S’moje strane pogleda ZP Izdvojeno

INVENTURA BLJUTAVE SVAKODNEVNICE

Ante Tešija

 |  srp. 8, 2022

KULTURNO SOLINSKO LITO JE TU

A moglo je sve jednostavnije. Bidnog Tonća smo izneredili ma san svima uvik govorija da on i u tom stanju nije mirova. Skroija je sjajan program te  se  možemo  radovat  litnjim posjetama prid  pozornice.

U petak je svečano otvaranje. Gradina će zasjat sjajem koji joj je i namjenjen. Lipota litnjeg šušura će se razasut uz Riku a na nama je da zauzmemo svoje katrige i guštamo.

Normalno, uz građane, očekujem i naše predstavnike u vlasti da pokažu kako im je stalo do ovog izuzetno značajnog momenta u životu našeg Solina.

DINAMIT

Opasna žega se raspojasala našim prostorom, nemilice dili terete a sva sila znatiželjnika sa sjevera hrli ka našem plavom Jadranu. Raduje ta njihova želja da nas počaste, no jesmo li mi spremni ponuditi baš ono što triba i njima i nama.

Turizam je opako zeznuta gospodarska grana. Znan to iz prve ruke. Znadu to svi oni koji su umočeni u tu kratkotrajnu godišnju avanturu.

Naš Jadran je na prekretnici. Sad se bira pravac. Sad je prelomnica. Ili ćemo stat na rep aždajama profita ili će sve otići u neželjenom smjeru. A to je jako opasno, I izgledno.

Obala se nemilice krči bagerima. Betoniraju se sike. Sužavaju putevi. Ok,  triba da se oplemenjuje prostor, ma mora pod strogim nadzorom onih tijela koja su zbog nadzora i utemeljena. Đaba nam službe ako ne služe javnom interesu.

Masovnost nosi veliki rizik. Preizgrađenost je garancija da će nas zaobić oni koji su do jučer tražili nevine uvale i pitoreskna mistašca. Divljanje u prostoru ruši željeni trend uspješnosti. Lipo je svakodnevno slušati optimistične prognoze i uvjeravanja da će ova godina biti “jača” od rekordne 2019.

Paralelno svidočimo propadanju niz drugih povezanih grana gospodarstva jer turizam je idealna poveznica pa čudi inertnosti kojom nam je svejedno. Gost na Jadranu nije samo platija smještaj među četiri zida i kupanje već se tu nameću i izazovnija rješenja da im se “uzme lova”.

Bojin se das mo gluhi na ove opomene. Mic po mic se štiplje “sadržaj” korisnosti a grambljivost ne poznaje javni interes već se misli na svoju kesu da bude što popunjenija.

Desila nam se Vruja. Festival divlje gradnje nas upozorava na stanje i smjer koji valja zaprečit no bilo bi sjajno da je samo Vrulja ogledni primjer. Stotine, tisuće, Vrulja su tu prid našim nosem, rađaju se nove i to nam promiče prid nosem, ugledamo ih tek onda kad je kasno.

Izjava Bore Dežulovića “Može se ovo vratit u prvobitno stanje dovoljno je dva kila dinamita….”, nudi “rješenje” ma i strah od takove izjave. Boro se provokativno izražava da bi što upečatljivije objasnija temu no kad se prospe na široko ovakva ideja dovoljan broj luđaka može biti motiviran.

Dinamit ili “udri” po žepu.

ŠTO  JE  ZAJEDNIČKO MOL-u, MARIĆU  I  PRKAČINU?

Hrvatska je bogata zemlja, prekrivena sjajnim šansama, umotana u vridnote koje samo triba oplemenit.

Hrvatska je naprosto raznolika. Toliko raznolika da čovik digod pomisli o paralelnom životu na uskom i rastegnutom prostoru.

Hrvatima nije dosadno. Bjeda koja ih steže nadomišta se događanjima koji stižu na malo bržoj traci.

