dokučit što tu rade automobili, natiskani jedan uz drugi da ni igla se nebi mogla zabost u tle. Pošto svudi turan nos, tako san obiša tu novitadu i ustanovih kako je bidna travnata površina izgleda uzorane njive za sijanje pšenice. To se najvjernije moglo ustanovit kad su mise završene i kad mi se žurilo na ručak. Tu stoluje novoizgrađeni most te mi na poganu pamet padne misao kako bi tu uskoro moga osvanit veliki betonski parking za smještaj limeni jangira dok se sluša Božja rič. Ja sam u to ne virujen, jer prosto ne mogu shvatit kako bi to dozvolili gradski oci. Ali, danas san u ovećem društvu, uz predočenje slika koje nudim na uvid,dobija potvrdu kako je to moguće i izgledno.
Pogledajte, uvirite se i iznesite svoj sud.
A ja samo skrušeno pitan, zašto je ta čarobno zelena ledina, i čijim odobrenjem, pretvorena u divlji parking za jednokratnu sedmičnu upotrebu?
Znači li to kako bi i sam Gospin otok jednog dana moga doživit prinamjenu?
PAMETAN POTEZ
Ja volin, i poštujen, mlade ljude i sve bih uradija da in se pruži potribna pažnja i šansa da svoj život izgrade po pravilima zaslužnosti, talenta i obrazovanja. Mlad čovik je budućnost. Mlad čovik je onaj koji bi triba „krojit“ svoju budućnost.
Najmanje je mladu čoviku potribno da ga se šikanira, te je uhljebništvo, kakovom svidočimo, zlo za svakog mladog čovika. Bio on uhljebljen ili ne.
Naš Solin mora bit okrenut temu pravcu. Poznajen silno puno mladih solinjana koji zaslužuju sve ovo što navedoh. Mora im se naprosto otvorit prostor da formiraju sebe i društvo koje ih okružuje. Mora im se dat šansa.
Stidljivo, ma ipak, u Solinu se stvari pomalo miču ka boljem u odnosu na mlade ljude. Tu i tamo se dokaže ispravnost takovih odluka.
Novi iskorak se očituje u imenovanju novog trenera NK Solin. Momak, izuzetno vridan, pošten i školovan, sportaš i omiljen u bliskim krugovima, dobija je novu šansu, nakon kratkotrajnog i nespješnog eksperimenta, da pokaže što zna i umije. Ali nije dovoljno turnit neiskusno čeljade na sklizak teren i prepustit ga samom sebi, te očekivat čudo u kratkom roku.
Klub je potriban našem gradu, mladim sportašima i kao poligon novim naraštajima sportaše te nije svejedno da životari. Mora biti ekipiran i osposobljen kao čvrsto tkivo gdje je trener i njegova stručna ekipa u posebnoj pažnji i pomoći.
Nikakvi početni neuspjesi nisu njemu na teret, on mora dugoročno biti na toj pozicije, osiguran takovim ugovorom, jer jedino tako naš klub može jedriti i bit na posebnom stupnju kvalitete sa željom preskakanja u viši rang.
RADIO PROGRAM NA TELEVIZIJI
Ja volin izazove, volin turat nos tamo gdje inače nebi triba, ali to činin samo iz radoznalosti jer kako ćeš inače moć o istom promišljat i donosit sud.
Na lokalnoj televiziji postoji popodnevna jednosatna emisija posebnog karaktera i neobičnog sadržaja. Naime, tu gledajuć slušate razgovor a da pojma nemate kako lik sa druge strane izgleda.
Takovu emisiju smatram poslovnim, dobrim, potezom vlasnika tv stanice jer je njeno održavanje i profit na zakonu zasnovano. Tu se svaki inpuls plaća no nikoga se ne tjera da vrti broj i troši šolde iz svog žepa.
