Bila sam trudna skoro tri mjeseca, kada sam počela krvariti. Na preporuku prijateljice otišla sam odmah u splitsku bolnicu na hitni ginekološki prijem. Nakon pregleda doktorica je utvrdila da sam imala spontani pobačaj i rekla da bih trebala napraviti kiretažu. Nisam znala što me čeka i pristala sam, počela je svoju ispovijest zastupnica Mosta Ivana Ninčević Lesandrić (35) koja je to bila prva trudnoća – piše 24 sata

– Šok je uslijedio nakon što sam ušla u posebnu sobu u kojoj je bio ginekološki stol. Kad sam legla na njega vezali su mi ruke i noge. Pokušavala sam pronaći logične razloge zašto to čine i nisam ništa previše preispitivala. Kiretaža je počela, iako nisam dobla nikakvu anesteziju. Prvo sam bila u šoku i čekala kada će mi netko dati nešto protiv bolova. No, vrijeme je prolazilo, a bolovi su bili sve jači – prisjetila se zastupnica te mučne veljače ove godine.

Kao da nije bila dovoljna bol zbog gubitka djeteta, uslijedilo je najmučnijih 30 minuta u njezinom životu. Odrađena joj je kiretaža bez anestezije. Bolovi su postali neizdrživi.

‘Rekli su mi da je ovo jedini način…’

– Jedva sam smogla snage pitati doktoricu hoće li se mi nekako umrtviti donji dio tijela da prestanem to osjećati. Na licu doktorice vidjela sam da joj je to teško izgovoriti, ali kazala mi je kako je ovo jedini način na koji se to može odraditi. Nakon 15 do 20 minuta više nisam mogla izdržati fizički ni psihički. Nikada takvu bol nisam osjetila – prisjetila se.

Doktorica je nakratko stala s postupkom, a u prostoriju su stigle medicinske sestre.

– Držale su me za ruku, mazile te radile sve što je bilo u njihovoj moći kako bi mi skrenule misli i barem malo ublažile bol. Iako su se trudile pomoći mi na sve načine, ništa nije pomoglo. Riječi u tim trenucima nisu dovoljne. Samo sam htjela da to što prije završi, a sekunde su bile vječnost – navodi Ninčević Lesandrić.

Druge žene prošle su isto

Uvjerena je da takvi uvjeti u bolnicama nisu bili ni u 15. stoljeću. No, uslijedio je i drugi šok. Nakon mučnog i bolnog postupka smjestili su je u sobu u kojoj je bilo još nekoliko žena, koje su prošle isto.

– Svaka se nosila sa svojom boli na svoj način. To je bila najgora najmučnija scena, koju sam vidjela. U tom trenutku odlučila sam da na tom mjestu ne želim ostati više ni sekundu. Tražila sam doktore da me puste iz bolnice. Protivili su se, ali inzistirala sam da izađem van na vlastitu odgovornost. Koliko je kiretaža bez anestezije bila fizički bolna, toliko je soba prepuna tužnih sudbina za mene bila psihički preteška – prepričava Mostova zastupnica.

Kada su je pustili iz bolnice, iako je suprug krenuo po nju, u želji da što prije pobjegne s tog mjesta, sjela je u auto i odvezla se kući udaljenoj pet minuta vožnje od bolnice.

– To je grozan osjećaj koji se teško može opisati. U trenutku sam čak pomislila kako nema šanse da idem na dugo dijete zbog straha da bi mogla ponovno proživjeti isto, no strahove mi je otklonio moj privatni ginekolog rekavši mi da on to radi u anesteziji te da se nema čega bojati – navodi zastupnica.

Odlučila progovoriti o svemu

Zbog ponižavajućeg odnosa prema ženama, za koji liječnici i medicinske sestre nisu krivi, odlučila je, kaže, će o tome javno progovoriti kada bude spremna. Od tada je prošlo gotovo osam mjeseci u kojima je skupljala snagu i hrabrost iznijeti najintimnije iskustvo u javnost i to za saborskom govornicom.

– Tijekom rasprave o oporbenom zahtjevu za opoziv ministra zdravstva Milana Kujundžića odlučila sam o svemu progovoriti pred ministrom i upitati ga hoće li to promijeniti. Rekla sam mu u lice iz osobnog iskustva što žene proživljavaju u 21. stoljeću u hrvatskim bolnicama te kako ih se fizički kasapi i psihički uništava – rekla je.

Dobila potporu od supruga i kolega iz kluba

Najvažnije joj je što je dobila odobrenje supruga. Stao je uz nju da o najintimnijim stvarima javno progovori, ako će to omogućiti  više ni jedna žena ne mora proživjeti isto. O svemu je prije rasprave upoznala kolege iz kluba, koji su ostali šokirani njezinim iskustvom, ali je dobila njihovu punu potporu.

– Nije mi bilo svejedno ni lako to izgovoriti, ali odlučila da to moram učiniti  s mjesta s kojeg mogu utjecati da se nešto promjeni. Sada mi je drago da sam to napravila i na ovome neću stati. Borit ću se za to da žene više ne moraju takvo što proživljavati – poručuje Ninčević Lesandrić, koja je svojom ispovijesti šokirala saborske kolege.

Protiv nehumanog tretmana žena u bolnicama pisale su se i peticije, za koje ministar zdravstva kaže da ih nije vidio.

– Sada zna, to je napredak. I vrijeme je da se te stvari promijene. Neću prestati podsjećati ga, dok se to ne promijeni – zaključila je Ninčević Lesandrić.

Nakon što je progovorila o ovome u Saboru primila je brojne poruke podrške, koje su joj izmamile suze u očima, a upravo podrške brojih žena daju joj poticaj za odlučnu borbu za humanije uvijete u hrvatskim bolnicama.