Taman da i poviruješ da nam je ulazak u Šengen i “ulazak” eura u takujine dobrodošao, klepne te sumnja jer prvi čovik koji se tendi u financije sa spakovanim kuferime gre na odmor. Bez povratka na staru katrigu. Zašto? Zašto pobogu biži?

Niz je upitnika još više pretpostavki ma bojin se da pravi razlog dugo nećemo doznat. Dali je ovo hrabrost ili kukavičluk? Bojin se da je u pitanju miks čudnih sastojaka.

Da nebi dugo čekali eto pisma iz Vošigtona. Opet izgubismo prid svitskon pravdon. MOL nas pobjedija. Oni mizerni MOL kojeg smo dovukli u Hrvatsku da nas razjebe u gospodarskon grani di     nan nitko nije triba pomagat.

Dvi miljarde su uspjeh!? Po priči našeg premijera. On tvrdi da je sud nama da za pravo jer, pazite sad, nije nas kaznija onoliko koliko su mađari tražili. Mudrost koju valja uzest u obzir jer teško da netko takovu može izvalit.

Uz to što ćemo platit, što se MOL učvrstija i što nastavlja ćućanje ININA skorupa i Hernandi se oslobađa davanja mita.

Što onda Sanader radi u zatvoru. Bože, prosvitli me.

Dosada kod nas hrvata nije moguća. Kvragu MOL i čemu plač za Marićem kad fino moš pribacit kanal na tv-u i uživaj u praznoći brbljaonice Sabora.

Moran priznat da Antiša Prkačin nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Il vako il nako. Čovik ko da se lancima veza za Tita, Srbiju, Jugoslaviju, komuniste…. On bez toga bi bija mrtvac. Il bi kopa neku opranicu pored Vinkovaca.

Toliko opčinjenosti prošlošću, toliko truda u dokazivanju davno prožvakanog, može imati netko tko nema ništa u budućnosti.

Ali privarija san se. Piza on puno više. Ima on skrivene talente. Eto, lipotan koji pljeni zbunjenošću, uz “zadivljujuće” bučan bariton pokazuje da se razumi i u izgled čovika.

Stručnjak za otkrivanje nakaza je tu. I to ženskih nakaza.

Jadan je muškarac koji tu nalazi istrest svoju muškost.

I još kao dodatan tren interesa se izrodi na Pantovčaku.

Prevalit toliki put, gori i nazad, a znaš da neš uć, može samo netko tko sebe ne cjeni.

Dok ovo pišen na ekranu se vrti Tolušić. EU očito ima što za reć.

MUSIĆ MILANOVIĆ

Ka san zapazija ovu vjest odmah san pročita e-mail gospođe Musić Milanović, upućen ravnateljici gimnazije koju pohađa njen mlađi sin, a dalje mi se nije dalo. Sve dok nisan skužija koji se stampedo proizveja ovon novinskon objavom.

Ja ovdi ne nastupan ko odvjetnik bilo koje strane već samo koristin svoj zdrav razum kako bi pinkicu da ruku u obrazloženju ove očite “važne” stvari.

Novinarstvo nam pomalo ide u prndec. Na ovom slučaju je dokazni materija.

Ovi e-mail kojeg je netko iskoristija za javnu osudu po ni jednom pravili nije triba bit predmet za javnost. On je pismena jedne majke, jednoj gimnazijskoj ravnateljici, gdje ona upozorava istu da je otkriveno niz nepravilnosti u radu učiteljice oko nauka đaka po pitanju predmeta matematike.

Taksativno su navedene sve zamjerke, uočeni propusti te ponuđeni dokazi na uvid,  traži se objašnjenje zašto je tomu tako. I ništa drugo. Ravnateljica, razrednik, nastavno vjeće, inspekcija, su trebali postupit po tom dopisu i utvrdit činjenično stanje. Nigdi nisan peška da se gospođa majka žali na ocjenu i da traži ispravku. Nigdi!

