Zanimljivosti ZP Izdvojeno

IZA KANTUNA MOJE KUĆE

Helena Čerina

 |  ruj. 2, 2016

Dragi moji, jesmo se kada zapitali dok putujemo u daleke krajeve vidit tuđe lipote šta sve nismo vidili i u čemu sve nismo uživali tu doma, odma iza prvog kantuna od naše kuće.

Društvene mreže nas sve bolje povezuju puni smo poznanika sa svih strana Svita i kad se zavrtim malo i popričam s mojim prijateljima fureštima koji su neku daleku Englesku, Južnu Afriku, Australiju i tako ti ga to zamijenili za ovu našu malu šta ratom, šta politikom napaćenu ali predivnu Hrvatsku shvatim da imamo toliko toga za proć i da možemo bit sritni di živimo.

Lipo… dok putujemo uokolo i istražujemo tuđa bogatstva i prirodne lipote, sve one naše ostanu neistražene, a mnogi od nas dođu i do kraja svoga puta ne spoznavši gdje su živjeli i koliko su sretni zbog toga bili.

Pelješac – pogled s vrha Sv. Ilije

…i eto tako tamo negdi prema jugu Dalmacije, odma kad pređete crtu razdvajanja…leži predivan poluotok Pelješac…koliko samo lipote i blaga skriva on…

…Stonske zidine…solana…kamenice…povijest vina i astorloška čuda Pečine Spila Nakovana …samo je dio koji sam ovaj puta odlučila istražiti i podijeliti sa vama. Svima je poznat Kineski zid, najveći zid na Svitu, svi bi ga tili vidit i učinit koji selfie jer bez toga ka da se nije ni dogodilo.

Foto: TZOS

Ma jeste li ikada pomislili da i mi imamo svoj najveći i najlipši zid…i virujte ludilo je za učinit selfie…koji ja doduše još nisam baš nešto savladala… Koliko je Vas prošetalo zidinama Stona, koje privlače silne turiste iz ciloga svita, pa i same Kineze koji imaju svoj Kineski zid, koliko Vas je posjetilo najstariju stonsku solanu ili koliko Vas uopće zna da baš mi imamo ne samo najstariju solanu nego i da se ta ista sol obrađuje isto ka i u davnoj prošlosti.

Dakle, nedavno sam ponovno posjetila Pelješac, Ston i Mali Ston i baš kad sam se popela na te druge po veličini svjetske zidine zapitala sam se, zašto bi neki putopis ili zanimljivost uvik tribala bit daleka putovanja i tuđe lipote, zašto ne bi pisali i o našim lipotama i putovanjima , svemu onom lipom što se da doživit i vidit tu, baš tu.

I eto…
Penjem se ja po zidinama i nosim upute koju sam dobila od poznanice s Pelješca da ipak šta pročitam i da shvatim kako su nastale ove zidine, ovo svjetsko zdanje i drugo najveće čudo u Svitu, kad su zidine u pitanju.
…pa kaže…
Nakon što je 1334 Dubrovačka Republika stekla Pelješac, bila joj je potrebna zaštita grada Stona, pa su se oni onda lipo primili posla i u tridesetak godina skockali obrambeni bedem.

Samo da se zna…među najdužim bedemima u Europi i to lipo s jedne na drugu stranu poluotoka, a onda su lipo prema jedinstvenom projektu planski ( za razliku od svih ovih naših današnjih neplanskih ) podignuta dva utvrđena gradića i to južno Ston i sjeverno Mali Ston.
Stonske utvrde jedan su od najvećih građevnih pothvata onog doba, izvorne dužine 7000 m i sastoje se od zidina Stona i Malog Stona, Velikog zida s trima tvrđavama, dok su zidine i tvrđave flankirane s 10 okruglih i s 31 četvrtastom kulom te 6 polukružnih bastiona. Složeni obrambeni stonski korpus oblikovao se gotovo četiri stoljeća, zbog prilagodba terenu i razvoja naoružanja.
I tako lipo možete prošetat zidinama u dužini od 5000 m, a uskoro će biti dovršeno i preostalih 2000 m ovih zidina ( šapnuli su mi da bi mogla doć i uspinjača, pa eto da se zna za one koji ne vole baš puno šetnje) koje su imale iznimnu važnost jer su branile solanu koja je Dubrovačkoj Republici donosila 15.900 dukata svake godine, uzgajalište školjkaša i sam grad.
Kad smo se već dotakli školjki ne smimo zaboravit da je uzgoj školjaka na Pelješcu vrlo razvijen i ima dugu tradiciju, a sve to zbog idealnih uvjeta za uzgoj i izuzetno čistog mora.
Školjke uzgojene na ovom području smatraju se najkvalitetnijima na svitu.