Ta emisija je posebna po nečemu drugom. Po sadržaju izgovorenog na zadanu temu. Tu rapsodiju blesavosti, primitivnosti i neznanja ritko se može negdi drugdje konzumirati. Ima tu i pametno izrečenog no sveukupnost pokazuje silan primitivizam opituran bezobraznošću, prozivanjem i opasnim tvrdnjama po pojedinim pitanjima. Đaba prekidanje razgovora kad lola prekrdaši, izgovoreno je nemoguće vratit u grkljan. I još jedna začuđujuća spoznaja. Vično ista grla. Oni se toliko poznaju a da jedan drugog nigdje nisu uživo sreli. Oni se časte samo tako. Oni su najžešći livi i desni. Oni svakodnevno troše kune i uživaju u svojim primitivnim papazjanijama.
I tu je u vrhu rang liste jedno solinsko grlo kojeg očito susrećemo po putevima ma ne pripoznajemo.
ZLO I KONTRA ZLO
Fašizam= ZLO
Antifašizam= KONTRA ZLA
Triba li normalnu čoviku ovo tumačit? Svatko onaj ko ovu formulu negira triba pomoć posebno obučenih i obrazovanih stručnjaka u bilim kutama.
Svatko onaj ko ovu formulu ne „razumi“ iz svojih interesnih razloga, te istu tako tumači po posebnim potrebama, nije poželjan niti funkcije portira na odlagalištu otpada.
Velika većina nas hrvata je ljuta što ovakvi likovi već pusto godina obnašaju važne, za državu, funkcije i siju razdor a naročito nakon najnovije pizdarije, predloga za ukidanje praznika kontra zla, proistekle pod vodstvom tipa koji obnaša najviše društvene obveze kao što su Sabor i čelno mjesto, posebne skupine, HVIDR-e, te smatra kako isti može bit sve ma ne naš predstavnik.
Čovik je očito „zaslužija“ ta mista jer se pokaza ko izuzetno sposoban učitelj u obrazovanju svojih potomaka. Dokazivo je odgojija mladog momka koji je sa tek navršenih dvadesetak godina uspija priskrbit sebi sve blagodati kao što su vlastiti hotel i automobile o kojima prosječan mlad čovik može samo sanjat.
Njegova „vridnost“ se isčitava i po četrdesetak tisuća misečnog dohotka kojeg mu običan hrvat namiče kroz proračun.
Poseban osvrt na ovu zvizdariju iznija je naš Premijer, hrabrom porukom i odlučnim „šamarom“ što nam godi, ali ostaje pitanje, zašto tako ne reagira i u drugim nakaradnim slučajevima.
PRAKSA
Općinski sud u Trogiru, di san izgubija kvarat života na sudovanju, rišija neki dosad nepoznat javnosti zemljoknjižni spor nakon 43 godine i to po sucu koji je mlađi od spora.
Nevirovatno je kakovim su se vratolomijama služili akteri ukradenog zemljišt, koliko im je sudska praksa na Hr. način pogodovala. Za ne virovat je kojim metodama je oduzimano vlasništvo a kojim metodama se isto ne vraća.
Ispada da Jugoslavija i nije mrtva. Ime promini, sadržaj ostaje isti.
Ja evo čekan odgovor na moj Zahtjev o povratu, Zahtjev o prenosu na OPG, odgovor na podnesak OŠ Braća Radić- Vrba, na podnesak SDŽ-u, na podnesak Općini Muć i mnogo još toga protokoliranog.
Vrime prolazi a moj poštanski sandučić prazan.
Ni slovca od Ministra, Župana, Ravnatelja, Načelnika, Pročelnika, pravne službe….
Il’ san se ja umislija da nešto vridin, da san član ovog društva dostojan mini pažnje.
Svatih. Ja san samo kamenčić na putu koji pokušava omesti nakaradni sustav sudske prakse te me se potpunim ignoriranjem pokušava obeshrabriti.
A to je ipak malo teže.
OGORANI POMAŽU
Kako je to lipo da svoj svoga ne zaboravlja.
