I Jadro je sinoć, teklo u G-duru
Osvrt na koncert, Špira Bobana, Antonije Teskera i Borisa Župića, održan sinoć u Bašti ‘Gašpić’ (iza Doma ‘Zvonimir’)
O ozbiljnoj glazbi, o operi, i opernim arijama, ne znam puno, Niti sam ja novinar, niti je ovo puko, novinarsko izvješće. Zato, me razumite, jer pišem isključivo srcem i osobnim poimanjem glazbe.
Ne znam tako, da li je ‘kriv’, Verdi i njegov ‘Nabucco’, ili Gaetano Donizetti i njegov ‘Ljubavni napitak’, (s kojima je koncert i započeja), što je uistinu cila Bašta prepuna slušatelja, doživila jedan prekrasan glazbeni užitak. A, izmjenjivali su se još, tijekom večeri, Mendelssohn, i Runjić, Ivan pl. Zajc i Kabiljo,pa opet Verdi i Boccelli, i tako do kraja koncerta. Piva se znači bokunić La traviata’, pa bokunić ‘Nikola Šubić Zrinski’, pa ‘Cvijet čežnje’, pa, ‘Tvoja zemlja’ a, zajedno s publikom pivala se i ona…..’Ja ljubim, jer moje srce pjeva glasno…..ja ljubim, jer radost ispunja moj glas…. A, radost i tuga ispunjavali su uistinu i glasove opernih ‘meštara’, gosp.Bobana, odlične Antonije Teskera i ‘ozbiljnog’ gosp.Župića., Namjerno neću istaknuti nikog ponaosob, jer za nekima su godine vrhunskog pjevanja i rada,(i, pjevat će još dugo), dok pred drugima tek svijetli, nova glazbena budućnost. Klavir, violina i klarinet, i glazbenici koji ih sviraju, u svojim pojedinačnim točkama, su bili više nego odlični. Zato, jednostavno, ne izdvajam nikoga.
Pa, kad su na kraju koncerta, gosp. Špiro i Antonija Teskera zapivali onu ‘Torna a Surriento’ od Bocellija, došlo mi nekako iz dna srca, da i ja zapivan :”Vratite ‘se vi u Surriento, ma, vratite se do godine i u Solin, prijatelji dragi. Čekamo vas! Ljepote vaših arija,radi..