S’moje strane pogleda ZP Izdvojeno

KARTOLINA; SITNICE U FUNKCIJI GROMADA

Ante Tešija

 |  stu. 2, 2022

SEGETSKI TUTANKAMON

Moran priznat da mi je drago kako se začeprkalo u segetski feud za duge vladavine njihova Faraona.

Sve pohvale državnom represivnom aparatu što pomalo vraća povjerenje i otvara mogućnost virovanja da tu nije kraj već jedan smjer od kojeg se ne smije odustat.

Seget je samo jedna mikro stanica globalnog tijela te nije teško spoznati kakova se praksa valja već trideset godina i kolika se šteta nanila društvu. Ta šteta je dovela do ovakvog stanja a ne triba biti poseban tumač da bi svakomu bilo jasno.

Faraona se uvatilo na žderačini stočnog fonda i rasipništvu no to je mizerno prema svemu što se svidoči u zadnje vrime o njemu i njegovim bravurama. A svidoče ljudi, imenom i prezimenom, iz tog feuda jer se stanje koje ih dugo godina gnječi više ne može trpjeti.

Šerifi su, imenom svog zakona, postali zaštićena sorta skoro pa nedodirljivi. Komu je u interesu, osim njima, bilo donošenje tog nakaradnog zakona.

Društvo bez odgovornosti, jasnih pravila, čistih zakona i normalnog pravosuđa jest osuđeno na propadanje.

To bi tribalo biti u interesu svakog građanina naše države jer vidi apsurda, Faraon iz Segeta je ždera janjetinu na račun svakog građanina koji plaća porez i ostala davanja.

Ako komu nije jasno, đaba objašnjenje.

SPREMAČICE, BEZVRIDNE PČELICE

Da bi kod mene nešto izazvalo bjes ne triban se puno informirat, vatat podatke, guglat, procjenjivat i proučavat statistiku.

Dovoljan mi samo šturi podatak.

Evo san naletija na ekranima podatke o dogovoru sindikata prosvjete i vlade. Sve dogovoreno. Gre lista koliko je ko uspija. Različito, što je normalno, pa nismo u socijalizmu da turamo uravnilovku.

Vidi vraga, na samom kraju SPREMAČICE. Nula povećanje!

A što je ovo, koji je ovo vrag? Dobro, amo analizirat. Spremačica može biti osoba sa fakultetom ali koja ne može uletit u struku, čeka šansu. Obično su to NKV radnici koji svojim razlozima nisu uspili natankat se obrazovanjem. Dakle, ima tu svašta.

Što radi taj, obično, ženski svit? Sama rič sugerira. Jesu li potrebne? Očito jesu.

Imaju li one svoju porodicu? Recimo djecu? Imaju. Jedu li one, oblače li se, imaju li potrebe? Triba li odgovor.

Tko su onda te žene?

U Hrvatskoj očito nitko i ništa. Sindikalne guzonje koji ubiru veliku članarinu sa njima se ne žele „šporkavat“. A možda bidne i nemaju svoj sindikat. Od kud da plaćaju članarinu kad imaju mizerju. A ko je to vidija da se profesori i visoko obrazovani tuku tamo za mizerje.

Hrvatska je ovim činom ponovo pokazala da je demokracija kod nas dekoracija lažnog sjaja.

A samo požderano stočno blago mostarskog pravnika bi bilo dovoljno za kakvu takvu povišicu dalmatinskih spremačica.

SPLITSKA DIRIGIRANA PRAKSA

Neman pravo a ni volje turat nos di mu nije misto.

Turat nos u rad i djelovanje splitskog teatra mogu samo građani Splita, njihovo GV-e i Gradonačelnik. Mi sa strane možemo samo komentirati, iznositi stav i grintati.

Činjenica da u HNK-u postoje djelatnici kulturnog usmjerenja i da se njihov rad veže uz interne pravilnike, trebalo bi biti pod lumbrelon interesa kontrolnih tijela istog teatra.

To je naprosto redosljed.

No spoznaja kako postoji djelatnik koji prima visoki ravnateljski dohodak, koji je zdravstveno i mirovinski zbrinut od HNK-a, običnom promatraču bi bilo sasvim u redu da je tu tako. No kad u javnost procuri informacija da taj isti djelatnik, visokog ranga, uz dohodak naplaćuje i svoje nastupe kao dirigent te po jednom ubere 8 000 kuna e onda se valja upitat zbog čega je tomu tako?

Ravnatelj ističe da je to sve po zakonu te da se tako špara novac jer vanjski dirigenti traže trostruko više. Ma vidi ti objašnjenja!