…i zato naravno ni ja, kao i mnogi drugi nisam ni pomislila napustiti Ston bez da se počastim kamenicama…

A di su najpoznatije kamenice i di se obavezno svrati čim se nogom stupi na ovi teren….naravno u Kapetanovu kuću, Mali Ston….

Obzirom da kruže priče kako je ova školjka moćan afrodizijak ako se papa sirova tako smo lipo smista pošli u Kapetanovu kuću i premda ove školjke na Pelješcu i u Stonu spremaju na svake načine odlučili naručit onako izvorno sirove, zalit s malo limunova soka i navalit.

Moram Vam priznat…U istinitost te priče… Uvjerite se i vi!

Ovako savršene kamenice vridi vam zalit dobrim vinom, a fala Bogu poluotok Pelješac još od davnina krase nasadi vinove loze, a proizvodnja vrhunskog vina jedna je od najvažnijih djelatnosti s dugom tradicijom.
Doć na Pelješac a ne proć vinske ceste, vinarije i vinograde i osjetit tu silnu ljubav Pelješkog življa spram grožđu i vinu bila bi grijota.

Trstenik iz zraka (izvor: Primorac Aprtmani)

U malenom mjestu Trsteniku poznata je vinarija legendarnog Mikea Grgicha, jednog od najpoznatijih svjetskih vinara hrvatskog podrijetla, koji je obiteljsku tradiciju i visoku stručnost u proizvodnji vina prenio i na američko tlo.

Tako je naš dragi Mike svjetsku slavu stekao pobijedivši na čuvenom vinskom natjecanju u Parizu 1976. godine i to ni više ni manje nego u organiziranom dvoboju francuskih i američkih vinara koji se pamti pod imenom  Judgment of Paris (Pariška presuda), pobijedivši hvalisave Francuze sa svojim bijelim vinom chardonnay koji je proizveo za vinariju Chateau Montelena iz Napa Valley u Kaliforniji.
Osim toga naš Mike je poznat i po jednom zaista fascinantnom otkriću…otkrio je genetsko podrijetlo poznate i vrlo cijenjene kalifornijske sorte zinfandel, naime, pronašao je podrijetlo sorte grožđa za koju nitko na svitu do tada nije zna odakle je došla.
Genetska istraživanja pokazala su da je zinfandel iz Hrvatske, i to od naših susida iz Kaštela, ma zamisli samo…
Nakon zidina, solane, veličanstvenih kamenica i vina za Bogove krenuli smo južnije skoro do krajnje točke Pelješca jer i tamo leži jedno najstarije čudo…najstarija astrološka tablica na svitu nađena je baš na Pelješcu, aha…

Provodila su se na našem lipom Pelješcu višegodišnjeg istraživanja u pećini Spila Nakovana, di je ekipa znanstvenika predvođena Stašom Forenbaherom istraživala nalazište ilirske civilizacije, jer je pečina Spila poznato ilirsko svetište, ali posebno zanimanje šire javnosti izazvalo je tridesetak komadića bjelokosti koji tvore mozaik astrološke tablice. Analiza radioaktivnim ugljikom pokazala je da je slonovača stara oko 2200 godina. Znanstvenicima nije poznat neki stariji primjerak astrološke tablice. Zasad nije objašnjeno kako se tablica našla u pelješkoj pećini Spila. Pretpostavlja se da je mogla biti donesena iz neke druge kulture, primjerice iz Egipta gdje je astrologija bila vrlo popularna.

I eto…vidite dragi moji koliko čuda samo na jednom mistu ima…zato bi se valjalo malo odmorit od razmišljanja koju daleku zemlju još nisam posjetila i malo se okrenit sebi i u ovo, ionako nemirno vrime dodat gas i nastavit uživat u lipotama tu odma iza kantuna moje kuće…