Komentar dana Komentar Dana ZP Izdvojeno
KAD MRTVI ZAPJEVAJU
Nisam ja novinar, nikad nisam ni bio.
Ni lažni, ni priučeni, ni školovani. Ja sam aktivist i to vraški dobar. Onaj za kojim se, kako poslovica kaže, prašina diže. Diže se i to bolje nego gradonačelniku koji novu mladost proživljava kad već sluti da novi mandat neće. Stjeran u kut ponajviše zbog loših poslovnih, privatnih i prije svega političkih odluka, radi ono što najbolje zna i što zna stranka koju predstavlja i u kojoj je zanat ispekao, prebacuje odgovornost na drugoga.
Kako drukčije protumačiti najnoviju objavu na njegovom službenom profilu osim kao očajnički vapaj razotkrivenog hohštaplera bez ijednog asa u rukavu?
Kaže Gospodin, po djelima ću te tvojima prepoznati.
I bi tako. Po djelima je ostao neotkriven, a po nedjelovanju upamćen. I kao da sjedi i čeka kako će netko drugi odraditi posao umjesto njega i kako će netko drugi u slučaju uspjeha njemu prepustiti zasluge. No, nema ništa ni od toga, jer opet, kako poslovica kaže, s kim si, takav si. A oko njega sve beskičmenjaci koji opet rade kako ih je stranka školovala, klimaju glavom na znak nadređenog. Ok, možda ima neki mlađi koji misli drukčije, koji možda zna što radi, al što će ukazivati nekome na pogreške, bolje sačekati da ga iste dođu glave, pa kad preuzme kormilo, potruditi se da iste ne ponavlja.
Sve to vodeći čovjek grada zna i zato ide takva objava, deplasirana i bez uporišta u istini i realnosti.
Kako to znam?
Pa nijedan od procesa koje dotični spominje nije još ni započeo a on me već osudio.
I sad me nudi na pladnju komentatorima koji opet imaju svoje mišljenje, a mišljenje je kao prkno, svaka guzica ga ima. I što se desi???
Na baketinu se, između ostalog, zakači izvjesna poštarica (i njoj slični) koja je poznata po tome što je sinove kroz život vodila kao što i ovaj vodi grad. Jedan od dvojice je na brojnim putovanjima par jezika naučio, a ovaj progovara brojnim jezicima komentatora svog statusa.
Kako pjesma kaže, uzalud ti trud sviraču, da si pratio aktivističke korake potpisnika ovih redaka koji su svi redom bili odgojno obrazovni i dovoljno rani za pravovremenu reakciju. Da si ih samo pratio, ne bi došlo ni do statusa ni do ovog teksta, samo bi došla pohvala umjesto kritike, pljesak umjesto pljuske. Tvoj status nije pljuska ili pleska meni, već građanima Solina koji su te izabrali da radiš a ne da pišeš.
Možda je pero moćnije od mača, al zavrnuti rukavi su moćniji od zategnute kravate.
Tvoje vrijeme je prošlo, ovaj status je tvoj svojevrsni epitaf. Porazna je činjenica što si ga sam sebi napisao i time pokazao i dokazao da si hodajući politički mrtvac.