A mi obični bedaci umislili da je to sastavni dil njegova rada, da mu to dođe ko obveza. Da je za to školovan a da mu je teatar omogućija mogućnost razvoja pri ruci. Kad stekne rutinu onda može gostovat u drugim teatrima i ubirat ekstra dobit. U matičnom si rodijače zaposlen. Ajd’ da ti se podigne plaća neki postotak to bi bilo u redu, a ovako? Moš mislit.

Nema sad druge već da svi kulturni djelatnici, zaposlenici, uz svoj angažman izdvoje pojedinu aktivnost koju valja posebno nagradit.

Na tragu toga glavni ravnatelj uspoređuje mogućnosti te navodi da se i glumcu, recimo Vicku Bilanđiću, može isplatiti dodatni honorar ako napiše dramu i postavi je na daske.

E sad kako glavni ravnatelj miša kruške i banane, ne čudi što ga kane smjenit.

ŠPORKICA PO KANTUNIMA SVAKODNEVNICE

Kad si grintalo onda nema šanse da ne grintaš.

Ideju da o ovomu pišen dobih iz jednog novinskog članka di se slovom i slikom navodi kako na nekom internom odlagalištu smeća, uz sam put među kućama, u susidnom gradu, pojaviše zmije i pantagane.

Tom činu se dao veliki značaj te san siguran da se to već sredilo.

Svaki dan svidočin o tom problemu u našem Solinu, na niz lokacija a jedna mi je prid nosem u Hektorovićevoj ulici. To odlagalište smeća je na privatnim parcelama poznatih vlasnika. Gradske vlasti su upoznate sa tim stanjem no godinama se to ne rješava.

Zašto?

Hektorovićeva ulica je jedna od lipših i kvalitetnije uređenih. Ta crna točka kvari dojam. Čija je tu obveza da se stanje izmjeni?

Samo pitam jer sam svidočija i zmijama i pantaganama na istoj lokaciji.

A siguran sam da to nikomu nije u interesu.

SKEJT PO GLAVI STANOVNIKA

U obrazloženju novotvorenog, drugog po redu, betonskog skejt terena, na zelenoj širini, ističe se kako se tu pomaže mladima da bi tjelesnim aktivnostima sami sebi pomogli. Ističe se kako će Grad Solin i dalje ulagati u skrb, upravo o mladima.

Sve je to lipo čut i vidit, da bi rič rekel, no zeznuto je kad se u divljenju novom betonskom zdanju sudariš sa slikom desetak metara južnije. A tu se „kesere“ visoki jablanovi polu zeleni, polu suvi.

A tek kad ti okice skontaju da u podnožju skejt čarolije veselo skakuću i cvrkuću bezbrižna dica ćućajući mogućnosti svog ditinjstvo onda dojam minja status.

Stvarno je dosadno više ponavljati ovu temu. Nema smisla više, nek’ debla i grane gnjijaju, nek vitar cipa, baca, jer očito nema opasnosti.

A meni u spomen padne jedan detalj moji davni zemana. Pilalo se, obaralo hrastove, siklo, da bi meni u nepažnji na leđa doletila suva grančica sa visine i opasno me ozljedila. A bila je skroz tanka.

Zeznuta je praksa kad se negdi grabe jeftini punti a drugdje ignorira opasno stanje.

Objašnjenja nema, daj Bože da ne bude ni zla.

TORCIDA, KAJ JE TO?

Zna li netko pravi smisao postojanja Torcide? Koji je njen zadatak?

Ovo, čemu svidočimo u zadnih desetinu godina to nije zasigurno navijačka skupina u službi navijanja i pomaganja voljenom klubu.

Toliko podilaženja, prvo od samog Hajduka pa od medija, jeste bez ikakve osnovo. Lipo bi bilo ispostavit iznos cifre štete koju su prouzročili „voljenom“ klubu.

Kad nekog voliš onda su svinjarije isključene.

VARalica

Ne sviđa mi se ova novitada di neki u sobi uz ekran odlučuju o rezultatu nogometne utakmice. Po meni, nije se tribalo u to upuštat. Ubilo je nogomet.

Jest da se svakog bluda i belaja dešavalo dok su samo ona tri na terenu sve krojili no ovo kad se miri u koliko je centimetara nečiji nos bija u ofsajdu prelazi u smijuriju. Onda pusti prekidi dok se lole usuglase a da često puno toga i predvide.

U njihovim rukama su škare, oni kroje prvenstvo. Ovo zadnje sa Hajdukom u Kranjčevićevoj jest dokaz da san u pravu. Samo jedan detalj to potvrđuje. Pogleda san ga „sto“ puta da bi se uvirija kako oni buzdo rukama odguruje od baluna igrača koji je pokuša skočit da bi istog prostra po travi.

Ni VARalica ni sudac nisu našli za shodno da pogledaju. Zašto? Jer da jesu, bija bi penal.

Ovako, živija Dinamo.