ZAGORO MOJA
Ante Tešija
Ja je san – EggO dream
Solin Live
Ja je san – EggO dream, prva je samostalna izložba interdisciplinarnog umjetnika Dina Grčića, poznatog pod nazivom Kralj Sunca. Taj naziv je samo njegov primarni pseudonim, umjetnik si je dao i druge razne nazive tijekom godina. Oni su često lajtmotivi određenih osobina njegove ličnosti i medija izražavanja. Po riječima umjetnika, primarni ideali Kralja Sunca su: donijeti svjetlo ljudima oko sebe, potaknuti izražavanje, suradnju, susrete i rad prema stvaranju svih oblika umjetnosti.
Shodno svojim idealima, odlučio je tako pokrenuti Kuću Sunca. Ona okuplja jednu eklektičku i često osebujnu skupinu kreativaca, uglavnom mlađe generacije, glazbenika, snimatelja, pisaca, pjesnika, vizualnih umjetnika, performera…. Nedavno se umjetnik iz te takozvane bučne gradske palače, svojevrsnog Louvrea, odselio se u tihi i mirni Versailles nadomak svoje prijestolnice, u zaklon Kaštilca u Kaštel Gomilici. Selidba mu je omogućila novu perspektivu svog odnosa prema Kući Sunca koju sada sagledava iz prostornog i vremenskog odmaka, pomažući mu svakako u autorefleksiji.
Ustrajnost i djelovanje na provedbi svoje vizije su ga dovele do otvorenja izložbe u prostoru galerije Kvart, za takvo nešto je ego dakako prijeko potreban… Ako su vizija i djelovanje dva glavna atributa neophodna za stvaranje umjetnosti, ego je ljepilo koje ih drži zajedno, uvjerenje da je netko dovoljno dobar da se bavi time. Jednom je Michelangelo izjavio kako je vidio anđela u mramoru i klesao ga dok ga nije oslobodio. Ego podržava umjetnika tijekom napornog rada (klesanje) i vodi ga do ostvarenja njihove izvorne vizije (oslobađanje anđela ). Ego grije umjetnika da preživi zimu, jer je financijska i moralna podrška svakako lijepa, no tako često premršava… Bar dok se ne postigne nekakav veći uspjeh i vidljivost.
Izložbom se umjetnik suočava sa svojim umjetničkim egom i praktički nas vraća u formativno razdoblje istog kada se osoba Dina Grčića takoreći transformirala iz gusjenice u leptira. Razigrani, a nekad i divlji ples ida, ega i superega koji je tako često itekako naglašeniji kod umjetnika još nije počeo u svojoj punini….
Taj navedeni sraz je druga važna potka ove izložbe te predstavlja ono što će ostati nakon njene prve večeri obilježene performansom. Svijet koji umjetnik otkriva zaključenjem svog performansa koji zapravo predstavlja postav izložbe simbolizira reakciju sebe i drugih na njegovo novo postojanje. U prostoru se nalaze umjetnički radovi koji su posljedica njegovog postojanja kao Kralja Sunca. Hommage su njegovom liku i djelovanju, svakako portretiranju njega direktno ili njegov značaj i utjecaj. Po institucijskoj teoriji umjetnosti, njegovo stvaralaštvo postaje ovim činom kandidirano za vrednovanje od strane osoba koje djeluju u ime umjetničkog svijeta, kako je to definirao George Dickie. Umjetnik se može napokon nadati da će neke njegove podsvjesne nedoumice biti otklonjene?
Iz predgovora Ivora Igreca