Prazna kanta jupola, sa porukom podrške, ovih dana je glavni dokaz kako još postoji nada da se moš pouzdat u svog rodijaka, susida, poznanika…
Kanta za jupol je poseban predmet izuzetno koristan u svakodnevnici. Oblikom i unutrašnjosti služi za niz potriba običnom čoviku u svakodnevnom snalaženju. Nakon pituravanja tj potrošnje boje, njena vridnost postaje veća od samog sadržaja.
U narodu je uvržen običaj, a praksa je pokazala istinitost, da kiseli kupus najbolje sazori upravo u kanti jupola.
Znaju to i moji ogorani pa su pohitali poklonit jednu svom „najpoznatijem“ sinu, da zasađeni kupus i raštiku ima di upakirat jer je opće poznato, a ja to potvrđujem, da svaki ozgara obožava kiseli kupus i suva rebarca.
LAKO JE BILO SRUŠIT BERLINSKI ZID
Ma ko će porušit puste zidove u glavetinama arhitekti modernog ziđanja prepreka.
Eto se makla i željezna zavjesa pa se činilo kako je Evropa konačno spašena. Približija se istok zapadu, Šengen nudi novi obranbeni zid, zavjesu.
Namisto teškog betona domisliše se arhitekti jednostavnijeg materijala za ogradit se od neželjenog. Fina žica sa bodljama pokaza se ko efikano sredstvo za zapričit put neželjenoj stoci i divljači.
Ako i to nije pouzdano nema druge već bajunetu u ruke pa ti pokušaj prić crtu rođo druge boje, vire i nacionalnosti.
Sveto tlo se tako brani, a zaboravlja da se bilo u istoj gabuli da nema garancije kako opet ne bi moglo.
BEZOBRAZNO VRIĐANJE SEGEĆANA
Volin pogledat Šprajca i njegovo bockanje naše svakodnevnice koja je bogata pričama za zamislit se. E više neću. Privršija je svaku normalnu miru medijskog izvještavanja.
Zamislite, uvridija je cjelokupno stanovništvo jedne male općine iza grada Trogira. Seget.
A taj vridan i pošten narod, razasut od bogatog priobalja pa do siromašne Zagore, već 28 godina bira svog kralja i šalje poruku da je on vičan, nezamjenjiv i na ponos i diku svoga roda.
Optuživat taku veličinu nikin nakaradnim računima od gostione „Kod barba Bore“ na kojima se prikazuje koliko on troši za sebe i svoju svitu je ništa drugo do li bezobrazno pačanje u tuđe probavne navike. Tvrdit da on za jednog ručka/večere poide nečiju penziju spada u potpuno nepoznavanje kako funkcionira kraljevska svita. Šta nije usporedija koliko troše Engleski prinčevi pa bi vidija koja je to mizerja.
Poštovani Zorane, nije pošteno ćirit u tuđe teće i zdile. Što tebe briga koliko to košta kad nije briga njegovi slugu, jer da je ne bi ga birali puni vlastodrživi staž.
A on je samo virni sluga svog puka. Ja to znan jer mi je jedan od njegovih ritkih neprijatelja rastumačija kakva tamo ljubav cvate.
-Slušaj kumašine. On ti zna točno, u jedno grlo, koliko ima svoji glasača. On znade kad mu glasač umre i kad mu drugi napuni 18 godina.
On točno zna što mu je radit. I kad. I di. Ima glasač par maslina na nepristupačnom putu, ima doma još par glasova, te se ta staza u trenu privede svrsi prolaska. A kakovi je majstor podmazivač? Čudo jedno da ga Mercedes benz još nije maznija.
Zato gospodine Šprajc izvješćuj kako tice cvrkuću, kako plima utječe na seksualnu moć ili di su najbolje uspile gljive ludare a ostavi se jedne zajednice i njihova doživotnog biča.
Birali su, nek guštaju.