No ta ista gimnazija postupa nakaradno. Minja četvorke u petice! Zašto? Miče nastavnicu iz nastavnog vjeća! Zašto?

No ako postoje elementi koji ukazuju da je gospođa majka koristila svoj ugled i društveni status onda tu nema milosti. Tu, i takvu rabotu, triba iskorjenit iz prakse. A znademo, znan, da se ta rabota rabi ohoho.

Ovako je jedan običan e-mail poslužija za obračune sporadičnih interesa. Izmišlja se, riže, izvlači iz konteksta, izvlači iz prošlosti i pokušava naudit. Mislim da gospođa majka nije imala zle i pokvarene namjere jer da jest onda ona nebi ostavljala trag za sobom. Zna se dobro kako to rade “majstori”.

Ovako, još jedan pucanj u arju.

ŠKVER

Od pantivika su brodovi tonuli no da može i škver potonut svidoci smo ovih dana.

Probužali smo i posljednji splitski dragulj. Neshvatljivo je koje “majstorije” smo kadri sami sebi poklonit. Gade mi se objašnjenja, analize, studije, pretpostavke i vizije oko našeg škvera. Gadljivo je pratit ovu pizdariju kojom iznose nevirovatne cifre u igri.

No kad uđeš u genezu namjera onda čudu nema mista. Nismo mi za ništa! Nismo mi za slobodu, nezavisnost a time i odgovornost. Stihija, ona pogubna, nas vodi u propast. Digli smo ruke od nas. Prepušteni smo profiterima, lopovima, uhljebima, neznalicama, lažnim diplomama. Digli smo ruke od pravde i pravosuđa. Živo nam se jebe što će se presudit. Baš nas briga tko tuži i koga se tuži. Zakoni su za nas španska sela.

Sve je razložno i svrsishodno. Zar triba reć za koga?

Izmišljeni i odabrani vlasnik-spasitelj škvera će odjedrit na svom jedrenjaku i kontat kako je iz svega iziša nevin i nešporkan.

Ona table na našoj Širini koja nas upozorava da se upravo njegovu DIV-u poklonilo povjerenje da istu izgradi I uredi, strši i opominje.

Mičimo to dok je vrimena.

IZBORI

Nikad mi nije bila jasna ona silna radost, veselje, urlikanje, kad se dozna da si pobjediju u izbornoj noći.

Politika je jako težak i izazovan posao. Normalno, pod pretpostavkom da se taj posao obavlja pošteno, temeljito i na zakonit način.

Zašto se pobogu svi toliko vesele?

Zašto nakon izbora svi zaborave obećano, istog trena se postave ko mali Bogovi i po pravilu postaju arogantni, nedodirljivi i  nedostupni?

Znan ja da vi znadete razloge. Jasno je to i bebi od par godina. Moć je u želji većine ljudi. Sa njom si nadmoćan, nedodirljiv i u prilici ostvarivanja svega onog što normalnim životom teško biva ostvarivo.

Onda je to prevara. Onda to nije na čast i nema govora o dostojanstvu. Dokaz. Usporedba obećanja i ostvarenja.

Gledan ovu dvojicu koji se “tuku” za preuzest brigu o gradu Splitu. Znan koliko tu ima posla i moran priznat da pobjedniku nebi tija bit u koži. Ne kužin što obojici ovo triba. Obojica su znanstvenici odabrane  struke. Očito sjajni. Zašto biže od tog odabira a ulaze u potpuno drugačije okruženje. Zar se nije korisnije, i izazovnije, borit sa otkrivanjem svemira i tumačenja snova od “rovanja” po Karepovcu, asfaltiranja ulica, nalivanja teraca garaža i svim drugim splačinama što svakodnevno život izbacuje na površinu.

U nedilju će se netko radovat. Samo što se ja pitam, zašto?